Tezu da su kvalifikacije neuspjeh, piše analitičar Tribine Losovius, pokušat ću braniti s prve dvije točke  gledišta, od kojih su neke objektivne, neke poluobjektivne, a neke gotovo potpuno subjektivne. One su redom; bodovni i natjecateljski učinak i komparativno-povijesna analiza, integracija novih igrača i stvaranje perspektive, kvaliteta igre i izgradnja prepoznatljivosti, opća-društvena situacija.

1. OSVOJENI BODOVI

Hrvatska je tijekom ovog ciklusa ostvarila šest pobjeda, tri remija i jedan poraz. Usporedimo to s prošlim učincima tijekom eurokvalifikacija, odmah poredavši po snazi težinu kvalifikacijskih grupa (grupe su rangirane po težini temeljem snage reprezentacija, tadašnjih/bliskih uspjeha i plasmana na velika natjecanja i osobnog dojma snage igračkog kadra):

1. 1996 (Italija, Ukrajina, Slovenija, Estonija, Litva) - 7 pobjeda, 2 remija, 1 poraz.
2. 2008 (Engleska, Rusija, Izrael, Makedonija, Estonija, Andora) - 9 pobjeda, 2 remija, 1 poraz.
3. 2000 (Jugoslavija, Irska, Makedonija, Malta) - 4 pobjede, 3 remija, 1 poraz.
4. 2004 (Bugarska, Belgija, Estonija, Andora) - 6 pobjeda, 2 remija, 2 poraza (pobjeda i remi protiv Slovenije).
5. 2016 (Italija, Norveška, Bugarska, Azerbajdžan, Malta) - 6 pobjeda, 3 remija, 1 poraz.
6. 2012 (Grčka, Izrael, Gruzija, Latvija, Malta) - 8 pobjeda, 2 remija, 2 poraza (pobjeda i remi protiv Turske).

Gledajući dakle u povijest, pomalo i paradoksalno, Hrvatska je ostvarila najbolje rezultate te daleko najbolju igru u dvije faze kvalifikacija kada je imala brutalno tešku skupinu (1996.) te poprilično tešku skupinu 2008. Ujedno, to je bilo vrijeme kada smo imali velike promjene bilo zato jer smo tek dolazili na scenu ili uvodili novu generaciju ‘Bilićevih’ igrača.

Rezultat ovih kvalifikacija potpuno je usporediv s onim 2004. i 2012. (zbog oduzetog boda i broj je bodova jednak s onim 2004.), dok je 2000. učinak bio tek malo slabiji, ali je grupa bila i malo jača, tako da je i taj zapravo potpuno usporediv. U ta je četiri navrata Hrvatska igrala bilo prosječno ili ispodprosječno, te nije postignut niti rezultatski niti igrački iskorak kakvog smo imali na samom početku tijekom kvalifikacija za Euro 1996. niti tijekom kvalifikacija za Euro 2008. Ako je također vjerovati povijesti, to su bila i jedina dva puta (1996. i 2008.) kada smo dosegli četvrtfinale, a već se tijekom kvalifikacija vidjelo da imamo kvalitetu igre i sposobnost pobjeđivanje zbog kojih se možemo natjecati s najboljima.

Ovoga puta, još i dodatno, cilj nije postignut jer Hrvatska mora biti među 16 najboljih reprezentacija Europe, čime sam plasman prestaje biti mjerilo postignuća. Taj ćemo minimalni cilj postići tako da budemo prvi ili drugi u skupini na Euru, ili da ne budemo među dvije najlošije trećeplasirane reprezentacije. Dakle, tek ostaje da vidimo hoćemo li postići i minimalni cilj kojeg bismo si (logikom postavljanja prehodnih ciljeva) morali postaviti.

