Ivica Olić tijekom svoje karijere prokrstario je Njemačkom. Hertha, HSV, Bayern, Wolfsburg, 1860 München... 12 sezona u Bundesligi, a nakon igračke karijere skrasio se u Hamburgu.

Prije nego se bacimo na novosti s bundesligaških terena, jeste li vi uspjeli održavati formu tijekom karantene, jer znamo da ste i inače u punom treningu, to jest da biste uz koji trening s loptom mogli i zaigrati, možda čak i prvoligaški nogomet?

Ha, ha, ha... Hvala na komplimentu. Eto, to mi je u ovo vrijeme pandemije koronavirusom možda jedino i ostalo što sam mogao normalno raditi. Jer i ovdje su bila zabranjena bilo kakva okupljanja više od dvije osobe, pogotovo igranje i bavljenje sportom. To slobodno vrijeme kojeg sam imao jako puno koristio sam za treninge. Naravno, uz druženje s obitelji. Bio mi je to dobar ispušni ventil, svaki dan sam nešto radio. Ali ne neke dugačke trkačke dionice, jer ja sam kroz nogomet naučio na drugačije napore, intervale, pa sam recimo minutu išao brže, a drugu minutu lakše, tako da u plućima osjetim umor i da mi trening nije dosadan. To mi više odgovara od dugotrajnog trčanja. A nogomet? Zadnjih dana opet smo krenuli igrati tri na tri, i mislim da bih mogao dohvatiti taj ritam. Od fizičkih predispozicija, posebno od brzine koja je presudna u nogometu, nisam puno izgubio. Meni je problem stvarala bol u koljenu, ali i sada, s 40 godina, mogu jako brzo trčati, pa čak i biti ravnopravan dečkima koji su i po 20 godina mlađi. I kad god sam u Hamburgu, to jest imam vremena, uvijek odem na treninge, odnosno zaigrati nogomet s tom ekipom.

I dok Englezi, Španjolci i Talijani još uvijek žive u nadi da će se nastaviti ligaško natjecanje, Nijemci već odrađuju treće kolo.

S obzirom na to da su Nijemci imali možda i najbolje uvjete tijekom te pandemije i da je država, za razliku od Španjolske, Francuske i Italije, koje su imale velike probleme u medicinskom sektoru, uspjela sve imati pod kontrolom, jer u Hamburg su stizali i pacijenti iz drugih zemalja, onda nije ni čudno da se i njemački nogomet prvi vratio. Kad se sve popravilo, jasno je da je red došao i na nogomet, jer on je neizostavan dio velikog biznisa i novca koji se vrti. Stvorio se i pritisak 'mora se krenuti', jer neki su klubovi najavljivali bankrote. Donijeli su niz mjera, započeli su s tim testiranjima, koje je bilo svakih četiri dana, pa su neki klubovi napravili i po šest testiranja. Nažalost, u Dynamo Dresdenu su sedam dana pred nastavak prvenstva dva igrača bila pozitivna, pa je cijeli klub otišao u karantenu. Ali ni tada nisu razmišljali ne nastaviti prvenstvo, bez obzira na to što je Dresden u jako lošoj situaciji, odnosno bori se za ostanak u drugoligaškom društvu. Ne znam kako će to sa sportsko-pravne strane biti riješeno, jer oni definitivno nisu imali iste uvjete kao i drugi. Međutim, evo i prva i druga liga idu.

Bayern je otišao na razliku koju će teško biti dostići

U utorak je Bayern napravio veliki korak prema jubilarnom 30. naslovu pobjedom 1:0 nad Borussijom u Dortmundu.

U tom 'engleskom tjednu', odnosno kada se utakmice igraju češće, gledali smo taj veliki derbi, top-utakmicu. Bila je bez navijača, što je posve drugačiji ambijent, koji je išao na ruku Bayernu, jer nikome nije lako igrati pred Borussijinim navijačima. Mislim da je Bayern otišao na razliku koju će teško biti dostići. Prvenstvo je odlučeno nakon ove utakmice i Bayern će osmi put uzastopno osvojiti naslov.

Možemo li iz ove perspektive govoriti o otporu igrača prema Niki Kovaču, jer nakon poraza 5:1 kod Eintrachta, potom i smjene, već u sljedećem kolu Bayern je pregazio Borussiju 4:0 s istim igračima? Ili postoji neka posebna tajna u Hansu Flicku?

