U tom trileru glavna uloga ne pripada multimilijunašima iz Paris Saint Germainea, a koji frustracije iz europskih utakmica liječe u domaćem prvenstvu. I Igor Tudor, koji je sa svojim Olympique Marseilleom cijelu sezonu puhao za leđima PSG-u, više nije hit kakvim se činio. Na treće mjesto potisnula ga je najljepša bajka francuskog te jedna od najljepših u europskom nogometu uopće: RC Lens.

Nogomet je prepun bajki o autsajderima, a vrlo često one su kratkog daha. Francuska ima dobar novi primjer toga: prošlogodišnji osvajač kupa Nantes danas je na rubu ispadanja u drugu ligu, u kojoj već životare nekadašnji velikani poput Bordeauxa i Saint-Etiennea. Iz tog podruma u elitno društvo prije tri godine stigao je Racing Club de Lens, kako zvuči puno ime kluba, i 'kaparirao' je izravan plasman u grupnu fazu Lige prvaka.

Lens iza sebe ima vjernu vojsku navijača

Ova priča ima sve elemente koje ljubitelji nogometa, zamoreni uspjesima uvijek istih i obično superbogatih klubova, itekako vole. Lens je neraskidivo vezan uz sredinu u kojoj djeluje. Ima iza sebe vjernu vojsku navijača koji se okupljaju na tribini nazvanoj po klupskoj legendi Antonu Mareku. Sve što postižu, postižu timskim duhom i snagom kolektiva, uz samo jednu pravu zvijezdu, Seka Fofanu. Uz sve to, prošli su pet godina čistilišta u drugoj ligi i pokazuju da bogatstvo nije uvijek izravno povezano sa sportskim uspjesima.

Daleko od toga da je Lens sirotinjski klub. Crvenožuti (nadimak im je Sang et Or - Krv i zlato) imaju proračun koji je deseti po veličini u Ligue 1, a tržišna vrijednost igrača po Transfermarktu iznosi nešto više od 184 milijuna eura, što ih stavlja na osmo mjesto u prvoligaškoj konkurenciji. No na tablici su bolji i od Monaca, Rennaisa, OM-a, Nice, Lyona i Lillea. Samo je PSG ispred njih. Dovoljno da kolumnist Le Mondea Jerome Latta nedavno zaključi da bi Lensov model trebao inspirirati druge francuske klubove, posebno one bogatije od njih.

Taj je model jasan i široko poznat ne samo u Francuskoj: uspjesi stižu kad daš veliku moć ambicioznom treneru i sportskom direktoru koji je u stanju stvoriti idealan omjer između dovođenja pojačanja i odgoja mladih igrača. Lens je uspio upravo to s Franckom Haiseom na trenerskoj klupi i pojačanjima koja su opravdala očekivanja, primjerice 23-godišnjim Loïsom Opendom, igračem koji je ove sezone postigao 19 golova. To je pak ponajviše zasluga donedavnog sportskog direktora Florenta Ghisolfija, a on je od 2019. naovamo gradio sadašnje rezultate Lensa. Onda ga je prošle jeseni namamila ponuda Nice, u kojoj žele slijediti Lensov primjer kako bi stavili na noge veliki projekt vlasnika kluba, milijardera Jima Ratcliffea.

No odlazak Ghisolfija nije poremetio planove Lensa te se klub i dalje zaklinje u stabiliziranje svoje momčadi kako bi dogodine i u europskoj konkurenciji igrao nešto zapaženiju ulogu, nasuprot mnogima koji svoju pažnju najviše usmjeravaju na zaradu od transfera.

U toj priči u Francuskoj kao stalna opomena i loš primjer stoji PSG. Istina je, opet će (po svemu sudeći) biti prvaci, no s budžetom 11 puta većim od onoga u Lensu i pet puta vrednijim rosterom istinska je sramota imati samo šest bodova više. O katastrofi u Europi, sasvim neusklađenoj s ulaganjima i očekivanjima, da se ne govori, a pritom je postao klub koji je u stalnoj jurnjavi za velikim imenima - pa još bez rezultata - sasvim izgubio identitet i praktički ostao bez navijačke podrške. Toliko da svi jedva čekaju odlazak veličine poput milijunima napunjenog Lionela Messija.

Na čelo kluba stigao je francuski financijaš Joseph Oughourlian

Lens, s druge strane, gradi i održava skladne odnose sa zajednicom i navijačkim 'plemenom' zbog kojeg postoji, slično osvajaču kupa Toulouseu, inače 13. u nacionalnom prvenstvu. No i to je posljedica gorkih lekcija iz prošlosti, poput godina životarenja u drugoj ligi i katastrofalnog ulaska azerbajdžanskog biznismena Hafiza Mamadova u klub. Sve dok prije šest godina, u rujnu 2017., za trenera - prvo na mjesto pomoćnika - nije doveden dotad skoro sasvim nepoznat Franck Haise. U tom trenutku Lens je bio zadnji na ljestvici druge francuske lige.

Uslijedile su i druge promjene, a vjerojatno ključna bila je ona vlasnička. Na čelo kluba, na kojem se i danas nalazi, stigao je francuski financijaš armenskog podrijetla Joseph Oughourlian. Vršnjak trenera Haisea, s diplomom sa Sorbonne i uglednom obitelji kao zaleđem, osnivač je i ključni čovjek investicijske kuće Amber Capital, pokrenute 2005. nakon desetak godina iskustva u banci Société générale. Ono što ga odvaja od većine kolega u svijetu ulaganja i financija nalik je koncepciji nogometnog kluba koji vodi: Amber Capital se obično opisuje kao 'aktivistički' fond jer su se umjesto brzinskih kupoprodaja proslavili dugoročnim ulaganjima te suradnjom s poslovodstvom i zaposlenicima tvrtki u čiju vlasničku strukturu ulaze. Na svojim stranicama s ponosom ističu da su potpisnici UN-ove konvencije o odgovornom ulaganju. Danas su vlasnici ili suvlasnici brojnih tvrtki u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj...

