Otkako nas je napustila svjetska kraljica talk showova Oprah Winfrey i nakon što je HTV potrošio i zadnju epizodu njezine emisije koju je imao na lageru, ranopopodnevni termin na nacionalnoj dalekovidnici rezerviran je za emisiju jednog od najpopularnijih i najuspješnijih Oprahinih pulena: doktora Mehmeta Oza. Fora je Mehmo. Svojedobno uspješan kardiokirurg počeo je prvo savjetima koje je dijelio na radiju, pa su ondje shvatili da je momak prezgodan da ga se ne bi snimalo za televiziju, pa se malo po malo doktorskim savjetima dotepao do Oprah, skupivši usput sasvim pristojnu količinu šoumenskih osobina da tetke iz publike osjećaju stanovito probadanje u preponama dok od njega traže lijek protiv klimakterija.

Dr. Oz američkim televizijskim valovima caruje još od 2009., kada je stalnu gažu kod Oprah zamijenio vlastitom emisijom pod produkcijskom palicom Oprahine firme Harpo Productions, a u studiju njujorškog NBC-a svakodnevno se okuplja nezanemariv broj obožavatelja i obožavateljica koji žele prisustvovati njegovom ordinacijsko-revijalnom nastupu. Mnogi ga kritiziraju zbog prevelike tolerancije prema alternativnim i neprovjerenim metodama, zbog koje mu se više nego jedanput dogodilo da u emisiji ugošćuje ili promovira totalne šarlatane, nešto dublje kritike upućene su samome fenomenu doktorskoga talk showa, koji, kažu kritičari, ocrtava površnu prirodu suvremene opsesije savršenim i vječnim zdravljem. No ipak, obožavatelja i podržavatelja daleko je više pa osim onih klimakteričarki koje svakodnevno opsjedaju NBC-ove studije na njujorškoj Rockfeller Plazi, i mnogi učeniji gledatelji priznaju da su emisije poput Ozove pridonijele osvještavanju nekih javnozdravstvenih problema.

Odnedavna te probleme imamo priliku osvještavati i putem Hrvatske televizije, gdje nam dr. Oz svakodnevno oko 13 sati nudi savjete vezane uz liječenje i prevenciju bolesti, recepte iz rubrike 'ovako jedite ako želite preživjeti pedesetu', ideje pomoću kojih možemo prevladati jezivu dosadu i napor vezane uz nužno nam potrebno vježbanje i tako dalje. Istina, povremeno zabrije pa u goste dovede mambo-džambiste s idejama o svetom stablu đumbira iz Tadžikistana koje liječi sve bolesti, ali takve je uglavnom lako prepoznati. Ozovo koketiranje s alternativom ipak je uglavnom pitomo i zadržava se na forama u stilu: pokušajte si nos odčepiti uljem inhalacijom prije nego što navalite sprejem s kortikosteroidima.

Ponekad su mu showovi i, priznajem, glupušni, kao onaj prikazan prošli tjedan, u kojemu je nasred studija ugostio svoju suprugu Lisu Oz, autoricu knjige 'Mi', u kojoj je svoje iskustvo 25-godišnjeg braka s Mehmetom pretočila u savjete za bračne parove diljem Amerike i engleski-govornog svijeta. Ništa loše u tome, osim činjenice da joj je jedina kvalifikacija za davanje takvih savjeta - to što je u braku. I to što joj je muž voditelj talk showau kojem će je predstaviti.

No ako se izuzmu takvi izleti u Glupostan, koji su, kada čovjek malo bolje razmisli, skroz tipični za žanr televizijskog talk showa, svaki put kada na

televiziji uhvatim koju minutu 'Dr. Oza', zamislim se nad nečim sasvim drugim. Zašto kod nas nema takvog liječničkog talk showa? Zašto se zdravstvene teme na HTV-u moraju obrađivati samo u ubitačno dosadnom 'Drugom mišljenju', u kojemu bi i gostujući liječnici zaspali da im se voditeljica svako malo iz čista mira ne izdere u facu? Koliko znam, liječnika koji se vole naslikavati po medijima imamo, kao i svaka druga zemlja s aktivnim medicinskim fakultetom, penzića i domaćica koji najviše od svega vole pričati o bolestima i tegobama prepuni su tramvaji, a javnozdravstvenih problema koje je potrebno osvijestiti puna nam je zemlja. Kako to da se onda nitko od Dunava do Prevlake nije sjetio pronaći domaćeg zgođušnog kardiologa koji bi rado u studiju plesao zumbu s debelima i pričao o zdravijem načinu pripreme kajgane? Ako su od Danijele uspjeli napraviti hrvatsku Oprah, već bi se našao i kakav domaći Mehmet Oz. Samo neka se ne zove Darko. I ne preziva Milinović.