Paralelno s premijerom Netflixove nove serije ‘Carica’ (The Empress) u hrvatske knjižare stigla je istoimena povijesna fikcija autorice Gigi Griffis o omiljenoj austrijskoj carici, koju je još 50-ih godina prošlog stoljeća u trilogiji snimljenoj upravo o njoj utjelovila legendarna Romy Schneider. Upravo zahvaljujući Romy, mnogi su se prvi put susreli s pričom o ovoj lijepoj carici, čija životna priča toliko neodoljivo u momentima podsjeća na onu princeze Diane, zbog čega su je i prozvali Dianom 19. stoljeća.

Carica Elizabeta Sissi već je u prvim danima svog boravka u Austriji postala izuzetno popularna u narodu. Na dan vjenčanja, kada je svadbena kočija odlazila do bečkog dvora, gomile ljudi zaustavljale su je na ulici ne bi li joj čestitali i nadivili se njezinoj ljepoti. Naime bila poznata po svojoj ljepoti i eleganciji.

Štoviše, toliko je bila opčinjena fizičkim mladolikim izgledom da je svaki dan kosu kovrčala po tri sata, a navodno ju je njegovala mješavinom jaja i konjaka te je sama pripremala kreme protiv starenja. Osim toga, bila je zaluđena svojim fit izgledom pa je sve do starije dobi redovito vježbala ne bi li zadržala tanak struk od samo 51 centimetra. Za razliku od princeze Diane, koja je bolovala od bulimije, carica Sissi imala je striktno propisane dijete, a povjesničari su joj naknadno dijagnosticirali anoreksiju. To je uključivalo svega nekoliko namirnica: naranče, povrtnu juhu i mlijeko. Nakon što je navršila 30 godina zabranila je fotografiranja i portrete kako ne bi ostali tragovi njezina starenja.

Bez obzira na narcisoidnost, bila je dobroćudna te se zalagala za pomoć potrebitima. Još jedna odlika koju ćemo kasnije kroz povijest vidjeti kod britanske princeze od Walesa. Nesebično je pomagala ranjenicima u Austrijsko-pruskom ratu 1866. godine, natjerala je svog muža da pomiluje talijanske pobunjenike i pomogla dvoru da smiri mađarske napetosti. Mnoge je dvorske tradicije smatrala besmislenima, a svoje bi frustracije najčešće iskazivala kroz poeziju, koju je jako voljela.

No krenimo od samog početka, od njezinog rođenja u obitelji njemačkog vojvode Maksimilijana Josipa Bavarskog i princeze Ludovike Bavarske. Elisabeth Amalie Eugenie rođena je 24. travnja 1854. u Münchenu na samu Badnju noć. Njezin otac, prilično ekscentričan čovjek, na nju je prenio ljubav prema pjesništvu dok je njezina majka bila sestra nadvojvotkinje Sofije, majke cara Franje Josipa I, budućeg supruga lijepe Sissi, koji joj je, dakle, bio bratić.

Bezbrižno djetinjstvo

Svoje djetinjstvo provela je bezbrižno na velikom seoskom imanju, uživajući u igri s psima i konjima te okružena beskrajnim šumama. Nitko nije mogao ni zamisliti da je može sputati i okovati dvorskim protokolima jer je Sissi uistinu uživala u jahanju po bavarskim poljima.

No ta bezbrižnost nije dugo trajala. Prilikom obiteljskog posjeta Badu Ischlu 1853. godine upoznala je Franju Josipa, kojem su namijenili njezinu stariju sestru Helenu, no 22-godišnjeg cara očarala je prelijepa 15-godišnja Sissi, za kojom je toliko izgubio glavu da ju je zaprosio nakon samo pet dana poznanstva, a vjenčali su se već iduće godine, 25. travnja 1854., u bečkoj Augustinskoj crkvi te je ona postala austrijska carica.

Tijekom svadbenog veselja tisuće ljudi okupile su se na bečkim ulicama, nestrpljivo iščekujući da se pored njih u staklenoj kočiji na putu do svog novog doma u prostranoj carskoj palači Hofburg proveze 16-godišnja Elisabeth. Ono što nisu znali da je ona u toj istoj kočiji plakala - shrvana i uplašena zbog svega što je čeka.

Mnogi su se zapravo čudili njihovom spoju jer su bili sušta suprotnost - Franjo je bio strog i pedantan, nije slušao glazbu niti čitao knjige dok je Sissi obožavala poeziju, putovanja i životinje. Udajom se zapravo našla kao ptica u zlatnom kavezu jer je ostala bez slobode koja joj je toliko puno značila.

Problemi sa svekrvom

Sissi se teško privikla na život u dvorcu i protokole, a velike probleme stvarala joj je njezina teta, odnosno svekrva, koja je umjesto nje birala joj dvorjanke, davala imena njihovoj djeci bez pitanja za njihovo mišljenje, a mladoj carici nije dala ni da ih odgaja.

Sa samo 17 godina Sissi je rodila prvo dijete, kćer Sofiju, a godinu kasnije stigla je Gisele. Iako je isprva preuzela kontrolu nad odgojem unuka, Sissi se nakon rođenja Gisele odlučila suprotstaviti, pa su kćeri ubrzo prebačene u njezinu sobu. Dugo očekivani prijestolonasljednik, nadvojvoda Rudolf, rođen je 1858. godine.

