Hrvatska televizija uglavnom je dostojno obilježila jučerašnji Dan pobjede, branitelja i domovinske zahvalnosti (ili to ide nekim drugim redom, ne sjećam se više), nekoliko nas puta tijekom dana časteći izravnim prijenosom političkih govorancija, krajnje šabloniziranih novinarskih izvješća i kulturno-umjetničkih programa s tamburicama ala Branko U. Nije bilo naročito zanimljivo ni privlačno za gledanje, ali nijedna svečana akademija povodom državnog praznika to nije, koliko god se svi sebi intimno, doma uz ćušpajz, doista ponosili pobjedama i braniteljima koji se slave.

Ništa u tim službenim proslavama, pa ni u njihovu TV prijenosu na javnoj televiziji nije problematično. Većina je gledatelja vjerojatno prebacila na neki drugi kanal, a oni kojima je važno da vide svoje suborce na proslavi dobili su primjereni sadržaj. Ono što je u cijeloj priči, međutim, bilo prilično smiješno jest odluka Hrvatske televizije da u 'rupi' između Dnevnika i početka prijenosa središnje večernje proslave - reprizira epizodu serije o hrvatskim srednjevjekovnim kraljevima. Da ih netko pritisne, takav bi potez vjerojatno protumačili činjenicom da je bila riječ o najvećem hrvatskom vladaru, kralju Zvonimiru i izgovorile bi se svakojake riječi o domovini, tradiciji, ponosu i povijesti od stoljeća sedmog.

Činjenica je, međutim, da su samo popunjavali rupu u rasporedu i da su to učinili vrlo glupo, ispucavanjem 'rezervnog sadržaja' koji s jučer obilježavanim praznikom zapravo nema nikakve veze. Hrvatski su se branitelji, naime, početkom kolovoza 1995. borili za mnogo stvari, ali kralj Zvonimir i ostalo slabo istraženo srednjovjekovlje NISU među tim stvarima, pa je sasvim neprimjereno ljudima koji su stavljali glavu na panj zbog svojih kuća, obitelji i BUDUĆNOSTI Hrvatske - servirati još jednu ustajalu ognjištarsku priču o kraljevima i kneževima na kakve je u afan padao odavno pokojni Franjo T.

Neke ankete koje su provedene među srednjoškolcima i mlađim studentima hrvatskih sveučilišta pokazuju da najmlađi građani Republike Hrvatske ne znaju baš točno zašto se slavi Dan pobjede, branitelja i domovinske zahvalnosti, odnosno, nisu baš najbolje upoznati s događajima koje se na taj datum obilježava. Ne bi li onda bilo primjerenije da javna televizija o tom prazniku prikaže kakav dokumentarni (i što manje ideološki obojen) povijesni serijal o Oluji, a ne da reprizira Burićeve preskupe serije? Ne bi li to bilo korisnije, bolje, poučnije, pa čak i zanimljivije od tko zna koje povijesne bajke iz križarskih vremena? Vjerojatno bi, ali ne na HTV-u, gdje se kreativne ideje množe samo onda kada je potrebno igrati kadrovski 'čovječe ne ljuti se', a u svim ostalim slučajevima lakše je rutinski šutnuti nešto iz arhiva.