Baš uoči utakmice pogledao sam koliko traje taj Bayernov niz. I to je, čini mi se, 14, 15 utakmica. Oni su nakon Nike Kovača imali dvije utakmice koje su izgubili (op.a., porazi od Bayera i Borussije (M)), ali su se vrlo brzo konsolidirali i napravili pozitivnu sliku i atmosferu u svlačionici. Ono što je najvažnije - ta je ekipa izazvala da se o njoj pozitivno i priča i piše. Flick je tu ekipu jako dobro poznavao, jer radio je s njima u reprezentaciji. Kod Nike je bio taj problem što se secirao svaki njegov rezultat. I permanentno su mu nakon svakog poraza tražili i vadili tko je igrao, tko je ostao na klupi. A taj presing novinara i čelnika kluba nisam vidio za Flicka. Kada bi Bayern izgubio s Flickom, onda se iz tog poraza izvlačilo samo pozitivno, odnosno dobre stvari. Taj prvi period bio je ključan, koji je Flick prebolio, pa ekipa sada juriša i u Bundesligi, a vidjeli smo i protiv Chelseaja, i prema završnici Lige prvaka. Ključ svega je atmosfera, ali i brojne rotacije, jer jednu utakmicu igra Gnabry, jednu Perišić, zatim Coman, pa Müller. Osim Lewandowskog, rotirao je jako puno igrača i svi igraju sjajno. Ali moram izdvojiti mladog Daviesa, kojeg je na lijevog bočnog stavio Niko Kovač. Jer Davies je inače krilni napadač. I onda kada su ga vidjeli da s tom izrazitom brzinom igra na lijevom beku, mnogi su bili skeptični jer Bayern na toj poziciji ima i odličnog Alabu. Valjda su mislili da će to biti teško izvedivo, ali spletom okolnosti, jer puno je igrača iz obrambene linije bilo ozlijeđeno, Alabu su premjestili mimo njegove volje na stopera, ali Davies jednostavno igra strašno dobro. Protiv Chelseaja je išao kao na motoru.

Bayern će pokušati spustiti cijenu za Perišića, ali...

Kakva je sudbina Ivana Perišića u Bayernu, jer znamo da ga je Kovač doveo kao posuđenog igrača iz Intera?

Perišić je imao jako tešku ozljedu, i to baš u vrijeme kad je bio u najboljoj formi u Bayernu. Na treningu mu je stradao taj zglob, tri mjeseca je bio out, ali sada se vratio u puni trening. U prethodnom kolu odigrao je 70-ak minuta, u utorak još 30-ak i vidi se da će mu trebati još neko vrijeme da dođe u top formu koju je imao. Ali ono što je najvažnije jest da nema više bolova i da se vratio u puni trening. Svi znamo da je posuđen od Intera, ali u klubu su itekako zadovoljni njime. Sada će Bayern pokušati spustiti cijenu, jer Inter je prvo tražio 20 milijuna eura, ali nakon ove pandemije platežna moć klubova ipak je slabija i vjerujem da će u sljedećih dva do tri tjedna klubovi sjesti za stol i pokušati dogovoriti uvjete.

U utorak je s dva gola Bayeru zabljesnuo Marin Pongračić, Hrvat koji je već bio dio U-21 reprezentacije kod Nenada Gračana. Trebamo li strahovati da nam se ne dogodi 'novi Christian Pulišić' ili će ga izbornik Dalić pozvati prvom prilikom? Znamo da je već praćen i s vaše strane.

Ne, nema šanse. Jako dobro poznajem Marina, jer imao sam ga prilike gledati dok je dolazio na treninge u 1860 Münchenu, on je tada dolazio iz amatera, a ja sam odrađivao zadnju sezonu, znam njegova razmišljanja. Kad je došao u Bundesligu, plaćen je jako puno jer u to vrijeme nije igrao u Salzburgu zbog ozljede. Ali kada ga je Wolfsburg u takvoj situaciji platio čak deset milijuna eura, onda znamo da se radi o velikom potencijalu. Imao je nekih početnih problema, pa je bio ozlijeđen, nije imao ritam, odigrao je prvu utakmicu, pa drugu i onda dobio crveni karton. A ekipi je krenulo dobro, pa ga je trener stavio na led. Ove utakmice nakon korone, koje je odigrao u kontinuitetu, a čega je i on svjestan, dovest će ga do reprezentacije. Marin je koncentriran i razmišlja isključivo o Hrvatskoj. Ne zanimaju ga druge reprezentacije i neće biti 'novog Pulišića'.

Odlikuje ga velika brzina, a, rekao je i Gračan, i nogometna inteligencija te čitanje igre. Trebaju li se možda Lovren i(li) Vida uplašiti za svoje mjesto?

Da ponovim još jednom, Pongračić je strašan potencijal. I sjećam se jednog od treninga u 'zehcigerima', kada je on tek došao, kaže meni trener Vitor Pereira, koji sada vodi Shanghai SIPG i Hulka i Oscara: 'Dobar ti je onaj tvoj Hrvat.' Gledam u njega i mislim si koji sada Hrvat, jer bilo nas je šest, sedam 'jugovića'. I kažem mu da nemam pojma na koga misli. A Marin je tek došao, nije ništa govorio, niti rekao da je iz Hrvatske. Tek sam poslije shvatio o kome je riječ. A sve to kažem samo zato što nije Pongračić na tom treningu zabio četiri gola i nešto ekstra napravio, no trener ga je odmah prepoznao, ostavio je odličan dojam i ostavio ga je da trenira s nama te je s nepunih 18 godina došao do prvog sastava njemačkog drugoligaša. Ako se nastavi razvijati ovako, bez ozljeda koje je platio nekakvom mladošću i neprofesionalnošću, ako se bude dokazivao, igrat će ne samo u Wolfsburgu, već i u hrvatskoj reprezentaciji. A što se tiče Vide i Lovrena, oni su svjesni da dolaze mladi i raduju se da će imati u kadru dobrih igrača, a na kraju, igrat će oni koji budu najbolji i najspremniji u tom trenutku. I bit će sretni da Hrvatska i na toj poziciji ima mladih i potentnih igrača.

