Na današnji dan prije pet godina Ivan Rakitić živio je neke od svojih najljepših trenutaka nogometne karijere. Naime u berlinskom finalu Lige prvaka zabio je prvi gol u pobjedi 3:1 protiv Juventusa, što je bila kruna odlične prve sezone u katalonskom divu. Sada, pet godina kasnije, htjeli smo od njega čuti kako se osjeća u Barceloni, jer non-stop se piše da je nesretan i da odlazi. Ali i hoćemo li ga gledati u reprezentativnom dresu na Euru sljedeće godine
Hrvatski nogometni reprezentativac, 32-godišnji dokapetan koji je skupio već 106 nastupa i 15 golova, Ivan Rakitić, baš kao i svi nogometaši u Španjolskoj, broji sitno do nastavka sezone. Stoga nije ni čudo da se posljednjih dana žestoko trenira i glanca forma, a slobodnih trenutaka baš i nema previše.
I zato možemo samo zahvaliti Ivanu Rakitiću što je izdvojio 45 minuta potrebnih za odmor kako bi podijelio svoja razmišljanja s nama.
O životu u kućnoj izolaciji i novom izazovu
Kao prvo i najvažnije za sve, posebno vas igrače - nogomet se vraća. Koliko je teško bilo održavati formu u kućnoj izolaciji, a potom dolaziti na treninge na kojima nije smjelo biti fizičkog kontakta?
'Bilo je naporno, bilo je teško. Makar, svi znamo da smo u istoj situaciji. Posebno je bilo teško u prvih 15, 20 dana, jer trebalo je naći motivaciju, ići u teretanu, trčati, voziti bicikl. Bilo je teško motivirati se kada si odsječen, bez suigrača. Ali mislim da mogu reći da sam odlično iskoristio ovo vrijeme, puno sam radio, osjećam se fantastično, jer odradio sam u jednu ruku i pripreme i sada se na treninzima osjećam možda i najbolje unazad nekoliko godina', rekao je u uvodu intervjua za tportal.hr Ivan Rakitić.
Samo da odmah provjerimo, jer znamo da je u Španjolskoj bilo puno oboljelih, nažalost i umrlih. Nadamo se da u obitelji vaše supruge, koja je iz Seville, i krugu vaših prijatelja nije bilo problema.
Ne, hvala Bogu, nikome od mojih bliskih nije bilo ništa. Ali da je bila situacija teška, bila je. Sad se svi pazimo.
Jeste li, bez obzira na sve ove probleme zbog izolacije, korisno iskoristili vrijeme s kćerima i suprugom?
Da, naravno, jer inače mi igrači puno putujemo, tako da smo ovo vrijeme maksimalno iskoristili da se na neki način zabavimo, da budemo skupa. Iako je bilo i teških i neugodnih dana. Jer više od dva mjeseca uopće nismo smjeli izaći iz kuće. Ipak, na taj način smo se još više družili s djecom, a meni je to uvijek uživancija.
Znamo da govorite španjolski, ali jeste li možda suprugu i(li) kćeri naučili koju hrvatsku riječ?
Moja supruga čak dosta dobro govori hrvatski, a manje-više sve i razumije. Pogotovo kada je naše poznato društvo na okupu, kada se opusti, onda ga i govori. A djeca malo manje. Jer idu u francusku školu, u kojoj uče i francuski i engleski i njemački. Naravno, španjolski im je prvi jezik, ali znaju i puno hrvatskih riječi.
Vodili ste ih u Hrvatsku, ali jesu li vaše kćeri bile u švicarskom Möhlinu, u kojem ste živjeli kao dijete?
U Hrvatskoj su bile već više puta, htio sam im pokazati sve ljepote Lijepe Naše. U Švicarskoj nismo bili već neko vrijeme, ali baš smo nedavno razgovarali o tome i kada bude prilike, voljeli bismo opet otići, da im pokažem dosta stvari jer i Švicarska ima puno lijepih mjesta, posve drugačijih od onih u Španjolskoj.
Uspomene na dva trofeja koja su mu posebno draga i dvije posebne sezone
Na današnji dan prije pet godina zabili ste gol u finalu Lige prvaka u Berlinu, u pobjedi protiv Juventusa 3:1. Bio je to čaroban završetak prve sezone u velikom klubu. Vjerojatno vam je to jedan od dražih golova u karijeri.
I ta godina, ali i godina prije, kada sam sa Sevillom stigao do naslova u Europskoj ligi, bile su posebne. Tom utakmicom i tim golom stavio sam točku na zbilja odličan period. Taj je trofej bio nešto nevjerojatno i naravno da sam zbog tog gola iznimno ponosan. No ako Bog da da se ove sezone odigraju još te utakmice u Ligi prvaka, pa da opet probamo doći do tog naslova.
