S tek jednom ili dvije iznimke po kolu, odigravali bi se u isto vrijeme i svi bili 'kombinirano' prenošeni na radiju. Generacije su odrastale uz špicu emisije 'A sada – sport i glazba' na Drugom programu, poznati instrumental 'Happy Music' Jamesa Lasta i njegovog big banda te glasove i stihove Ive Tomića ('S osječkog igrališta rezultat je: ništa-ništa...'), Ede Pezzija i drugih komentatorskih legendi.

Istočni dio zemlje, u skladu s uvriježenim stereotipima o 'hohštaplerskim' Hrvatima i ponosno 'balkanskim' Srbima imao je svoj pandan u emisiji 'Vreme sporta i razonode', za koju je popularnu špicu skladao mastermind Rokera s Moravu, Boris Bizetić ('Ovo je program kao torta, red muzike pa red sporta / Nikad ne izlazi iz mode, Vreme sportaaa... I razonodeee'). Jordan Ivanović, Marko Marković i 'leteći reporter' Mijajlo Kostić podizali su glas svaki put kad bi Zvezda ili Partizan prešli centar, a njihova pitanja poput 'Da li će crveno-beli uspeti da postignu pogodak te na taj način izjednače rezultat?' zvučala su gotovo hamletovski.

Jedna ili druga emisija slušala se u kućanstvima tijekom popodnevne sieste; u dvorištima, kvartovskim parkićima, autima, vlakovima; na plažama, ulicama ili livadama. Slušale su se i na samim stadionima, gdje bi se na tribini oko jednog čovjeka s tranzistorom okupilo na desetke drugih da čuje što se događa na ostalim terenima.

'Utakmice nedjeljom', prvenstvo i općenito nogomet ponajviše su doživljavani putem radija, dnevnog tiska i specijaliziranih tjednika kao što su bili zagrebačka SN Revija (kasnije Sprint) i beogradski Tempo. Osim tijekom Europskih i Svjetskih prvenstava, nogomet je na televiziji gostovao rijetko – vikendom ste mogli pogledati jednu domaću utakmicu, a tijekom tjedna još poneku samo ako su se srijedom igrali europski kupovi, završnica domaćeg kupa ili reprezentativni susreti.

Tog svijeta više nema. Ne zato što ne postoji više ta država i ta liga, nego zato što se nogomet sam, kao i cijeli svijet oko nas, jako promijenio. Osamdesetih godina prošlog stoljeća nije još postojala esencijalna razlika u načinu njegovog praćenja u Engleskoj, Italiji i Jugoslaviji. Nije postojala ni toliko ogromna, svjetlosna razlika u kvaliteti nogometa koji se igrao u prvenstvima tih zemalja.

Sada se gotovo svakog dana negdje odigrava neka velika utakmica. Pratimo ih preko televizije koja nam nudi na desetke ili na stotine kanala, preko internetskih streamova na stolnim računalima, laptopima, tabletima i pametnim telefonima (telefonima!); vijesti saznajemo praktično čim se dogode preko društvenih mreža, web portala i drugih načina komunikacije. Osim fizičkog kontakta, telefona i pošte ljude spajaju još i email, SMS, Skype, Facebook, Twitter, Google, Viber, WhatsApp i gomila drugih tehnoloških kerefeka.

Nogomet je doživio medijsko-komercijalnu eksploziju i svake se godine eksponencijalno povećava jaz između superbogate elite, uske srednje klase i sirotinje. Lige 'Petice', kako ih zovemo otkako je na HRT-u bila pokrenuta istoimena pionirska emisija na kojoj su odrastale nove generacije fanova, sada su ono bitno u svakom kutku svijeta, a još bitnija je Liga prvaka. Ostalo – druga nacionalna prvenstva, Europa liga, pa i reprezentativni nogomet sve dok se ne igra SP ili Euro – znatno je manje bitno. Ne samo gledajući globalno, nego sve više i sve jače i lokalno.

