Za tri Hrvata iz hamburškoga kluba njemački predbožićni sajam je sasvim novi doživljaj, piše novinar ovog lista, koji se prije nekoliko tjedana s rukometašima prošetao ulicama Hamburga.

'Opušteno hodaju među raznim štandovima. Kao pravi Hrvati kasne nekih 20-ak minuta. Nisu mogli naći mjesto za parkiranje. Unatoč manjku vremena uzeli su si vremena da upoznaju taj dio njemačke kulture', opisuje novinar susret s trojkom iz hrvatske reprezentacije.

'U biti nemamo vremena za takvo nešto', kaže Blaženko Lacković. Previše utakmica, previše obaveza ne daju sportašima vremena za ovu vrstu aktivnosti. I sva trojica pritom izgledaju umorno', piše Der Spiegel. Večer prije sastanka HSV-ovci su Balingen-Weilstetten izbacili iz nacionalnog kupa i vratili se u 700 km udaljeni Hamburg. 'Upravo smo imali popodnevni trening', ispričavao se umorni Lac.

Na pitanje je li posjet božićnom sajmu za njih premijeran, Vori je odgovorio: 'Ma ne, ja sam svaki dan tu. Prodajem tamo iza kuhano vino da si podebljam plaću od HSV-a.' Sva trojica umiru od smijeha. Osim zbog glasnog smijeha, sva tri Hrvata upadaju u oči i zbog svoje tjelesne građe.

Visoki su oko dva metra, neki čak i više. 'Baš se ne možemo sakriti. Prepoznaju nas', kaže Lacković, iako naglašava da je u Hrvatskoj puno poznatiji nego u Njemačkoj. Činjenica je da u Hrvatskoj rukomet upravo zbog tih igrača uživa istu popularnost kao miljenik broj jedan, nogomet. S dolaskom trojice Hrvata ta euforija se polako, ali sigurno prebacuje na grad na sjeveru Njemačke. Nije ni čudo kada gaze sve pred sobom.

'Zato sam tu i došao', govori mladi Duvnjak, dok njegov klupski kolega Igor Vori naglas nabada svoje prve njemačke riječi: 'Danke. Bitte. Fleisch' (Hvala. Molim. Meso.). Opet se sva trojica smiju. 'Igor je glavni vicmaher u klubu', kaže Julia Ninić. Hrvatica radi u odjelu za odnose s javnošću HSV-a, ali je u zadnjih nekoliko mjeseci uglavnom asistentica Duvnjaka i Vorija u privikavanju na njemački način života.

MVP prošlog SP-a u Hrvatskoj Igor Vori i jedan od najskupljih rukometaša današnjice Domagoj Duvnjak žive zajedno u jednoj kući. 'Puno se družimo, gledamo DVD-ove i pričamo o rukometu', pojašnjava Duvnjak. Želja za domovinom se zajedno lakše može prebroditi.

Sva trojica izgledaju skromno, a ne kao bogati profesionalci, piše njemački list: 'Samo Vorijeve naušnice ukazuju na njegovu ekstravaganciju.'

'Ovaj klub je san. Sve je novo, ali su radni uvjeti veoma profesionalni', kaže 29-godišnji Vori. Nakon teže ozljede Bertranda Gillesa Hrvat je brže nego se očekivalo došao do prve momčadi. 'Ne igram ja od jučer. Imam ja utakmica iza sebe.' Govorni problemi mu ne smetaju: 'Rukomet se ne igra ustima nego tijelom.'

'Svaki od njih trojice je poseban. Zajedno su nezaustavljivi', kaže Julia Ninić, koja jedva stigne prevesti ono što Vori izvali. Zajedno su postigli 160 golova te su digli kvalitetu HSV-a, ne samo sportski, nego su i pozitivno utjecali na atmosferu u momčadi.

'Takvi smo u reprezentaciji. Tako dobri smo jer se držimo zajedno', kaže 28-godišnji Lacković. Na pitanje da li kao njegov idol Ivano Balić želi igrati u Španjolskoj, Duvnjak ne odgovara. Za sada je Hamburg u prvom planu te s njim želi osvojiti što više titula. Hrvatima će i ubuduće nedostajati vremena za šetanje po božićnom sajmu: 'Kultura je lijepa, ali pokali su ljepši', kaže nasmijani Vori.