Najbolja hrvatska sportašica svih vremena objavila je putem društvene mreže veliko pismo o sramotnim incidentima, a mi ga prenosimo u cijelosti:

'Poštovani navijači, ljubitelji nogometa i sporta,

ovo pišem više iz perspektive jednog građanina, bez obzira koju funkciju trenutno obnašala i koje sve uspjehe sam u životu postigla, jer to je u ovom slučaju i manje bitno. Neću reći da je nebitno, ali samo iz perspektive da kao javna osoba, htjela ja to ili ne, bilo to meni drago ili ne, sve što kažem se prati, analizira i komentira. Svatko će si ono što je netko izrekao ili napravio uvijek protumačiti na svoj način, u skladu sa svojim uvjerenjima i stavovima, i donijeti svoje zaključke, tako da svima prepuštam da si i ovo pismo protumače u skladu s tim.

Ono zbog čega pišem je događaj koji se zbio na utakmici 1. HNL između Hajduka i Rijeke, tzv. Jadranskog derbija, od kojeg se iz mnogo razloga puno očekivalo. Kada kažem da se puno očekivalo, onda mi se čini da je to očekivanje već u startu nekako krivo usmjereno. Čini mi se da je to ponajviše nekakav naboj koji se stvara prije utakmica visokog sigurnosnog rizika, gdje nitko ne želi da se dogodi izgred, ali se ipak to potencira, dajući prostor ljudima koji se pokušavaju izboriti za status u društvu vrijeđanjem i omalovažavanjem 'protivnika' ne bi li sebe pokazali vrjednijima i boljima u nečijim očima, ali ne razumijem čijim. Sigurno neće biti veći u očima svojih roditelja, baka i djedova u bilo kojem civiliziranom društvu.

Koji je smisao govora mržnje i zašto se daje prostor tim ljudima? Koji je smisao ulaska u teren za vrijeme utakmice s palicom kako bi priprijetio sucu, a da pri tome dobar dio tribine to bodri i ohrabruje, dajući na taj način važnost i potvrdu da je to što se radi nešto pozitivno, vrijedno i dobro.

Kada je riječ o sportskim natjecanjima, konkretno o nogometu, ne bi li se prije takvih derbija trebalo očekivati 'ono nešto na terenu' od igrača? Onaj jedan potez o kojem će svi pričati, ono jedno dodavanje, proigravanje, dupli pas, lob, pa čak i onaj neki prekršaj, jer i to je sport, to je ono što se događa u žaru borbe, na sportskom borilištu.

Vjerujem da na stvari treba ukazivati i pokušati ih riješiti bez govora mržnje, upadanja u teren, bacanja boca i bilo kakvog oblika nasilja. Isto tako vjerujem da u našem društvu ima puno stvari kojima je potrebna izmjena i svi prvo trebamo krenuti od sebe samih, ne optužujući pritom uvijek onog drugog.

Ne želim biti nikakva moralna vertikala, i sigurno da i u mom životu ima mnogo stvari koje bih trebala i mogla napraviti ispravnije i bolje, ali znam da kada je riječ o sportskom natjecanju, borba i fokus bi trebali biti na sportskom borilištu. Navijači bi trebali biti ti koji bi bodreći svog natjecatelja ili svoju momčad trebali davati dodatnu snagu i motiv kako bi njihov natjecatelj ili momčad ostvarivali još bolje rezultate i na taj način vraćali navijačima natrag za svu strast koju oni nesebično usmjeravaju prema njima. I sve to bez govora mržnje, obezvrjeđivanja i fizičkog nasilja.'