Tako misli Lwave, korisnik s community portala Tribina.hr, koji je potpuno potvrdno odgovorio na pitanje – je li Wenger jedini krivac za novi potencijalni posrtaj Arsenala? Ovako je obrazložio svoje stavove, nakon što je Arsenal dobio 'pljusku' protiv Liverpoola u porazu 5:1:

'Wenger deset godina radi kardinalne greške koje u konačnici rezultiraju na isti način. Arsenal se oprašta od naslova već u veljači, a iako su bodovno još uvijek na samom vrhu koliko im kladionice vjeruju dobro će reći koeficijent veći od 10 na njihovo eventualno osvajanje Premiershipa. Sada više nema nikakvih dvojbi tko je najodgovorniji za novi posrtaj. Nije to ni uprava, ni navijači, ni Jose Mourinho a niti Manuel Pellegrini. Nisu bome ni čistačice, Thierry Henry, Ronaldinho i Robert Pires. Nije ni Zdravko Mamić, Eduardo da Silva, Taylor Martin i Dennis Bergkamp. Jedini i najodgovorniji je Arsene Wenger, vječiti škrtac i precijenjeni taktičar.

Zadnji dan prijelaznog roka svi kojima je londonski klub u srcu proveli su većinom uz male ekrane i posebnu emisiju Sky sporta. Arsenalovu svlačionicu poharale su ozljede i očekivala se određena aktivnost na tržištu. Wenger je dobio kreditni limit od otprilike 50 milijuna eura i odobrenje uprave za otvaranje pregovora s Julianom Draxlerom, koji je označen kao primarna opcija u sredini terena. Ništa čudno.Ozljede su već prije odstranile Walcotta, Ramseya, Wilsherea i Rosickog. Najavljen je i napadač. Giroud jednostavno nije klasa za borbu sa Chelseajem i Man. Cityjem. Mario Mandžukić je bio alternativa.

Draxlerova odštetna klauzula od 35 milijuna eura na kraju se pokazala previsokom za Wengera. Igrač nema euro-iskustvo najviše razine i menadžer Arsenala unatoč suglasnosti uprave odlučio je ne platiti izlaznu fakturu za jednog od najtalentiranijih mladih igrača Europe. Odlučio se umjesto njega za Kima Kallstroma, igrača moskovskog Spartaka, s 31 godinom na leđima, koji je u zadnje dvije godine odigrao trideset utakmica uz mizeran učinak od svega tri gola. Čovjek je i sam bio iznenađen pozivom Arsenala, a cijela priča ubrzo je dobila Monthy Pythonovski zaokret; već na prvom službenom treningu, netko 'protrči' pokraj njega a ovaj od trzajnog poteza ostane u mjestu. Čuje se 'krc!' - kao u reklamama za 'Kosmodisk i tigrovu mast' - a najnovije pojačanje već je postalo promašaj prije prvog izlaska na svježu travu Emiratesa.

Ako je osvajanje naslova prvaka bez poraza podvig, onda je 10 godina suše nakon toga još i veći. Dobre strane Francuza su godinama u medijima kreirane kroz priče o odgoju mlađih uzrasta i njihovom definiranju u seniorskom kadru.Ova bi priča držala vodu da ti isti igrači nisu napustili klub upravo u transferima koje je realizirao Wenger. Opće je poznata činjenica da je Wenger napravio 'mali milijun' loših transfera kroz posljednjih par sezona. Doveo je Bendtnera, Chamakha, Girouda, Artetu, Podolskog, Kallstroma, Adebayora i mnoge druge poluozbiljne igrače.Ako se dio transfer politike može i opravdati smanjenom kupovnom moći, danas ta priča jednostavno ne drži vodu.

Priče kako Arsenal igra najljepši nogomet uz Barcelonu također su isprazni klišeji. Kome je lijepo gledati mini pasove bez ikakve finalizacije i potpuni kolaps protiv direktnih rivala? Arsenal je primio od Liverpoola i Cityja kombinirano 11 golova u dvije utakmice.To je sramota. Naravno da dio razloga leži u brojnim ozljedama, ali to nije nikakvo opravdanje za Wengera, koji je propustio priliku da osvježi momčad te ih adekvatno motivira za nastavak sezone.

Kao da to nije dovoljno, utakmica s Liverpoolom pokazala je još jednu činjenicu. Mesut Özil, koji je plaćen suho zlato, nije niti približno kvalitetan igrač kakvim ga se smatra. Redovito nestaje u velikim utakmicama pod fizičkim presingom moćnijih ekipa. Još u Realu bilo je vidljivo da je riječ o nogometašu koji ima mekan stil i nekonzistentne nastupe. I na čemu ostaje Arsenal? Jednoj precijenjenoj zvijezdi i 10 prosječnih igrača, izuzev dvojice talentiranih mladića u vidu Wilsherea i Ramseya. I to je to, ni manje ni više.