Červar je u razgovoru govorio o svojem sadašnjem klubu Metalurgu, pa o najvećem konkurentu u Makedoniji Vardaru, a nakon toga je odgovarao na pitanja o hrvatskoj reprezentaciji i svemu što je vezano uz nju.

Tako se pojavilo pitanje koje je aludiralo na njegov sukob s Irfanom Smajlagićem, za kojeg se tvrdi da je stvorio pobjedničku generaciju iz Portugala 2003.

'Mogu otvoreno reći da ljude koji to tvrde uopće ne zanima Irfan. Znam dobro ljude koji to rade. Oni ne cijene Irfana niti dva posto. To se radilo kako bi se rušila moja karizma. Mogu pozitivno govoriti o Irfanu. Bio je moj suradnik na poslu, radio svoj dio. Nikada neću reći za svoje suradnike nešto loše. U tu tezu, pa u to ne bi ni moj unuk povjerovao. To je sve delegirano od dva, tri čovjeka', rekao je Červar.

'U Hrvatskoj postoje dva, tri novinara koji prate rukomet, a oni nisu slobodni. Oni moraju pisati što im se kaže iz određenih krugova.'

Nije moglo proći a da se ne spomene povratak Metličića, čemu se protivi najjači čovjek hrvatskog rukometa Zoran Gobac, koji je izjavio da će Červar odgovarati za rezultat na EP-u ako bude pozvao igrača Ciudad Reala.

'Mislim da se Gobac šalio. To su novinari prekrojili kako njima odgovara. Zoran zna što ja mislim o svemu i to nije problem. Rukomet je zadnji sport koji na naslovnice treba dati takve probleme. Pero je ugradio sebe u sve ove rezultate, zbog kojih sam i ja tu, i ne bismo trebali fokus na takve stvari stavljati, jer to ne koristi našem sportu. Mi smo majstori za autogolove. Da drugi sportovi imaju naše rezultate, oni bi od njih pravili telenovele, pozitivne. Ipak, naši uspjesi će ući u povijest.'

Postavljeni su uvjeti da se Hrvatska mora vratiti s medaljama s EP-a iz Austrije, Švedske (SP 2011) i Srbije (EP 2012). Što na to kaže Červar?

'Oni meni postavljaju uvjete, ali mislim da nema toga tko mi može to postavljati. Da li sam u reprezentaciji ili ne, ja sam pobjednik. Prijatelji mi se smiju kada počne ta priča. 'Kakvi uvjeti, pa ti si pet medalja osvojio.' I kada ne budem trener, bit ću pobjednik. Nisam toliko naivan čovjek da ne znam zakon velikih brojeva, kako bi neki voljeli. Od deset natjecanja, osam puta u borbi za medalje, pet medalja, dvije zlatne i tri srebrne. Pa što bih trebao reći? Da neće doći trenutak kada se neću boriti za medalju. Nemam više 20 godina da bih o tome pričao. Nekada sam jako emotivan, a nekada jako logičan. Ne opterećujem se tim pričama. Volim izazove, volim pobjeđivati, ali nisam opterećen time. Uvijek ću biti pobjednik, jer mi to nitko nije poklonio.'

Nije se moglo ni bez najvećih konkurenata Francuza, koji imaju priliku da prvi u povijesti spoje tri titule u rukometu (EP, SP i OI).

'Ja im ovu drugu ne priznajem, i to ću i pred Bogom reći. Kao što nisam ni Dancima u Norveškoj. Poraz se treba priznati, jer je to dio sporta. Lagao bih ako ne bih priznao da Francuzi imaju veći izbor, jače igrače. Omeyer na golu je pola ekipe. Mislim da smo bili oštećeni u finalu i to će se pamtiti, rađene su i analize. Što se tiče OI, to im priznajem. Favoriti su, jer tko ima Omeyera, taj je najveći favorit. Nema veze, idemo ih pobijediti. To je obično kompleks malih naroda, da misle da su najbolji na svijetu. Nije tako, veći su bolji, ali ti baš na tome trebaš izgraditi motiv i model za pobjedu. Favoriti ne pobjeđuju uvijek.'

Červara nešto i zabrinjava.

'Jedan Kopljar je rezerva u Zagrebu. Jedan Gojun, isto tako. Mali Duvnjak je velik igrač, ali on ni tamo u HSV-u nije standardan. Štrlek je isto rezerva. Znači, ja sam dobio zadatak da s rezervama budem prvak Europe? Neka se to javno kaže. Ja ne bježim od toga, ali neka se kaže: 'Lino, moraš s tim sastavom biti prvak Europe.' Tako bi svaka budala rezonirala ovakvu situaciju. Nemam se više kome dokazivati. Svoje sam snove ispunio. Imam prirodno, kao čovjek i trener, potrebu da napredujem, da pobjeđujem. Protiv toga sam da se laže. Meni ne treba alibi, poraz je isto sastavni dio sporta.'