Objavljeni su u lipanjskom izdanju stručnog časopisa Radiology nakon što je istraživački tim nadzirao mikrostrukturalne promjene u bijeloj tvari kod 37-orice amaterskih nogometaša između 21 i 44 godine starosti.

One su primjetne, zaključio je znanstveni tim pod vodstvom njujorškog neuroradiologa Michaela Liptona, daleko više kod nogometaša koji češće igraju glavom, i slične su promjenama kakve zadobivaju pacijenti pri traumatičnim ozljedama mozga. Osim same fizičke promjene na strukturi mozga, nogometaši koji češće igraju glavom također pokazuju slabije rezultate na psihotestiranju.

Studija navodi da je 1800 udaraca lopte glavom prag nakon kojeg je degeneracija mozga prisutnija.

Jonathan French, neuropsiholog Medicinskog centra Picburškog sveučilišta, komentirao je u najnovijem broju magazina Scientific American Mind da su rezultati studije vrijedni pažnje, ali i da su daleko od zaključujućih i obvezujućih.

'Većina nogometaša koja je pretrpjela potres mozga nema funkcionalnih problema u svakodnevnom životu. Promjene na koje istraživanje upozorava zapravo su mikroskopske, premda neupitne, i mi još uvijek ne znamo što zapravo znače kad je dugoročno funkcioniranje čovjeka u pitanju'.

Lipton se složio s kolegom da rezultati nisu zastrašujući i da će trebati nastaviti istraživanja na problemu, ali je naglasio:

'Željeli smo namjerno izazvati pozornost jednostavno stoga što je nogomet najpopularniji sport na svijetu. Ljudi koji se njime bave moraju biti svjesni svih rizika, pa i ovoga'.