Hrvatska je na Rujevici pobijedila Sjevernu Makedoniju (3:0) i uspješno odradila prvi test na pripremama za Europsko prvenstvo. Vatreni su u miješanom sastavu odradili vrlo dobru utakmicu, a izbornik je dobio nekoliko odgovora uoči odlaska na europsku smotru
Hrvatska je tek započela sa svojim pripremama za Europsko prvenstvo u Njemačkoj. Istina, reprezentacija je već na okupu neko vrijeme, odigrala je i prvu pripremnu utakmicu, ali duga klupska sezona zakomplicirala je stvari tako da će u punoj snazi biti tek za Portugal. Stoga ne treba brzati sa zaključcima nakon pobjede na Rujevici protiv Sjeverne Makedonije.
Vatreni su igrali protiv suparnika vidno slabije kvalitete (Albanija je trenutno jača momčad od Sjeverne Makedonije, ali nema sumnje da je utakmica poslužila kao adekvatna simulacija tog susreta na Euru), i to bez nekolicine ključnih igrača, poput Luke Modrića, Marija Pašalića, Joška Gvardiola i Marcela Brozovića, te u vidno nižem intenzitetu nego što će to biti u Njemačkoj. Pa ipak, nogometne momčadi mijenjaju se iz utakmice u utakmicu, tako da bi bilo neopravdano ignorirati ovaj nastup reprezentativaca ili ga otpisati zbog prijateljske naravi samog susreta.
Iako je Hrvatska pobijedila protiv objektivno slabije momčadi, napravila je to u vrlo impresivnom stilu. Ako je Zlatko Dalić tražio odgovor na pitanje kako će se njegova momčad nositi s očekivanim albanskim plitkim blokom na Euru, kako će se braniti u posjedu i stvarati prilike, bit će zadovoljan odgovorima koje je danas dobio. Ako je tražio odgovor na pitanje kako će se Hrvatska bez Modrića, Brozovića i Gvardiola braniti izvan posjeda i u tranziciji, bit će manje zadovoljan.
vezane vijesti
Od ne pretjerano motivirane Sjeverne Makedonije primila je Hrvatska 10 udaraca, od toga tri unutar okvira, što je previše, čak i kada se uzme u obzir kontekst prijateljskog ogleda. Međutim čak i to treba uzeti sa zrnom soli; Hrvatska u ovom sastavu, ne dogodi se neki ekstremni rasplet situacije, neće igrati u Njemačkoj, a nema sumnje da će Modrić, Brozović i Gvardiol podignuti stupanj kontrole nad utakmicama.
Dalićevi reprezentativci su posljednjih godina stvorili reputaciju inspiriranih improvizatora – momčadi koja igra s puno slobode u posljednjoj trećini, ali i koja zna umrtviti utakmicu i riješiti je u nekoliko trenutaka (najbolji primjeri su utakmice protiv Belgije, Japana i Brazila na Svjetskom prvenstvu u Katru). Ali ova je reprezentacija pokazala i drugu stranu medalje; čak i bez najboljih igrača odradila je plan utakmice gotovo pa savršeno od početka do kraja.
Prvo ime koje se ističe je naravno Lovro Majer, momak koji već neko vrijeme pokazuje da ne postoji razlog zbog kojeg ne bi već sada bio jedan od aduta reprezentacije. Zabio je iz igre i iz prekida, ali jednako je impresivan bio i u drugim aspektima igre. Imao je 104 dodira s loptom (najviše od svih na utakmici), 90 posto točnih dodavanja (81/90), ubrzavao je i usporavao ritam, a nije nedostajalo ni impulsa u defanzivi. Prvo poluvrijeme igrao je desno, drugo kao interiore u sredini, a s jednakom lakoćom odradio je obje zadaće. S obzirom na to da može igrati desno ili u sredini, kontrolora ili kreatora, Majer si je kupio puno kredita za Njemačku.
Nogometaš njegovog bivšeg kluba Martin Baturina dobio je priliku u nešto povučenijoj ulozi, uz Matea Kovačića, i odradio ju je solidno. Baturina je najopasniji najbliže golu, ali ako je Dalić htio vidjeti kako će se snaći u defanzivnijoj ulozi, večeras je dobio odgovor. Pitanje je što to znači za Euro jer je teško vidjeti kakvu bi dodatnu vrijednost Baturina u toj ulozi donio protiv, recimo, španjolskog posjeda ili talijanske tranzicije.
Za njegovog suigrača već znamo što donosi reprezentaciji; Bruno Petković i Ante Budimir dvije su strane istog novčića – prvi igra između linija, spušta se po loptu i vrhunski kombinira sa suigračima u zadnjoj trećini, ovaj potonji je egzekutor te je najopasniji u kaznenom prostoru. Dalić s njima dvojicom ima dva ključa za dvije različite brave. Akcija kod drugog gola reprezentativna je za ono što donosi Petković (dodir, kontrola, vizija), a akcija kod drugog gola reprezentativna je za ono što donosi Budimir (prisutnost u kaznenom prostoru, duel, visina).
Marco Pašalić zabio je svoj prvijenac za Hrvatsku, ali i dalje je dvojbeno što njegov specijalizirani profil šutera velikog volumena može donijeti u Njemačkoj, a što ne bi donio, recimo, Josip Brekalo kao krilni plejmejker. Ali to je cjepidlačenje. Jedina prava briga za Dalića bit će onih nekoliko opasnih dodavanja iza leđa obrane kada je Dominik Livaković morao glumiti Manuela Neuera, kao i količina dopuštenih udaraca. Portugal će biti teži ispit, ali Hrvatska je večeras pokazala da nema samo elitnu jezgru, već i širinu u kadru.