No ipak postoji još veliki broj nogometnih fanova koji s najvećom strašću prate upravo ono što se događa u njihovom dvorištu. Bez obzira radilo se o lokalpatriotizmu, neizlječivom mazohizmu ili naprosto potrazi za pripadanjem i identitetom, domaći nogomet nikad neće prestati biti 'bitan' – ne više prevladavajuće 'najbitniji' kao nekoć, ali svakako bitan.

Nogomet nije poput ostalih sportova; on nije samo sport. U njemu se zapanjujuće vjerno ogleda društvo u kojem živimo, često bolje i jasnije nego u bilo kojoj drugoj ljudskoj djelatnosti. Nogomet je specifičan po tome što na njemu ponekad najbolje možete shvatiti neku kulturu i njeno aktualno stanje. Tako je bilo i prije posvemašnje komercijalizacije, a tako je i danas. Ako doista volite nogomet, nije vam bitna samo njegova kvaliteta, nego i širi kontekst.

Jedna velika europska nogometno-analitička kuća sa sjedištem u Londonu od ove je polusezone počela pratiti i MAXtv Prvu ligu. Odlučili su se na taj korak, kažu, nakon što su od svojih insajdera saznali da je broj 'nečasnih radnji' u hrvatskom nogometu u posljednje vrijeme smanjen na koliko-toliko prihvatljivu razinu. Možda su u pravu – vjerojatno to nikad nećemo saznati.

Sudjelovao sam u izradi uvodne zbirke dokumenata koji portretiraju hrvatski klupski nogomet. Od procjene njegovog šireg društvenog značaja na konkretnim primjerima, preko prave prirode veze između Dinama i Lokomotive pa do toga je li za desno krilo Hrvatskog Dragovoljca bolje rješenje Sven Jajčinović ili Filip Jazvić, riječ je o analizi na oko 150 tisuća znakova koja u najsažetijem mogućem obliku pokušava prikazati sve ono najbitnije za MAXtv Prvu ligu, njene klubove, igrače i navijače. Nogomet je danas iznimno važna globalna industrija, ogroman novac i trud ulaže se u stvari kojih nismo ni svjesni.

Na stranu sad to što se radi o projektu od kojeg će najviše koristi imati skautske službe bogatih europskih klubova, potencijalni investitori i (ponajviše) industrija klađenja. Ono što se da iščitati iz tih dokumenata (koji će iz tjedna u tjedan bivati osvježeni i obogaćeni novim informacijama) je fascinantna raznolikost MAXtv Prve lige i nevjerojatan broj talenata od kojih velika većina propada, ali za neke se s popriličnom sigurnošću može predvidjeti da će uspjeti ako ih ne poremete ozljede ili neki drugi neočekivani čimbenici.

U deset ligaških klubova identificirano je pet ili šest različitih primarnih taktičkih formacija – igra se i s trojicom, i s četvoricom i s petoricom u obrani. Neki su treneri na znatno većoj stručnoj razini od nekih drugih. Postoje izvrsni golmani, igrači koji bi se mogli razviti u playmakere španjolskog tipa, tinejdžeri koje će u narednih godinu-dvije potpisati najveći europski klubovi (kao Chelsea Pašalića).

Postoje i tri različite projekcije razvoja u idućih pet godina i ono što otkrivaju je da će u sva tri slučaja doći do dramatičnih promjena.

Nije to više to, niti će ikad biti. Nisu to više 'utakmice nedjeljom' nego nešto posve drugačije. Sasvim sigurno ne više toliko dobro, romantično ili naivno kao nekoć, ali zanimljivo na drugi način. Igra je ponekad užasno glupa i loša, a ponekad iznenađujuće kvalitetna, ali je naša i druge nemamo. Ako volite nogomet, zaronite dublje u njegovu domaću klupsku inačicu i otkrit ćete stvari kojima se vjerojatno niste ni nadali.