Čak se i većina uvaženih gostiju popela na stazu, po prvi put u četiri ovogodišnje vožnje dijamantni je sektor bio pun. Bogati jelovnici ostali su samo za probrane 'zalutale' koje ni ovakva napetost nije odvojila od čaša za šampanjac, svi ostali s nestrpljenjem su odbrojavali.

Brižna majka Marica iz prvog je reda drhtala već 10 minuta prije Ivičinog starta. Janica je zajedno s Ivičinom curom Elin gledala iz ciljne ravnine, otac Ante sa svoje pozicije uz kolce. Majka se uoči starta povukla u osamu svoje lože i molitvom prizivala stotinke. Mnogi su, ali štoperica je opet prednost dala protivniku. Iako je postolje uvijek bilo i uvijek će ostati golemi uspjeh, razočaranje nisu mogli sakriti. Majka cijelu karijeru ponavlja kako je samo važno da joj djeca živa dolaze na cilj, ali ovo je Zagreb i ona najbolje zna koliko obitelj želi tu kristalnu krunu.

Wengen, Adelboden, Kranjska Gora, ma bilo gdje izvan njihovog Zagreba, podigli bi šake i proslavili veliki uspjeh. Ali ne i u Zagrebu koji je već postao opsesija. Pravi mit. Neponovljivi Kostelići ovdje su nanizali pet postolja, ali rubrika pobjeda i dalje je prazna. I ako nikada ne pokore stazu na kojoj su odrastali, njihova zvijezda i dalje će blistati punim sjajem, ali ako Ivica ikada pobijedi... I dva traumatična pada, i ona legendarna vožnja bez rukavice i štapa, sva druga i treća mjesta past će u zaborav. Bit će to slavlje kakvih u ovom gradu nema puno.

Ivica će, posluži li ga zdravlje, još barem dva puta krenuti u lov. Tada će doći Olimpijske igre u Sočiju, što će možda biti klimaks posljednje sezone ove generacije Kostelićevih. Ima još prilika za pobjedu koju nitko nije zaslužio više od njih.