Nikada mi nije bilo jasno kako Branimir Bilić preživljava sve smjene i mijene na Hrvatskoj televiziji. Nisam naivna, znam da na javnoj dalekovidnici preživljavaju likovi koji ne talasaju, koji se daju lako impresionirati autoritetima i koji su kritični jedino prema onima koji ne sjede ni na kakvoj moćnoj fotelji – i znam da Brane B. ispunjava sve te uvjete. No osim takve podobnosti, čovjek je oduvijek bio prilično čudan, u televizijskom smislu sasvim nepodnošljiv, a od sinoć sam sigurna – i potpuno nesposoban.

Sinoć je, naime, svoju emisiju 'Puls Hrvatske' posvetio svjetskim prosvjedima protiv kapitalističke pohlepe i već pri izboru gostiju djelomično dokazao sve gore pobrojano. Dok je s jedne strane pozvao mlade lavove dr. Kapovića i dr. Šimlešu, koji glasno podupiru antikapitalističke i studenske prosvjede te ekonomista dr. Krešimira Jurlina, koji je pokušao stručno prokomentirati uzroke krize – s druge strane nije pozvao ljude koji bi im kompetentno i kvalitetno oponirali, nego je pozvao dvoje totalnih čudaka. Prvo, Natašu Srdoč iz takozvanog 'neovisnog think tanka' pod nazivom Adriatic Institut, koja bi sa svojim friedmanovskim zastupanjem liberalnog kapitalizma možda i bila dobra protuteža ljevičarskim sugovornicima kada bi, za početak, naučila hrvatski, a zatim i na brojne druge načine artikulirala svoja razmišljanja. Drugo, pozvao je i profesora Zlatka Milišu iz Zadra, čovjeka koji je već u svojim početnim opažanjima vezanim uz krizu i prosvjede skroz ozbiljno spomenuo ni manje ni više nego Davida Ickea. Da, onog istog Davida Ickea koji tvrdi da svijetom vladaju ljudi-gmazovi. To su, dakle, face koje Branimir Bilić bira kao kompetentne sudionike u raspravi. Blago raspravi.

Naravno, emisija se raspala po šavovima nakon prve runde pa više ni Bogu Isusu nije bilo jasno pričaju li oni o uzrocima krize neoliberalnog kapitalizma, zahtjevima prosvjednika na Wall Streetu, blokadi Filozofskog fakulteta, funkcionalnosti neposredne demokracije ili pak o ljudima-gušterima. Branimir Bilić svojom nas je vještom rukom (čitaj: upadanjem u riječ svakome sugovorniku nakon druge rečenice) pokušavao uvjeriti kako je sve to jedna velika tema koju će on za ciglih sedamdesetak minuta objasniti cijelom svemiru, a usput se još poslužio i svojim poznatim potezom ubacivanja riječi, misli i zaključaka u usta sugovornika. Posebno je bilo dirljivo kada je Kapoviću i Šimleši implicirao da se njihovi stavovi podudaraju sa zaključcima vatikanske komisije Iustitia et Pax, no na to smo sve već navikli. BB-klasika kakvu nositelj inicijala izvodi još otkad je početkom devedesetih na ovim prostorima izbila demokracija i omogućila mu zapaženije izranjanje pred kamere.

Ono s čime su se, međutim, Bilić i njegova ekipa u sinoćnjoj emisiji posebno iskazali i čime su za sve vijeke vjekova potvrdili hipotezu o vlastitoj nesposobnosti – dogodilo se u drugom dijelu emisije, kada je Branimirova smjerna ljepojka-pomoćnica počela čitati e-mail pitanja gledatelja. Mladu novinarku kamere su nam nekoliko puta tijekom emisije prikazale kako u studiju vrijedno bulji u laptop, čime nam je, dakle, čak i vizualno sugerirano da ondje čita pitanja i komentare koje šalju gledatelji te da svojim novinarskim okom-sokolovim izdvaja najzanimljivija, najprimjerenija i najprovokativnija. Nitko, sačuvaj bože, ne bi pomislio da na takvom jednom slobodarskom mediju mlada novinarka cenzurira pitanja gledatelja, ali ipak je stvoren dojam da Branetova štićenica iz poruka filtrira nepristojnije ispade, psovke i gadarije.

E, pa dojam je, čini se, bio pogrešan. Kada je, naime, poglavica Brane zatražio da mu pročita pitanja gledatelja, mlada je novinarska nada ni pet ni šest nego kao iz topa pročitala komentar u kojem izvjesni demokrat s pedigreom zaključuje kako 'Hitler nije proganjao Židove samo zato što su Židovi, nego zato što su bankari'.

Uspaničario se Brane na licu mjesta, stao se vrpoljiti u stolcu, grozničavo krenuo prati ruke od tog nefiltriranog blata, na brzinu osudio Hitlera i pritom ne zaboravio spomenuti i Staljina kao potpuno jednakog zlikovca (jer se jedno bez drugoga u njegovu svjetonazoru nikako ne smije), zacrvenio se i oko mu postalo još tužnije no inače. Brzo se prebacio na drugu temu, ali bilo je gotovo. Ako u studiju imaš osobu koja se isključivo bavi filtriranjem gledateljskih poruka od možebitno nepristojnih sadržaja i onda ta osoba u eter pusti antisemitsku provalu, gledatelj se mora zapitati što je onda tek isfiltrirala. Ili će - vjerojatno mnogo točnije - taj isti gledatelj zaključiti da se Bilićeva emisija radi krajnje šeprtljavo i diletantski.

Doduše, gledatelj bi mogao biti malo i zločest te Kapoviću i Šimleši na primjeru tog komentara pokazati kakve je sve divote u stanju iznjedriti neposredna demokracija za koju se tako idealistički zalažu, ali ovaj gledatelj ovom prilikom neće biti zločest i neće prekoravati mlade zanesenjake koji vjeruju u lijepe, pa makar i nemoguće stvari. Samo će se još jedanput zapitati na koju foru Branimir Bilić preživljava tolike godine na Hrvatskoj televiziji i svakim novim preživljavanjem dobiva sve udarnije termine. Jer faca koja je toliko u stanju pogubiti konce u vlastitoj emisiji da mu se kroz moderatorske filtre provlače antisemitske izjave – ne radi ništa drugo, nego zagađuje medijski prostor. Žao mi je što moram biti tako gruba, ali to je jednostavno tako.