Pišem ovo u četvrtak ujutro, dan nakon što sam se po tko zna koji put osvjedočio da pravne države nema i da se u ovoj zemlji ljudi s pravom pitaju, koji je razlog njenog postojanja i zašto smo platili toliku cijenu da bi stvorili ovako nakaradan i nepravedan sustav. Ne želim zvučati patetično ili još manje se prikazati kao žrtva, želim samo da me se kao gledatelja i navijača NK Dinamo poštuje kao konzumenta usluge i da na stadionu za mene na istoku vrijede ista pravila kao i za navijače na ostalim tribinama.

Pripadam srednjoj generaciji Dinamovih navijača koja je nekad sa radošću pratila Dinamove utakmice, ako ne na stadionu onda na sve moguće načine, jer ljubav prema Dinamu i našem gradu za mene je svetinja i nema alternativu. U posljednje vrijeme što zbog neslaganja s netransparntnim i nedemokratskim vođenjem kluba, što zbog predvidljive i neinteresantne lige moji posjeti stadionu su se smanjili. Da nisam jedini koji tako misli pokazuje i smiješna posjeta stadionu, gdje osim rijetkih BBB-a koji nisu zakačeni 'crnim listama' ili zabranama, na stadion danas dolaze samo gostujući navijači i rodbina interesne skupine koja je ovladala klubom.

Iako sam i sam, redovito na ulazu na istok bio sniman, pretresan, izuvan, naguravan, maltretiran psihički od strane policije i zaštitara uvijek sam te priče o represiji smatrao pretjerivanjem odbijajući vjerovati koliko sustav može biti nepravedan. Sve do jučer, a onda sam nadobudno i naivno vjerujući privatnoj vojsci zaštitara na istoku, slijedio njihove upute i s kartom za sektor 3 istočne tribine po njihovom nalogu otišao u sektor 4 vjerujući da sam na pravom mjestu. Ovo je bitno naglasiti jer niti jednog trenutka se na stadionu nisam kretao svojom voljom, nego isključivo po naređenju službenih osoba.

Tko je jednom ušao u određeni sektor nakon poluvremena ga više nije smio napustiti pa čak i da je sam uočio pogrešku i tražio da se to ispravi. Po završetku utakmice policija cijeli sektor koji je okružila usmjerava na izlaz 4, a na izlazu čekaju Sokolovi koji traže karte ponovno na pregled. Cijelu akciju su provodili i koordinirali šefovi Sokolova uz asistenciju interventne policije koja se čudila nelegalnosti postupka, ali su postupali po naređenju.

Točnije, prvo su željeli provjeriti legitimnost postupka zaštitara koji su sami, bez policijske asistencije, na papirima sa grbom tvrtke Sokol Marića evidentirali 'prijestupnike', no nakon kraćeg telefonskog razgovora s očito nekim od nadređenih vratio se 'pognutog repa' i uz psovku sebi u bradu policajcima kojima rukovodi rekao 'Ipak privodimo'.

Naravno prema sluludoj interpretaciji zaštitara mi nismo poštivali numeraciju sjedala i oko stotinjak ljudi sa istim ili sličnim problemom privedeno je i protiv njih je pokrenut prekršajni postupak po Zakonu o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima. Naravno da pravno sud ovo mora odbaciti, međutim ovih 100 ljudi vjerojatno se od danas nalazi na 'crnoj listi' gdje od prije već 'čami' 300-tinjak imena.

Ovakvu perfidnu i pokvarenu akciju s ovakvim prozirnim i u krajnjoj liniji isforsiranim razlogom, nisam doživio u svojoj dugoj karijeri posjeta maksimirskom istoku. U policijsku postaju su neselektivno dovođeni mladi, stari, maloljetni, ali i ljudi koji su možda prvi put na stadionu. Ljudi koji imaju poslove, djecu doma, zabrinute supruge i to mnogi pod 'strašnom' i lažnom optužbom da su svojom voljom i s namjerom bili izvan svog sektora.

Maksimir je sumrak pravne države, sprdanje sa žrtvom naših branitelja i nevjerojatna sramota svakog Zagrepčana i Hrvata koji ovo nijemo gleda i ne reagira. Mi porezni obveznici i građani ove zemlje tražimo samo da se zakon primjenjuje neselektivno, od navijača do izvršnog predsjednika, sve drugo je farsa i može završiti tragično ako se bezakonje na vrijeme ne zaustavi,' piše u pismu (poslana je i fotografija s mjesta događaja) koje je tportalu poslao 34-godišnji navijač s Peščenice koji je želio ostati anoniman.