Bila je to još jedna epska rukometna bitka sa Slovencima, a u nedjelju navečer otišla je na stranu Hrvatske. Naši su rukometaši tako pobjedom 29:26 izborili četvrtfinale SP-a, ali da je bilo neočekivano teško, bilo je.

Borba do zadnjeg atoma snage nakon što su nas Slovenci na početku kaznili i poveli čak 5:0, činilo se da je katastrofa na pomolu. Prvi gol zabili smo tek na isteku osme minute pa onda lagano lovili zaostatak. Na poluvremenu je bilo 15:15, a onda je u svlačionici kapetan Domagoj Duvnjak održao motivacijski govor.

I sad je na terenu proveo manje od tri minute, zabio je i gol, ali je doslovno odigrao cijelu utakmicu. Jer Duvnjak na klupi nije stao, praktički je cijelo vrijeme bio na nogama, bodrio suigrače, proživljavao svaki gol, svaku obranu, svaki promašaj... Motivirao je navijače, podizao atmosferu. Dojam je da bi se manje iscrpio da je bio na terenu...

'Evo me, živ sam...', ukazao se Domagoj Duvnjak nakon kratkog slavlja s navijačima i obitelji u Areni Zagreb te uz osmijeh dodao:

'Kad se pobijedi, sve je dobro. Da smo izgubili, ne bi bio dobro. Dobili smo utakmicu i ušli u četvrtfinale, nakon dugo vremena smo opet u igri. Kakva utakmica, nevjerojatno...'

Pa što se to dogodilo na samom početku? Gdje je zapelo?

'Blokada, teška blokada. Prebitna utakmica za nas i cijeli rukomet, pogotovo poslije onakve fantastične pobjede protiv Islanda. Nije to lako, ali ono što me veseli je karakter, da smo mi od 5:0 i 12:7 došli na 15:15, to je bio ključ pobjede. Vratili smo se u utakmicu, u drugom poluvremenu gol za gol, na kraju spretno i sretno pobijedili. Hvala navijačima, čestitke dečkima', pričao je kapetan te se osvrnuo i na gužvu među igračima na samom kraju prvog dijela utakmice:

'Naguravanje na kraju prvog dijela? To je sve sport, nervoza...'

Zabio je gol, vrlo važan i vrijedan za 28:25, za mirnu završnicu.

'Nebitno... Kako je Martinović zabio zadnji gol, to je za televiziju', skroman je Duvnjak koji jednostavno ne može vjerovati koliko ponovno imamo problema s ozljedama nakon što je protiv Slovenaca stradao David Mandić, a Srna se požalio na ozljedu zadnje lože:

'Mislim da je i Karačić osjetio zadnju ložu. Glavaš ima velikih problema s leđima, Mamić ima temperaturu. Baš nas je lijepo sastavilo, ali drago mi je da dečki nisu odustali. Unatoč ložama, leđima, temperaturi, svi su drugo poluvrijeme izginuli na terenu. To je ono što me veseli, za ovaj dres se treba ginuti.'

Na poluvremenu je Domagoj Duvnjak održao motivacijski govor suigračima. Pa što im je rekao da su tako proigrali?

'Tko vam je to rekao? Rekao sam im: 'Kako igramo, imamo dobar rezultat.' i na kraju jedno veliko hvala jer nisam htio da mi ovo bude zadnja utakmica u hrvatskom dresu. To sam im rekao prije drugog poluvremena, veliko hvala, ima još... Ovdje nisam važan ja, reprezentacija je ta koja zajedno diše. Svi smo zajedno po cijele dane, takvo zajedništvo, karakter, mentalitet i kad se gubi da se vraćamo u utakmicu, to je ono najbitnije. Ja bih najviše volio da uđemo u borbu za medalje', otkrio je Duvnjak.

U utorak nas od 18 sati u četvrtfinalu čekaju Mađari...

'Imamo kvalitetu, imamo srce i ove predivne navijače. Ne znam bismo li okrenuli da nismo igrali doma, to mora igračima biti jasno jer navijači su nas povukli. Još jednom ta utakmica, 60 minuta da se vratimo u borbu za medalju, to bi bilo predivno. Nadam se da ćemo dosanjati taj san', kaže Duvnjak koji naglašava da nakon svega naši rukometaši nemaju vremena za slavlje:

'Opet terapije do dugo u noć... Naši fizioterapeuti imaju velikih obaveza, mislim da će dečki cijelu noć biti na terapijama. Meni je žao što ne igramo u 20.30, igramo u 18 sati, dva i pol sata znači puno nakon ovakve utakmice. Što je, tu je, dat ćemo sve da se odmorimo i oporavimo za najbitniju utakmicu na turniru', zaključio je Domagoj Duvnjak.

Recimo i to da je autobus s hrvatskim rukometašima parking Arene Zagreb napustio par minuta prije ponoći, pod policijskom pratnjom su krenuli put Karlovca. Za tih nešto malo više od 50 kilometara u idealnim im je uvjetima trebalo barem 40 minuta vožnje pa je jasno da su u hotel stigli nešto prije jedan sat. A tek onda na terapije, masaže...