Za Wengera se priča da u glavi ima milijardu brojki i da ga krasi savršeno istančan talent za procjenu vremena za prodaju. Tako je bez kompleksa prodao najboljeg strijelca u povijesti kluba Thierryja Henryja i kapetana Patricka Vieiru istoga ljeta. Doveo ih je za 21 milijun, prodao za 44 i nastavio zacrtanom rutom guranja u vatru mladih lavova.

U zadnje tri godine, počevši s tim prijelaznim rokom, prodao je 11 igrača, od čega samo trojicu za manju svotu od one za koju ih je kupio. Prvi promašaj bio je zaista 'junački', napadača Ateltica Reyesa kupio je za 35 milijuna da bi ga u staro jato vratio za samo 12. Drugi je Eduardo koji je, svi podaci preuzeti su sa stranice Transfermarkt.de, Dinamu donio 15 milijuna eura, a Arsenalu se vratio tek 7,2. Razlog je teška ozljeda, to se teško može nazvati krivom procjenom, a i treći primjer ne ide na dušu vještom strategu.

Gilberta Silvu je iz Mineira doveo za sedam milijuna, a u Panathinaikos ga je pustio za samo 2,5. Ipak, brazilski 'zid' u Londonu je proveo šest sezona i logično je da mu je cijena pala s obzirom na dob.

Najbolji primjer njegove tržišne okretnosti je primjer Fredieja Ljungberga kojega je nakon sjajnih devet godina u klubu otpustio zaradivši jednaku svotu (4,5 milijuna) u Šveđaninovoj 31. godini života. Na Adebayoru je zaradio 19 milijuna (10-29) unatoč problematičnoj naravi Togoanca. Čak je i za Justina Hoytrea, kojega je doveo za nulu, prodao za 3,8 milijuna. Riječ je o istinskom virtuozu nogometnog tržišta.

Postoji još jedan zabrinjavajući podatak. Svim tim igračkim veličinama odlaskom s Highburyja ili Emiratesa zvijezda je počela blijedjeti. Svima je razina prezentacija (osim možda Adebayoru) pala i danas su lošiji igrači nego su to bili u Londonu. Nadajmo se da će to biti novo pravilo u kojemu će Eduardo biti iznimka.