U nedjelju je bilo točno godinu dana otkako ga je preuzela lista 'Dinamovo proljeće'. Dolazak Velimira Zajeca i njegove ekipe dočekan je kao konačna demokratizacija kluba i otvaranje prema navijačima, a koje su svi oni toliko željeli, za koje su se desetljećima borili i što Dinamo zaslužuje. Nekoliko mjeseci kasnije spektakularno je na Trgu proslavljen naslov prvaka i stvarno je izgledalo kao da je u Maksimir došlo neko novo vrijeme.

Godinu kasnije Dinamo je zaista u novom razdoblju, ali na koje nitko nije naviknuo. Hajduk na Maksimiru nikad nije izgledao goropadnije, dinamovci u derbiju nikad uplašenije, a duboko u sudačkoj nadoknadi s njihove klupe ubacili su loptu u teren da se prekine ta agonija.

Momčad Fabija Cannavara ostala je na sedam bodova od prvog mjesta, a tjedan derbija, koji je trebao biti prekretnica sezone, završio je s dva poraza i remijem. Dinamo nema igre, nema karaktera i nema trenera, jer ovo što Cannavaro trenutačno radi na razini je početnika. Što on u biti i jest.

Jedan od najvećih braniča u povijesti nogometa u Maksimiru je dočekan kao spasitelj. Dinamo se službenim i neslužbenim kanalima hvalio 'trenerčinom' kojeg je doveo, a Cannavaro je trebao biti onaj koji će ga lansirati prema obrani naslova prvaka.

Cannavaro je pobijedio Milan, ali je u prvenstvu doživio debakl nelogičnim potezima

Svaka čast, pobijedio je Milan u Ligi prvaka i samo slučajno nije prošao u nokaut-fazu. Probudio je Martina Baturinu, ali to je - sve. U prvenstvu je uspio dobiti samo Istru, Šibenik, Bjelovar i Goricu, a u četiri derbija s Osijekom, Rijekom i Hajdukom samo jednom remizirati. Protiv 'manjih' momčadi Dinamo je nešto čak i odigrao, ali kad su došle ozbiljne utakmice, zaredali su kiksevi.

U svim tim utakmicama bilo je strašno puno nelogičnosti, a koje samo Cannavaro razumije. Skoro svaku utakmicu igrao je s drugim stoperskim parom i generalno drugim sastavom, a na nekim pozicijama izmišljao je igrače. Tako je Hoxha znao igrati desno krilo, Theophile-Catherine desnog beka, a u derbiju je pokraj dva desna krila, od kojih je jedno plaćeno dva milijuna eura, tu poziciju igrao Ronael Pierre-Gabriel. U redu, zabio je Francuz gol, ali je bilo sasvim jasno da se ne snalazi na toj poziciji. To je pokazao i kontranapad koji je upropastio.

U derbijima s Rijekom i Osijekom od prve minute igrao je Leon Belcar. Mrtav-hladan gurnuo je Cannavaro dečka iz Varaždina u prvih 11. Kakva je to bila poruka Kačavendi i Rogu - da je ispred njih igrač koji je tri dana s momčadi? Samo Cannavaro zna, jer jučer u derbiju zakucao je istog tog Belcara za klupu.

Počeo je s Arijanom Ademijem, a on je osjetio bolove u nozi i signalizirao to klupi. Iz samo Cannavaru poznatih razloga, držao ga je skoro 15 minuta na terenu iako mu je kapetan nekoliko puta pokazivao da ne može nastaviti s igrom. Na kraju je sam došao do aut-linije i čekao da izađe dok se Petar Sučić užurbano spremao za ulazak u igru.

Stalno isto

Čitavo vrijeme otkad je u Dinamu, Cannavaro ponavlja jedno te isto. 'Puno griješimo, primamo glupe golove iz prekida i moramo biti bolji. Moramo raditi, napredovati i nećemo odustati.'

Kao što smo rekli, Cannavaro je bio najbolji stoper na svijetu i logično bi bilo zaključiti da nema boljeg čovjeka koji bi mogao riješiti defenzivne probleme kluba. No koliko god trubio da zna gdje Dinamo griješi, uz utakmice u utakmicu njegovoj momčadi ponavljaju se iste stvari. Nije slučajno ni to da se Talijanu ozljeđuju igrači i da svi imaju uglavnom ozljede mišića, poput Mišića, koji je obnovio ozljedu. Treninzi su navodno ubitačni, a u kombinaciji s očajnim travnjakom Hitrec-Kaciana to je bilo kobno za brojne igrače.

Puno je onih koji zagovaraju njegovu smjenu. Kad bi i dobio otkaz, bila bi to treća smjena ove sezone, što bi bilo neozbiljno i za puno manje klubove od Dinama.