Nažalost, pet godina kasnije, situacija oko vašeg statusa u klubu nije najjasnija. Znamo da biste vi htjeli ostati, ali kako razmišljaju u klubu?
Manje-više, otkad sam ovdje, uvijek se prezentira ista situacija i govori se o mom statusu. Sad mi je sve jasno, jer prije deset, petnaest dana razgovarali smo vrlo konkretno u klubu i dogovor je da nemamo o čemu razgovarati - imam ugovor (op.a., do ljeta 2022. godine) s Barcelonom, a to je klub u kojem želim biti i igrati. Također, u Barceloni kao gradu i mojoj ženi i djeci lijepo je živjeti, tako da nemam razloga razmišljati o drugim stvarima. Dobro sam trenirao ovih dana, dobro se osjećam i uvjeren sam da će Rakete biti još neko vrijeme u Barceloni.
Znamo da ni jednom igraču nije ugodno kada ne igra onoliko koliko misli da je zaslužio, a to se dogodilo i vama tijekom prvog dijela sezone. Je li vas zvao netko od suigrača iz reprezentacije, pružio podršku?
Naravno, prije svega nije lijepo kada ne igraš. Pogotovo kada ne razumiješ zašto je tako. I kada ti ne žele objasniti razloge. Prije svega je to problem. Naravno, ja poštujem ako se trener odluči za druge igrače. Zato i jesmo u momčadskom, a ne pojedinačnom sportu. Problem je bio u tome što mi nisu željeli niti znali objasniti razloge. To mi je bilo krivo. No zato sam imao podršku suigrača iz reprezentacije, izbornika Dalića, zbog čega mi je bilo još lakše podnositi sve to. I zbilja sam im svima zahvalan. Zbog svega toga osjećam se presretnim što ih imam uz sebe.
O statusu u Barceloni i novoj sezoni
U jednom trenutku rekli ste da ne želite da vas čelnici Barcelone seljakaju kao vreću krumpira, to jest da ćete si sami naći klub ako trebate otići.
Time sam htio reći samo da se sa mnom može razgovarati oko svega. Jer nikad ništa ne želim na silu. Sve želim zaslužiti, neka sve bude onako kako treba biti. Jer uvijek idem poštenim putem, ništa ne skrivam. Mislim da sam time pokazao svoj karakter. Nikad neću imati problema s time ako sjednemo, popričamo, pronađemo zajedničko rješenje. Ja sam svoj ugovor potpisao sa željom da ga ispunim do kraja, ali ako to iz bilo kojeg razloga ne može biti ispunjeno ili netko drugi ima drugačija razmišljanja, samo treba sjesti i razgovarati. I to je bila moja jedina misao kada sam to rekao. No sada je sve to riješeno, pa sam miran i sretan. I treniram više nego ikad.
Vaš stav je jasan - želite ostati u Barceloni.
Kao što i vi znate, u nogometu se sve događa jako brzo, u malo vremena promijeni se puno stvari. Tako je i sada ova situacija s virusom puno toga promijenila. Mislim da je najvažnije razmišljati o sadašnjem trenutku, a to znači da sljedećeg vikenda krećemo s prvenstvom. I njega moramo dočekati spremni. S godinama koje imam, mislim da sam to i dokazao i da mi je nogomet najvažniji. Jednostavno, želim biti sretan i uživati. A to znači osvajati još puno trofeja s Barcelonom.
Često se po medijima provlači to da se u Barceloni puno toga pita Lionela Messija. Je li to istina? Kakav vi imate odnos s njime, jer znamo da kada ste vi u momčadi, on ima puno više slobode i prostora za kreaciju.
Sasvim je jasno da se igrača kao što je on, i koji je toliko godina u klubu, puno toga pita. To je razumljivo, ustvari čak i jako dobro, jer se na taj način gleda i dobrobit momčadi. Moj odnos s Leom je fantastičan, čak i živimo jedan blizu drugog. Evo, baš sam neki dan vidio da imam gotovo 300 utakmica u Barceloni na neki način uz njega, na njegovoj strani. Mislim da smo odigrali puno prelijepih i predobrih utakmica, da puno činimo jedan za drugoga. Tako da je sve to jako pozitivno.
Govori se o mogućem dolasku Miralema Pjanića. Zatim o povratku Neymara te kupovini Lautara Martineza.
To znam, kao što znaju i svi, samo iz medija. Naravno, lijepo je vidjeti da se tako veliki igrači, kao što su Pjanić, Neymar i Lautaro, povezuju uz Barcelonu. Ona uvijek na listi mogućih pojačanja ima najbolje igrače, da budemo što jači, što moćniji. Ali naravno, sve ovo zasad i ja samo čitam po medijima, tako da ćemo vidjeti što se realizirati.
Što mu je važnije - Barcelona ili Hrvatska?
