Prilično žestoko odjeknula je vijest iz grčke Gazzette, za koju je Pranjić prvi puta progovorio o teškoj situaciji koju je doživio u svom ciparskom klubu, drugoligašu Omoniji Psevdi.

Naime, u tom je klubu ovaj bivši hrvatski reprezentativac krenuo u trenerske vode. Istina, kao igrač - trener, ali s jasnom vizijom razvoja svoje karijere, napretka kluba, ali i pomoći igračima koje je htio afirmirati u tom klubu.

'Sve je krenulo sjajno. Igrali smo lijep nogomet, bili dobri na tablici. Međutim, klub je, kako nije bilo publike, a on se financira od navijača, polako počeo upadati u probleme. Sve je kulminiralo u drugom dijelu sezone, kada sam ostao bez trenera golmana, doktora, fizioterapeuta, a kap koja je prelila čašu, bilo je kada su igračima isključili struju. Jer to je jedino bilo što im je klub trebao plačati', javio se za tportal Danijel Pranjić, koji je i dalje na Cipru.

>> Iako ima 38 godina, Danijel Pranjić najveća je zvijezda lige u kojoj igra, a nama je priznao koju si grešku ne može oprostiti i zašto se nije vratio u Hrvatsku: To ti obilježi cijelu karijeru

'Jesam da, ovdje sam. Malo su krivo prenijeli u novinama, nisam nikuda pobjegao. Ostajem još 20 dana, a onda se vraćam u Hrvatsku, kako bih započeo školovanje za A trenersku licencu, a počinje i onaj projekt u kojem sudjelujem, Utakmica života. Tijekom ponedjeljka put Hrvatske će šestorica hrvatskih nogometaša, koje sam nagovorio da dođu na Cipar, ali ne da zarade, već da se nogometno razvijaju a potom i naprave veće karijere. A to su Darijan Radelić Žarkov, Luka Pačar, Stjepan Šalić, Mihovil Šutalo, Marijan Šuto, Martin Mušulin. Oni će se sada vratiti, ali ja ću se boriti rukama i nogama da im pomognem. Jer znate, žalosno je kada dečki koji su se došli afirmirati, praktički nemaju ni za kavu'.

Pišu u grčkim novinama da ste im kuhali?

'Ma, krivo su shvatili, pa ja ne znam ni jaje ispeći. Moja je žena (op.a Cipranka Christina) kuhala, ali nisu samo oni dolazili k meni, već i dva igrača iz Sierra Leone, koji su igrali za 100 eura. Znači, za nikakav novac, a onda niti to nisu dobili. I kako im ne bi pomogao'.

Vjerujem da ste nakon ove epizode vrlo razočarani?

'A kako ne bi bio. Ja sam pristao raditi potpuno besplatno, igrali smo lijep nogomet, a onda je došlo do te krize. Čak je obitelj, koja je stajala iza kluba, uspjela nahuškati pola sela protiv nas, ali nije nam se ništa dogodilo. No, rekao sam u lice predsjedniku kluba sve što mi je ležalo na duši. Ja sada ne vodim momčad već par kola, i vidim da su odmah izgubili. Ja sam već nakon polusezone htio napustiti klub, ali ostao sam samo zbog igrača, ali sada više nisam mogao izdržati takvo ponašanje. I kažem, stavit ću zbog njih glavu na panj, samo da im pomognem'.

A što će biti s vama?

'Nakon što sam izašao u novine, a morao sam prije svega zbog zaštite igrača, već mi se javilo nekoliko klubova. Znate, Cipar je mali, ovdje se sve zna, i brzo se pročula priča. Vidjet ću, ali kao što sam rekao, prvo idem u Hrvatsku odraditi svoje obveze', zaključio je odlučni Danijel Pranjić, koji je u dresu hrvatske reprezentacije odigrao 58 utakmica te zabio jedan gol.