Rijetke su djevojčice koje od najranije dobi ne sanjaju o tome da postanu princeze. No život kakav je opisan u nekoj od najljepših bajki svih vremena ne živi i japanska princeza Mako jer se zbog ljubavi odlučila odreći titule, ali i života u kraljevskoj obitelji.

Prošlo je svega nekoliko dana otkako je PR agencija, koja vodi krizni menadžment za japansku kraljevsku obitelj, objavila da će se 26. listopada nećakinja cara Naruhita, 29-godišnja princeza Mako, napokon udati za svog dugogodišnjeg dečka Keija Komuru. Ta vijest bila je itekakvo iznenađenje jer su svoj dan iz snova već nekoliko puta otkazivali. Par, koji se upoznao na fakultetu, zaručen je još od 2017., no svih ovih godina borili su se najviše s medijima, ali i osudom javnosti zato što je jedna princeza za svog supruga odabrala ‘običnog pučanina’.

Pritisak javnosti bio je toliko jak da je princezi čak dijagnosticiran posttraumatski stres. A ukoliko očekujete da, poput kraljevskog vjenčanja u Velikoj Britaniji, i u Japanu kočija i konji voze mladence pored razdraganog puka koji kliče i navija za njihovu dugovječnost, ostat ćete razočarani. Zbog odluke da se uda za Keija Komuru ostala je bez mogućnosti da njezin dan iz snova izgleda uistinu kao iz bajke. Naime princeza Mako bit će prva žena iz poslijeratne carske obitelji koja će se udati bez tradicionalne šintoističke ceremonije, a uz to, očekuje se da će odbiti ‘dar’ od 150 milijuna jena (1,3 milijuna dolara) koji bi joj olakšao novi način života.

Udajom se princeza Mako namjerava odreći svog kraljevskog naslijeđa i započeti život u New Yorku, u kojem njezin budući suprug radi u odvjetničkom uredu Lowenstein Sandler LLP, nakon što je u svibnju ove godine diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta Fordham u New Yorku.

No zapravo joj ne treba ništa zamjerati, jer otkada je javno obznanila svoju vezu, potom i zaruke, princeza Mako nije dobila ni odobrenje svoje obitelji, ali ni japanskog naroda. Svi se nadaju da će se vjenčanje ovoga puta ipak održati jer je prvi datum, zakazan za 2018. godinu, otkazan nakon što su mediji otkrili da je Komurova majka dužna 36 tisuća dolara svom bivšem zaručniku, a navodno je dio tog novca korišten za školovanje njezina sina. Ta afera dovela je do toga da je javno prozvala Keija Komuru, optužujući ga da samo želi financijski iskoristiti princezu.

Tek na inzistiranje budućeg punca, princa Akishina, poslao je službeno priopćenje na 28 stranica u kojem je pojasnio sve o pozajmici dok je njegov odvjetnik rekao da će njegov klijent vratiti sav dug. No počinjena šteta više se nije mogla popraviti.

Za razliku od britanske kraljevske obitelji, japanska obitelj ne voli pretjerano izlaganje javnosti i uvijek su se trudili izbjeći bilo kakve javne drame, stoga ne čudi da ih je sve ovo izulo iz cipela. Iako su svojom odlukom da se zbog ljubavi odreknu njezine titule mnoge posjetili na princa Harryja i Meghan Markle, princeza Mako i Kei Komuro nemaju nikakve namjere ispričati svoju priču Oprah Winfrey ili dopustiti Netflixu da snima njihov život 0-24.

No to ne znači da japanska javnost, ali i mediji, nisu gladni tračeva, zbog čega rado zabadaju nos tamo gdje im nije mjesto i rade skandal ni od čega. Tako je u zadnji bio ‘upleten’ mladoženjin konjski rep, koji nije promaknuo paparazzima na ulicama New Yorka. Tabloidi su ga razvukli po naslovnicama, japanski korisnici Twittera su se raspisali, a svi su se složili u jednom - takva frizura nije primjerena za budućeg princezinog supruga.

Vrlo je vjerojatno to bila kap koja je prelila čašu pa je princeza Mako donijela odluku da će se odreći svega što donosi kraljevska obitelj, a zbog japanskog zakona vrlo će je vjerojatno maknuti i iz obiteljskog stabla. Inače, po tamošnjem zakonu ženama nije dopušteno sjediti na tronu, već samo muškarcima, i to po nasljednoj liniji, a što trenutno jedino mogu otac princeze Mako i njezin brat.

Što će točno princeza Mako, koja je diplomirala umjetnost na britanskom Leicesteru, raditi u New Yorku, još uvijek nije poznato, no nagađa se da će to zasigurno biti povezano upravo s umjetnošću. Posljednjih pet i pol godina radila je u muzeju fakulteta u Tokiju.