E sad, možda pitanje na koje vam nije jednostavno dati odgovor, jer navijači s jedne ili druge strane mogli bi se osjećati zakinuto - što vam je važnije, Barcelona ili Hrvatska?
Ne znam zašto bi mi to pitanje trebalo smetati, odnosno komplicirano dati odgovor na njega. Jako poštujem svoj klub, ali važnija mi je hrvatska reprezentacija. Naravno, svi mi pratimo ritam klubova kod njih dobivamo plaću. Ali naravno, prije svega mi je Hrvatska.
Naime pitam to jer ako ostanete u Barceloni, možda biste opet imali sezonu kao na početku ove, pa bili bez adekvatne minutaže, što bi bio problem za Hrvatsku.
Ne mora biti tako, zar ne? Ali ako se to dogodi, onda ću analizirati situaciju u pravom trenutku. Nikad nisam želio biti egoist i razmišljati samo o sebi ili o tome što bih ja morao ili što bi meni odgovaralo, nego uvijek razmišljam o tome što je najbolje za reprezentaciju i Hrvatsku, a to je najbolje za mene. Tako da tu nema nikakvih dvojbi, jako sam miran. I jedva čekam da se okupimo, da se borimo za naše boje, naš dres, naše ljude. To je uvijek posebno, drugačije.
Početkom travnja niste htjeli potvrditi da idete na Euro, iako znamo da jako volite Hrvatsku, i tada ste rekli da morate razgovarati s izbornikom Dalićem.
Kad sam rekao da želim porazgovarati s izbornikom, rekao sam to zato što imam jako dobar odnos s njime, dobro se poznajemo, dobro se razumijemo. I ja mislim da uvijek između nas mora biti nekakva komunikacija. Dakle tu nema nikakvih dvojbi, meni je igrati za reprezentaciju čast i svaki put mi je kao prvi.
Jeste li možda u međuvremenu razgovarali s njime?
Da, razgovaramo svako malo. O cjelokupnoj situaciji, o svemu tome. Ali sada su svima nama razmišljanja usmjerena na događanja u klubovima. Jer, nažalost, zbog korone nam je otkazan Euro, otkazane su reprezentativne utakmice. Najvažnije je da smo u kontaktu, da svi budemo zdravi, da možemo normalno trenirati, jer ovog ljeta sigurno neće biti prevelika pauza. Iz jedne sezone vrlo brzo ćemo u novu. Bit će to sadržajno nogometno ljeto, što je novo za sve nas, ali ponavljam, najvažnije je da svi radimo super.
>> Ovakva odluka Ivana Rakitića rastužila bi sve u Hrvatskoj!
Dakle vaš odlazak na Euro sljedećeg ljeta, naravno ako ne bude nekakvih izvanrednih okolnosti, nije sporan?
Nadam se da me u međuvremenu ništa neće napasti… (ha, ha). Nema nikakvih dvojbi jer svi smo mi iz ove velike generacije pokazali da imamo odličnu komunikaciju. Moram i naglasiti da s izbornikom imam jako dobar odnos, otvoreni smo jedan prema drugome i tu neće biti nikakvih problema.
Opet je progovorio o oproštaju od hrvatske reprezentacije
U intervjuu za tportal, uoči SP-a u Rusiji, ostavili ste otvorenu mogućnost da bi to mogao biti vaš zadnji reprezentativni ciklus. No kako ste već produžili svoj mandat u reprezentaciji, možda bi bilo najbolje onda ga zaključiti sljedećim SP-om, u Kataru 2022. godine?
Ha, ha… Tko zna, možda bude tek 2024. godine. Nikad se ne zna. Ali što je najbitnije, meni je najvažnije da u svakom trenutku mogu popričati s izbornikom. Tako je bilo i nakon SP-a u Rusiji. Razgovarao sam i sa svojom obitelji, sa svojom ženom i došao sam do odluke da želim nastaviti. Ima puno utakmica pred nama, trebamo samo uživati tako da i dalje budemo pravi.
I samo za kraj - uskoro kreće španjolsko prvenstvo, u koje Barcelona ulazi s dva boda prednosti pred Real Madridom. No mijenjaju se stvari, jer neće biti navijača. Ali Real se seli na manji stadion. Hoće li to biti dodatni problem za njih?
Hoće li biti ili ne, to ćemo vidjeti tek na kraju. Sigurno je samo jedno - više ništa neće biti isto kao prije pojave koronavirusa. Jer nije isto igrati na stadionu pred punim tribinama i navijačima, imati njihovu podršku. Sad smo svi u drugačijem ritmu, nema utakmica, nema navijača. Moramo biti svjesni toga da je naša liga jako teška, izjednačena i da će teške biti sve utakmice. Ali moramo se pripremiti za sve, jer u igri je još malo bodova, pa moramo biti spremni već od prvog dana nastavka ako želimo osvojiti taj naslov prvaka.