'Ako sam ja problem, mogu sutra otići. No koliko ćete trenera promijeniti?' rekao je na presici nakon derbija Cannavaro, a uglavnom ne izgleda previše potreseno. Njemu je Dinamo posao kao i svaki drugi te se drži kao da je u klubu u rangu Guangzhoua, Tianjina, Beneventa i Udinesea, u kojima se učio trenerskom poslu.

Završi li ova sezona bez trofeja, a tako će najvjerojatnije biti, netko će morati odgovarati ili barem objasniti kako je izbor pao baš na Cannavara i zašto je klub tu gdje jest. Talijan je doveden u trenutku velike krize u Dinamu, u kojoj je momčadi trebao netko tko jako dobro poznaje ligu i njezine okolnosti. Nitko ne zna bi li Željko Sopić bio bolje rješenje, ali svakako bi u tom trenutku bio logičnije.

Isto kao što bi logičniji bio izbor, recimo, Duje Čopa u trenutku u kojem je bio potreban napadač. Čop je bio na drugom kraju grada i u odličnoj formi, ali je netko odlučio dati skoro dva milijuna eura za Wilfrieda Kangu, kao i 700.000 eura godišnje plaće.

Nije Kanga ni za što kriv i on se možda pokaže kao odličan napadač. Odigrao je tek nekoliko utakmica, a došao je u disfunkcionalnu momčad i nije mu lako. Ali Kanga, baš kao ni Cannavaro, nije bio logično rješenje. Kao što logično rješenje za lijevog beka nije bio Bartol Franjić jer je tu poziciju zadnji put igrao prije dvije godine. Ista je priča kad se radi o Samyju Mmaeeu - dobio je 900.000 eura na potpis ugovora i 840.000 eura godišnje plaće nakon što ga je otpisao Ferencvaros.

Vodeći ljudi kluba šute

Arhitekta tih transfera u Dinamu više nema. Marko Marić smijenjen je preko noći, sportskog direktora više nema, ne zna se ni tko o čemu odlučuje, a u klubu - šute. Ove sezone potrošili su 11 milijuna eura na nove igrače, a ispali su iz Kupa te u SHNL-u zaostaju sedam bodova. Nigdje nema Velimira Zajeca, nigdje nema ni Zvonimira Manenice, nema ni Sanjina Španovića, a jedini način na koji Dinamo komunicira su famozna priopćenja. Ona podsjećaju na neka prošla vremena, od kojih se nova klupska vlast oštro ograđivala.

Isto kao što je rijetko viđenim debaklom pokušala ograditi Torcidu na južnoj tribini Maksimira. Ta crtica jako dobro oslikava u kakvom stanju je danas Dinamo. Netko u klubu, a ne znamo tko, zaključio je da će postavljanjem ograde 'fizički odvojiti dio za gostujuće navijače od ostatka stadiona' i da će tako pravilo o pet posto kapaciteta stadiona biti opravdano.

Ograda je postavljena da bi sljedeće jutro bila uklonjena, navodno na intervenciju Državnog inspektorata. Nitko iz Dinama nije objasnio što se događa da bi onda došlo, Maksimiru omiljeno, službeno priopćenje u kojem stoji da inspekcija nije utvrdila ništa sporno oko nje. Ali ogradu su svejedno uklonili. Netko ju je naručio, postavio pa uklonio, a Dinamo ju je platio. I nikome ništa, bilo pa prošlo.

Od velike transparentnosti i demokracije Dinamovi navijači dobili su šutnju i patetične statuse na društvenim mrežama. Na kojima se, usput budi rečeno, uklanjaju komentari koji klupskom vodstvu ne odgovaraju.

Dinamo ne izgleda šampionski

Oko kluba lebde neizvjesnost i nesigurnost u budućnost, apatija se uvukla i među navijače, a ona se jako dobro osjetila i protiv Hajduka. Kao da je Dinamo izgubio vjeru u sam sebe i sve gore navedeno moralo se preslikati i na momčad. Puno ide na dušu i igračima, oni su također krahirali na sve moguće načine.

Više ne izgledaju šampionski, u njima nema vatre kao lani i teško je vjerovati da će Dinamo obraniti naslov prvaka. Naravno, prije ili poslije moralo se dogoditi da ga netko skine s trona. To je normalno jer je to sport. No jamu u kojoj se trenutačno nalazi Dinamo je sam iskopao čitavim nizom pogrešnih poteza.

Eventualna titula prvaka, uspije li doći do nje nekim kopernikanskim obratom, neće i ne smije zamaskirati te pogrešne korake koje je napravio. Najmanje što navijači zaslužuju jest da im netko objasni kako i zašto je došlo do ovoga i da netko za to konačno preuzme odgovornost.

Službeno priopćenje od tri rečenice neće biti dovoljno.