Andrej Kramarić, nakon tjedana bez treninga, opet se nekim čudom oporavio. Može li zbilja već konkurirati za povratak u momčad?

Andrej se jako dugo muči s tim ozljedama, i jedna veže drugu. Nikako da uhvati ritam. S obzirom na ovu dužu pauzu, mislio sam da će uspjeti sanirati taj problem, ali očito se radi o nečem težem jer trebalo je dosta vremena da dođe na nivo da slobodno može trenirati bez boli. Čuli smo se prije nekoliko dana i bol je i dalje bila prisutna, ali ne u tolikom omjeru kao prije i on pokušava i nada se da će svakim danom biti sve bolje. Dobili smo informaciju da je počeo s treninzima i da ne osjeća tu bol. To je najvažnije. Jer njegova kvaliteta i doprinos njegovoj ekipi je neupitan. Hoffenheim je bez njega sasvim drugačija momčad. Ali Andrej prije svega treba gledati sebe, s obzirom na to da mu je klub u nekim mirnijim vodama, da bude sto posto spreman, a svi znamo koje su njegove kvalitete.

O njemačkom modelu i problemima u sportu zbog koronavirusa

Koliko je cijela ova situacija zbog koronavirusa unijela nemir u nogometni svijet? Nema gledatelja, pitanje je kada će se uopće vratiti na tribine. Kako će izgledati novo izdanje Lige prvaka, kada će uopće završiti ovosezonsko izdanje?

Mislim da bi se ovaj njemački model mogao primjenjivati svugdje u Europi jer one zemlje koje imaju uvjete već ga kopiraju te će početi s natjecanjima. Naravno, bez gledatelja. Treba se završiti sezona, pa onda vidjeti što i kako dalje. Svi se nadamo da će se ova pandemija smiriti i da će se nogomet moći nastaviti, onakav kakav je bio. Međutim što će biti s Ligom prvaka, ne zna nitko. Trebamo sačekati da ostale zemlje krenu s ligaškim natjecanjima, pa vjerujem da će i Europska liga, odnosno Liga prvaka doživjeti okončanje sezone. Svi smo svjesni da barem ove sezone to neće biti isto, već da će biti improvizacija. Dotaknuli smo se i teme financija i vjerujem da više ništa neće biti isto, cijene transfera, plaće nogometaša, barem sljedećih sezonu, dvije. Teško je zamisliti da bi nogomet jako dugo vremena mogao trpjeti ovakve gubitke. Bez navijača, bez sponzora... Ono što je nama najvažnije jest da vidimo kako će izgledati reprezentativna natjecanja i čekamo odgovore na ta pitanja.

Sada u svibnju bile su dvije godišnjice koje vam baš i nisu drage, deseta od finala Lige prvaka protiv Intera, a u toj ste sezoni vukli Bavarce do finala (op.a., samo u polufinalu tri gola Lyonu), odnosno osma od finala s Chelseajem, u kojem ste bili ipak bliže naslovu. Koja vam je teže pala?

U prvoj utakmici igrao sam od prve minute, a protiv Chelseaja sam ušao puno kasnije. Ali definitivno mi je ona druga, protiv Chelseaja, teže pala. To je bila demonstracija sile i moći nad Chelseajem, stvarno smo bili dominantniji tijekom cijele utakmice. Stvorili bezbroj šansi i na kraju smo u samoj završnici primili gol za izjednačenje pa smo otišli u produžetke, u kojima smo opet bili dominantni, ali smo izgubili na penale. U onoj prvoj Inter je zasluženo pobijedio, bio je bolji za ta dva gola. U drugoj faktor sreće nije bio na našoj strani. Nakon te utakmice trebalo mi je puno vremena da je zaboravim.

Ali niste zaboravili svoj HSV, koji se trenutno bori za povratak u Bundesligu?

'Tu sam, pratim ih. Odem i na utakmicu kad god mogu ako sam u Hamburgu. Na dobrom su putu da možda izbore i direktan plasman u Bundesligu, u kontaktu sam s trenerom. Istina, Arminia ima sedam bodova prednosti te je praktički jednom nogom već u prvoj ligi. HSV se pak bori sa Stuttgartom i Heidenheimom za drugo mjesto, iako smo svjesni da će kroz dodatne kvalifikacije, odnosno kada je klub treći, to ići jako teško jer su bundesligaši ipak puno bolji. Ovog četvrtka igra se možda i ključna utakmica, protiv Stuttgarta. Nadam se da će HSV ući u prvu ligu jer on kao klub i njegovi navijači to i zaslužuju', zaključio je Ivica Olić.