Prilagođeni bodovi

Gledajući postojeći kadar, pogotovo individualnu kvalitetu igrača, sasvim sigurno možemo reći da je ova reprezentacija daleko snažnija od one koja je igrala 2004. (uvjerljivo najslabija hrvatska reprezentacija) i 2000. (zbog toga što su tada svi ključni igrači bili već u smiraju karijere), iskusnija od one koja je igrala 2008., a usporediva kvalitetom s reprezentacijom koja je igrala 1996. i 2012. U tom bi smislu bodovni učinak prilagođen kvaliteti kadra bio usporediv samo s onim 2012., kada je skupina bila malo slabija, ali tada je ostvaren i jedan odnosno (nakon oduzimanja) dva boda više. Gledajući tako, ovo je vjerojatno i najlošije odrađen kvalifikacijski ciklus ili barem usporediv s onim 2000. ili 2012.

Kvalifikacijski ciklus 2000., ujedno i jedini kada se Hrvatska nije plasirala na Euru svojevrsni je ‘limb’ hrvatskog nogometu, kvalifikacije tijekom kojih je vjerojatno trebalo napraviti promjenu generacije i trenera, ali na lovorikama velikog uspjeha tijekom SP-a 1998. niti jedno niti drugo nije napravljeno. Ciklus 2012., kada je Hrvatska imala najlakšu skupinu, odrađen je također aljkavo, kada se već vidjelo da ‘Bilićeva generacije’ pokazuje iste one boljke koje je pokazivala tijekom prethodnog SP ciklusa, samo se ovoga puta provukla zbog lakšeg ždrijeba i jedne odlične utakmice protiv Turske. Ovaj put nije postojao niti jedan od prethodna dva spomenuta problema, ali kvaliteta igre je nešto što ne ulijeva nadu da će Hrvatska daleko na Euru.

2. KVALITETA IGRE

Već je gore naznačeno kako nije slučajno da je dosad bodovni učinak pratio i kvalitetu na terenu. Samo smo dva puta do sada pokazali tijekom kvalifikacija da smo sposobni pobjediti neku svjetsku velesilu (Engleska u ciklusu 2008. i Italija u ciklusu 1996.), a baš su to ujedno i bila dva navrata kada smo napravili rezultatski iskorak i na samom natjecanju. Sada smo dva puta remizirali s Italijom, uz dodatak da je igra u Milanu bila na momente dobra, a većinom solidna, dok je u Splitu bilo potrebno puno sreće i sudačke pomoći kako bi Hrvatska ostala neporažena.

Generalno gledajući, utakmice se po kvaliteti igre mogu podijeliti u pet kategorija...

Dobro odigrane: Italija gosti (1:1), Azerbajdžan doma (6:0).
Solidno odigrane: Norveška doma (5:1), Bugarska doma (3:0).
Prosječno odigrane: Bugarska gosti (1:0), Malta doma (2:0)
Ispodprosječno odigrane: Malta gosti (1:0), Italija doma (1:1), Azerbajdžan gosti (0:0).
Loše odigrane: Norveška gosti (0:2).

U cijeloj priči postoje tri velika problema - prvi je da smo najbolje utakmice odigrali u prvom dijelu kvalifikacijskog ciklusa (iznimka Bugarska doma), drugi je da smo ponovo promijenili izbornika tijekom kvalifikacija, čime smo zapravo ponovili identičan igrokaz onom koji se dogodio tijekom kvalifikacija za Brazil 2012. Treći, možda i najveći, je da smo nastavili niz u kojem smo i dalje bez pobjede protiv neke top reprezentacije, ali i bez igre kojom bismo takvu pobjedu mogli i ostvariti (posljednja pobjeda protiv Njemačke na Euru 2008.). Kao posljedica ili točnije uzrok svega rečenog, daleko smo od toga da optimiziramo relativno visoko talentirani igrački kadar.

Hrvatska je ponovila sve iste pogreške koje su se već dogodile tijekom prošlog kvalifikacijskog ciklusa te nije napravljen niti minimalan korak unaprijed, niti po pitanju igre niti po pitanju rezultata (bodovni konto kao dokaz).Ante Čačić sada doduše ima više od šest mjeseci i relativno duge pripreme za Euro, dakle period u kojem može napraviti relativno velik pomak, ali ovo je bio idealan format kvalifikacije, idealna snaga protivnika kako bi taj proces već debelo trebao biti u tijeku. Ovako, dojam je kako se ponovo kreće od neke ‘nulte točke’ na kojoj je Hrvatska već neko vrijeme.