Uvrštavanje ženskog boksa u olimpijsko društvo izuzetno je populariziralo ovaj sport među djevojkama – tvrdi Lisicin. Otkako je MOO prije tri godine stavio ženski turnir u olimpijski program, u ženskom boksu više je profesionalizma i sve više konkurencije: o nastupu u Londonu sanjaju natjecateljice sa svih strana svijeta, od SAD-a do Afganistana, uključujući i Hrvatsku.

No i godinama nakon hvaljenog Eastwoodovog filma 'Djevojka od milijun dolara', boksački ring masovno je percipiran kao mjesto u kojem žene imaju što tražiti samo u predasima između rundi, kada treba zavodljivo prošetati s visoko podignutim brojem iduće runde. Doduše, na OI u St. Louisu 1904. održan je revijalni meč između dama, no reakcije javnosti bile su toliko negativne, da je na reprizu trebalo čekati iduće stoljeće. Sve do 90-ih godina prošlog vijeka ženski boks spadao je u radikalne bizarnosti, a prvo svjetsko prvenstvo organizirano je tek 2001. godine.

U Rusiji, boks je tradicionalno jedan od rasprostranjenijih sportova, ali za mladiće. Izbornik ženske repke Lisicin već pomalo razdraženo odgovara na upite o primjerenosti posla koji obavlja.

'Kad mi je dojadilo objašnjavati, počeo sam odgovarati protupitanjima: a zašto žene skaču padobranom ili postaju ministrice? Na to se nema što odgovoriti, no ipak ljudi pokušavaju naći primjedbe ženskom boksu, kao da je riječ o ubijanju. A boks je dječje gugutanje u usporedbi s nekim drugim disciplinama. Kakve ozljede se događaju u gimnastici! Koliko je djevojaka poginulo ili postalo bogaljima, pa nikom ništa, nitko ne viče da je bolje ne baviti se gimnastikom', izjavio je Lisicin za Russkij reporter

Na primjedbu da je to nekako muški sport, trener odgovara: 'Zar je loše kad se djevojka može obraniti? Neka joj kakav manijak proba prići na ulici – rodnu kuću neće prepoznati nakon toga.'

'Naše djevojke rastu sa samopouzdanjem, ništa lošeg ne može im se dogoditi. Nema ni izbijenih zuba – zaštita je dobra. I grudi su zaštićene, pa nema ozbiljnih ozljeda. Na listi najopasnijih sportova boks je daleko ispod vrha', uvjerava Lisicin, premda je činjenica da ozljede u boksu itekako postoje te da postoji opasnost od posljedica poslije intenzivne karijere – pogotovo profesionalne, o čemu svjedoče brojni primjeri iz muškog kruga. No tzv. amaterski boks znatno više pazi na zdravlje sportaša koji nastupaju sa zaštitnim maskama, a mečevi traju svega nekoliko rundi.

'Osim sporta, mi djevojke i obrazujemo. Svjetska prvakinja Sofija Očigava govori engleski kao da joj je materinji, dobro studira, poznaje klasiku... Ili uzmite za primjer Natalju Karpovič, zastupnicu u Državnoj dumi, majku šestero djece i u prošlosti vlasnicu niza svjetskih i europskih trofeja. Boks je dobra baza za moralne vrijednosti i principe', mišljenja je Lisicin.

Usprkos predrasudama, ženski boks u Rusiji počeo je dobivati solidne dotacije iz državnog budžeta nakon što je uvršten u olimpijski program. Lisicin priznaje da su se on i djevojke izvukli iz bijede, premda primjećuje da kudikamo bolje uvjete uživaju sportašice u Kini koja je svojedobno bila preuzela sovjetski model razvoja sporta.

'Na SP-u u Kini pokazali su mi internat u kojem živi 60 djevojaka koje su po svim parametrima najbolje. One tamo stanuju, treniraju i uče... Takav internat postoji u skoro svakom većem gradu u Kini. I to za boks! Za ženski boks! Isto je i u drugim sportovima, a u nas toga više nigdje nema', kaže Lisicin.

Mečevi na olimpijskom turniru u boksu za žene trajat će do četiri runde od po dvije minute, a muški kolege boksaju tri runde po tri minute.