No život je nikada nije mazio. Prvi udarac zadala joj je smrt kćeri Sofije, preminule sa samo tri godine nakon što je tijekom putovanja s roditeljima u Mađarsku oboljela od dizenterije, nakon čega je Sissi pala u tešku depresiju, a svekrva joj je rekla kako je to zapravo dokaz da je loša majka. Ulje na vatru dolilo je saznanje da ju suprug vara, a potom joj je dijagnosticirana tuberkuloza, zbog čega je otputovala na liječenje u portugalsku Madeiru.

Iako se uspješno oporavila, tada je shvatila da ne može biti sputana pa je često putovala po Europi, bježeći od nesretnog života. Utjehu je pronašla u tretmanima ljepote, a oni su postali njezina opsesija. Ono bez čega nije mogla bile su noćne maske za lice koje su se za nju posebno pripremale, i to od jagoda, a kada ih nije bilo, onda je preko noći na licu imala sirovu teletinu.

Beauty trendovi

Kupanje u maslinovom ulju ili pranje kose kombinacijom jaja i konjaka danas bi bio pomalo čudan beauty trend, no u Austriji su tada to bili najcjenjeniji tretmani. Njezin osobni favorit bila je Creme Celeste, napravljena od voska, bademovog ulja i ružine vodice, zapravo njezina izmišljotina za koju je bila uvjerena da joj može sačuvati prirodnu ljepotu.

S vremenom se njezin i Franjin odnos malo poboljšao, što je 1867. rezultiralo rođenjem četvrtog djeteta, kćeri Marije Valerije, rođene u Budimpešti. Tek je tada Sissi mogla biti majka u pravom smislu riječi jer njezine svekrve nije bilo u blizini. No svojom pretjeranom brigom i ljubavi zapravo je ‘gušila’ dijete.

U Mađarskoj je pronašla ono što je čini sretnom, a to je da je postala ‘tješiteljica’ svog naroda, često odlazeći nenajavljena u bolnice, držeći za ruke umiruće i razgovarajući s pacijentima. Mnogi su je zbog toga smatrali anđelom. Fascinirala ju je i psihologija pa je neko vrijeme čak razmišljala da otvori psihijatrijsku bolnicu, govoreći da su i kod Shakespearea jedino luđaci razumni.

No ubrzo je postalo jasno da i ona sama pati od ozbiljnih psihičkih problema, a to je primijetila i Marija Valerija, jedino dijete koje je Sissi obožavala. Upravo je ona pronašla majku kako se histerično smije u kadi, a ona sama često je svom suprugu govorila da bi rado počinila samoubojstvo. Tražila je pomoć i medija i vidovnjaka da joj izliječe duševne boli.

A onda se dogodio trenutak koji je zauvijek promijenio sve - 1989. njezin jedini i voljeni sin ubio je svoju 17-godišnju ljubavnicu Mary Vetser u lovačkoj kući Mayerling, a potom je počinio samoubojstvo.

Gubitak jedinog sina

Iako su iza sebe ostavili oproštajno pismo, okolnosti vezane uz njihovu smrt zauvijek su ostale misterija. Isprva se mislilo da je Mary otrovala Rudolfa prije nego što se ubila, no onda je utvrđeno da je Rudolf ubio i nju i sebe. Sve to samo je produbilo Sissinu tugu te se preselila na otok Krf, na kojem se borila s tugom.

Tako je dulje vrijeme prije smrti živjela daleko od bečkog dvora i svojega supruga koji se potajno zabavljao s glumicom Katarinom von Schratt. Ionako mršava, izgubila je još kilograma i krenula na putovanje po svijetu, odbijajući ikakvu policijsku zaštitu iz jednog razloga - žudjela je i sama za smrću. Koliko ju je sve promijenilo, govori i podatak da si je u 51. godini života tetovirala sidro na ruci.

Atentat

Carica bi samo povremeno s malom pratnjom dolazila u Švicarsku, a prilikom jednog takvog dolaska, kada je stigla pod lažnim imenom u Ženevu, izveden je atentat na nju. U to vrijeme u gradu je boravio talijanski anarhist Luigi Lucheni, a došao je u Švicarsku s jednom namjerom - da ubije princa Henrija od Orleansa u znak protesta protiv vladajuće klase. Kako je procurila vijest o caričinom dolasku, Lucheni je doznao da je princ otkazao putovanje pa je promijenio metu. Prišao je Sissi dok je hodala dokom kako bi se ukrcala na brod i u srce je pogodio malom trokutastom turpijom. Nakon udarca u prsa, isprva misleći da je udarena šakom, Sissi se srušila nakon što se ukrcala na brod. Iako je liječnik brzo stigao, umrla je 10. rujna 1898. od unutarnjeg krvarenja.

No mnogi misle da je umrla davno prije negoli ju je Lucheni ubio, a to je najbolje opisala u jednoj svojoj pjesmi:

‘Lutam sama ovim svijetom

Užitak i život odavno izbjegavam

Nemam s kim podijeliti sebe

Srodnu dušu nikad nisam otkrila.’

Iako je željela biti pokopana na obalama Sredozemnog mora, Franz Josef odbio je njezine želje i umjesto toga pokopao je u kriptu u Beču, u gradu koji nikada nije voljela i koji je nikada nije razumio.