Nakon filmova 'Put lubenica', 'Armin', 'Halimin put', 'Mrtve ribe' te stranih naslova 'Tourist' i 'Salvation' ovo je njegov veliki dramski projekt za Novu TV. I ranije je Armin Omerović imao priliku raditi na nekima od njih, kao što su 'Crno-bijeli svijet' i serija 'Počivali u miru', a trenutno ga se može vidjeti u seriji Nove TV 'Čista ljubav', koja je njegov najveći televizijski projekt dosad. Hrvatskoj javnosti malo je poznato to kako je uz glumu Armin vrlo talentirani glazbenik. 

Jeste li se dosad susretali s ulogom policajca/inspektora? Kako ste se spremali za lik Hrvoja?

Ne, na filmu ili televiziji ovo je prvi put da igram lik policajca. Zahvaljujem produkciji Nove TV i kreativnom producentu Dariju Pleiću koji je imao povjerenja u mene za ulogu inspektora Hrvoja Bulića. Kako imam naviku u pripremama uloga upoznati radni ambijent lika, za Bulića sam imao sreće da imam prijatelje koji su policajci i onda sam dosta istraživao i propitivao. Sretan sam što imam prilike kroz glumu biti i inspektor Bulić, netko tko je potpuno drugačiji od mene. Najvažniji je komentar ljudi koji gledaju seriju i mogu reći da su se suživjeli s ovom pričom i likovima. Simpatično reagiraju na ulici na način: 'A eno, gospon inspektor.' Svakako, tu je i fizička i psihička priprema jer ovo je ozbiljan i velik posao i za ovakav maraton imao sam određene pripreme.

Po čemu ćete uvijek pamtiti snimanje 'Čiste ljubavi', osim po dobroj glumačkoj ekipi i atmosferi na setu?

Fantastična je to ekipa i različite generacije kolega s kojima je zadovoljstvo snimati i raditi. Na snimanju smo praktično porodica, od tehničke do kreativne ekipe. Mislim da sam više vremena provodio s njima u proteklom razdoblju nego s vlastitom porodicom. (smijeh) Uspomene su najdraže i njih posebno čuvam, zatim zanat i način na koji druge kolege pristupaju poslu, a uvijek od ljudi uzimam ono najbolje i najpozitivnije. Svi do jednog su mi prirasli srcu i ti ljudi su dio mog života. A ono što je najvažnije - čuvam reakcije i razgovore s ljudima širom Hrvatske i regije koji podijele sa mnom ono što osjećaju vezano za projekt i ulogu.

Jeste li prije uloge Hrvoja pratili sapunice?

Sjećam se kao mali da je nakon rata bila jedna serija koju su moji roditelji gledali. Ostalo mi je to u sjećanju jer u ratu nismo imali televizor i to je bilo nešto što se svakodnevno pratilo, baš kao što i danas svakodnevno prate 'Čistu ljubav'. Svakako da pogledam s vremena na vrijeme našu i druge svjetske produkcije. Drago mi je vidjeti da snimamo i da mladi glumci imaju prilike raditi i utiskivati ljudske živote u oko kamere.

Svoju prvu ulogu odigrali ste u filmu 'Put lubenica' kada ste imali 13 godina. Što vas je toliko privuklo glumi da ste joj se kasnije u potpunosti posvetili?

Gluma je maraton, ne trka na 100 metara. Kada sam dobio ulogu s 13 godina u filmu 'Put lubenica', to je bila sreća, talent i luda hrabrost jer sam taj dan pobjegao sa zadnjeg školskog sata zato što me nisu pustili na audiciju. Dečko iz radničke obitelji našao se u svijetu profesionalnog filma, a nakon toga su došli film 'Armin', moja želja i htijenje da se školujem kao glumac i kažem da mi je najdraže zbog mojih roditelja i sebe to da sam podigao diplomu glumca. Taj maraton traje, evo, 13-14 godina i u njemu sam imao prilike snimiti preko 10 igranih filmova, mnogo TV projekata i predstava, a što je najvažnije - upoznati divne ljude u poslu i izvan njega širom svijeta.

Za kratko vrijeme ste, nižući ulogu za ulogom, postigli ogroman uspjeh. Kako se nosite s popularnošću?

Kao što sam ranije rekao, dosta projekata sam radio aktivno i ranije i ljudi su to znali prepoznati i cijeniti. Popularnost me ne mijenja, kao ni većinu mojih kolega. Koristim je u najpozitivnije svrhe. Znate, vrlo rano sam napustio djetinjstvo i kuću, ali nikada nisam napustio odgoj svojih roditelja. Tako da kada god pođem u svijet, gdje god bio, uvijek provjerim jesam li dobro 'obukao' odgoj. Drago mi je da mogu s ljudima razgovarati o projektima koje radim. Nedavno sam snimio spot za Dinu Merlina, u kojem igram slijepca. Proveo sam u centru za slijepe 10 dana te sam se pripremao za ulogu s ljudima koji ne vide. Kad sam krenuo iz centra, poklonili su mi bijeli štap i rekli da su oni taj spot već vidjeli. Nevjerojatno!

Osim serije, angažirani ste u Narodnom pozorištu Sarajevo te ste imali priliku raditi i u projektima koji su vezani za operu. Postoji li još neko područje umjetnosti u kojem biste se voljeli okušati?

