Bilić je istaknuo kako je njemu prva asocijacija na tenis upravo samoća, sam si od formativnih godina, kad krenu turniri što je rano. Upitan je li to previše odricanja da bi se došlo do nečega, Ivanišević je odgovorio kako je, ali su možda i vremena bila takva:

'Volio bih da sam u ono doba imao 'online schooling', da sam mogao imati laptop...jer imao sam puno vremena, a nisam imao što raditi. Tko je mene pitao sa 17, 15 godina osjećam li pritisak? Nitko me nije pitao...samo je bilo – hajde ideš i igraj. Sada je sve – je li mu ovo puno, hoće li...previše toga se pazi. Zato postoje rang liste, zato postoji tko će biti šampion, a tko neće. Jednostavno, vidi se tko se može nositi s pritiskom, tko može 'primati udarce'. Moraš primiti koji put, past ćeš...taj će isplivati, taj će biti dobar. Ako se bojiš raditi greške...napravit ćeš ih...i ne možeš onda uspjeti', rekao je Goran pa je dodao:

'Vremena nisu ista, međutim, šampion je šampion. Šampion se rodi jedanput u sto tisuća godina, takav kao Novak, takav kao što je Luka u nogometu... tko je njega pitao je li mu bilo teško? Bilo mu je teško, naravno da mu je bilo teško, svakome je teško u jednom trenutku...'

Govoreći o suradnji s Novakom Đokovićem, Ivanišević je istaknuo: 'Meni je bilo fenomenalno. To su stvari koje nikada ne možeš zaboraviti, i da više ništa ne radim u tenisu bio sam dio najvećeg, najvećeg u povijesti i svi ti rekordi... da sam samo tamo sjedio i mahao i nosio rekete opet sam nešto napravio.'