Slobodni sam umjetnik, imao sam prilike raditi kako u Narodnom, tako i u Kamernom teatru, koji je estetski drugačiji. Da, radio sam 'Kneginju Čardaša' i prvi put se susreo s orkestrom i opernim pjevanjem. Uživao sam radeći ulogu Bonija. Muzika je ono što me ispunjava i forma opere je nešto što tek želim istražiti. Upravo to, opera i poezija, područje je koje želim još istražiti.

Malo je poznato hrvatskoj publici, ali vi ste uz glumački talent iznimno nadareni za glazbu i svirate tri instrumenta. Jeste li ikad razmišljali o snimanju albuma?

Za harmoniku i klavir sam išao u osnovnu glazbenu, a gitaru sam naučio samostalno svirati jer volim rock'n'roll 80-ih. Dobro mi dođu ti instrumenti u kazalištu i na filmu jer vrlo brzo savladam neke točke ili nešto samostalno 'skrčkam'. Ne, možda da sviram negdje, ali da me ne navode kao izvođača. (smijeh)

Tko bolje izvodi sevdah, vi ili vaša djevojka Alma Subašić?

Alma je biser sevdaha, a način na koji ona izvodi vrati umjetnost sevdaha na mjesto koje zaslužuje. Ja tada samo slušam.

Kakvu glazbu slušate osim sevdaha?

Nekada to ovisi i o raspoloženju. Mogu reći da glazba utječe kreativno na mene i dosta mi pomaže u pripremanju uloga te opuštanju poslije snimanja. Trudim se upoznati nove žanrove i izvođače, a u Zagrebu imam prilike često ići na razne koncerte.

Vratimo se malo na posao. U Kini ste snimali film 'Salvation'. Kakva iskustva nosite iz te zemlje?

Kina je nestvarno iskustvo. Bio sam na audiciji za film 'Salvation', a kineski redatelj je tražio glavnog lika za istoimeni film i radio je casting u Sarajevu pod palicom moje agentice Anile Gajević i agencije Zona. Kad mi je javljeno da sam dobio ulogu, već sam krenuo s visinskim pripremama za Peking, a prvo sam učio jesti štapićima. (smijeh) Imao sam dosta naporno snimanje u Pekingu, noćna snimanja, a preko dana sam uglavnom spavao. Snimali smo u napuštenoj tvornici i uvidio sam da su njihova tehnička dostignuća stvarno impozantna. Imao sam prilike upoznati i grad i njegovu tradiciju, hranu, ljude. To je nešto što čuvam zauvijek. Umjetnost me dovela do Kineskog zida. Film smo snimili i on trenutno igra na festivalima u Kini.

Od koga ste, kada je riječ o glumi, najviše naučili? Koja uloga vam je najviše pomogla u glumačkom sazrijevanju?

Mogu reći da sam se uz glumu i othranio i sazrijevao, tako i uz neke ljude s kojima sam radio. S 13, 14 godina sam snimao s Ivom Gregurevićem i Krešimirom Mikićem. U tom nekom pubertetu i s Emirom Hadžihafizbegovićem, a kasnije, za vrijeme studija, s Olgom Pakalović i Mustafom Nadarevićem, i sve su to različite godine mog života koje su nosile neko životno i glumačko sazrijevanje. Svi ti veliki ljudi su me naučili jednu stvar, a to je kvalitetno slušati redatelja i kolege. Mogu reći da sam radeći na filmu 'Armin' puno naučio od redatelja Ognjena Sviličića i on me naučio što je posvećenost poslu, a glumački tu su sve kolege koje sam nabrojao, kao i moja profesorica Selma Alispahić. Od uloga izdvojit ću onu u Shakespearevu 'Hamletu' i 'Timonu Atenjaninu' kao uloge koje su mi pomogle u sazrijevanju i koje bih volio ponoviti.

Koje osobine trebaju imati mladi glumci kako bi opstali u borbi s velikom konkurencijom?

Što se tiče zanata, uvijek biti pripremljen, spreman na suradnju, a ono najvažnije - vjerovati u sebe i biti spreman i na uspjehe i na padove. Kao i uvijek u životu. Svi mi imamo uspjehe i padove, bitno se podići. Sve pozitivne kvalitete treba 'bildati' kroz školovanje i život, a za dalje nam predstoje borba i upornost.

Kako reagirate kada čujete ili pročitate loše komentare?

Ma i to je jedna vrsta kreativnosti. Sloboda može biti konstruktivna i destruktivna. Treba uvijek znati tko govori i što govori.

Kada želite pobjeći od javnosti, čime ugađate sebi?

Volim putovanja, prirodu, planine, volim otići na Neretvu u Hercegovinu i pojesti pastrvu. Zatim u Posavinu i Slavoniju, jer tamo me djetinjstvo veže.

Čime vas je osvojila djevojka?

Ljepotom iznutra i izvana. Ona je netko tko je uz sve moje uspjehe i padove. Puna razumijevanja, potpore i ljubavi za svaki naredni korak.

Vjerujete li da se sve u životu događa s razlogom?

Apsolutno, i u vrijeme sreće i tuge, bolesti, školovanja. Sunce izlazi i zalazi s nekim razlogom. Imamo plimu i oseku i one su tu s razlogom. Smjena godišnjih doba je s razlogom. Mislim da nitko ne dolazi u naš život slučajno i da se svi susrećemo sa nekom svrhom. Sve ima svoje zašto - zbog toga.

Što vam u posljednje vrijeme najviše okupira misli?

Najviše rad na ulogama te posvećenost obitelji i zdravlju.