U svijet sporta Oughourlian je ušao zaobilaznim putem jer mu je prva investicija u tom sektoru 2014. bio kolumbijski klub Millonarios iz Bogote. A onda je krenuo i drugdje. Već 2016. kupio je Lens, u kojem je od 2018. i predsjednik s velikim utjecajem na poslovanje te smjer kojim idu u igračkom smislu, a pogotovo u odnosu prema lokalnoj zajednici. Srca navijača je, primjerice, kupio odlukom da cijene ulaznica ostanu na najnižoj mogućoj razini.

Oughourlian se nije zaustavio na tim akvizicijama. Od 2017. njegov Amber Capital (su)vlasnik je i talijanskog trećeligaša Padove, a od prošle godine i Real Zaragoze, kluba koji je od šesterostrukog osvajača Kupa kralja i pobjednika Kupa UEFA 1994. potonuo do španjolske druge lige. Lako se nazire Oughourlianova špranca - kupovina klubova koji su vidjeli bolje dane, ali zbog ukorijenjenosti u lokalnoj sredini i identiteta imaju kapacitet za napredak. Lens se zasad pokazao kao pun pogodak, ali ne kao jedan od onih u koje preko noći stignu milijarde i skupe zvijezde, nego izgradnjom korak po korak. Pojam održivost, kao mantra svih koji pažljivije promišljaju današnji svijet, odmah pada na pamet.

Danas su, nakon više od dvadeset godina i na tragu Oughourlianova zavjeta kad je dolazio u klub, na pragu izravnog plasmana u Ligu prvaka, u kojoj Francuska ima dva rezervirana mjesta. Koliko su naučili svoju lekciju, tek će pokazati sljedeća sezona. Zasad ohrabruju najave, poput one koju je u L'Equipeu dao generalni direktor Arnaud Pouille, da žele nastaviti raditi na 'organskom rastu' i 'zadržati jaku strukturu', a ne mijenjati smjer.

Jedna od najboljih generacija u 117 godina dugoj povijesti kluba

A zašto bi ga i mijenjali kad mnogi govore da je sezona na izmaku jedna od najboljih, ako ne i najbolja u 117 godina dugoj povijesti kluba, čak i kad se uzme u obzir šampionska generacija 1997./1998. I od početka je išlo dobro, a sada je eskaliralo pobjedama nad izravnim konkurentima Monacom i Marseilleom u gostima te PSG-om na domaćem terenu. Sjetimo se početka prvenstva: prvih devet utakmica Lens je odigrao bez poraza, a na drugi poraz čekali su sve do veljače. I svi ih hvale, primjerice legendarni Thierry Henry, za kojeg je Lens ono najbolje što francuski nogomet danas ima.

'Najveća zvijezda njihove momčadi je sama momčad. Zarazno je kad vidiš da cijeli tim juriša naprijed, zajednički se bori bez obzira tko je u startnih 11. Oni traže igrače koji se mogu odmah uklopiti u njihov sustav igre', rekao je slavni napadač.

U jednom trenutku i sam trener Haise počeo je govoriti da ostavlja sebi i momčadi pravo da sanjaju o tituli. Ove godine to se vrlo vjerojatno neće ostvariti, no da je netko ovom 52-godišnjaku prije koju godinu rekao da će dogurati do ove pozicije, vjerojatno mu ni sam ne bi vjerovao.

Haise je imao prilično skromnu igračku karijeru, kao veznjak je nastupao za manje poznate klubove poput Rouena, Lavala, Beauvaisa..., a onda je prije točno 20 godina - relativno rano - ušao u trenerske vode. I polako je gradio karijeru, a prije Lensa najdalje je dogurao kao pomoćni trener u Lorientu. Potom je 2017. došao u Lens, tri godine vodio drugu momčad, da bi prije tri godine preuzeo prvotimce, u sklopu promjena koje je u klub donio Oughourlian.

Baš kao i većina njegove momčadi, Haise je ono što se na engleskom najbolje opisuje riječju underdog, igrač iz sjene. Uostalom, vođenje prve momčadi Lensa prvi mu je seniorski posao, a danas se uz njegovo ime zbog zanimanja vezuju i neki uistinu veliki klubovi, posebno oni iz Premiershipa. Već u protekle dvije godine, koje je završio kao sedmi u Ligue 1, Haise je privukao pažnju, da bi ga biranim, i već spomenutim, riječima na početku ovog prvenstva počastio Henry.

A nije to mirisalo na dobro u današnje vrijeme, u kojem se sportski uspjeh u nogometu najviše mjeri ulaganjima. Između prošlog i ovog prvenstva Lens je ostao bez trojice od četvorice najboljih igrača prošle sezone: prvog strijelca Aranuda Kalimuenda (sada je u Rennesu), veznjaka Cheicka Doucouréa (Crystal Palace) i reprezentativca Jonathana Claussa (Marseille). No navijački bog Seko Fofana ostao je u klubu, a prilikom dovođenja novih igrača opet su se fokusirali na ono što im je potrebno, umjesto skupljanja svakog imena koje im se ponudi.

Potiho, bez velike pompe, stigli su ključni igrači ove sezone - Ganac Salis Abdul Samed i spomenuti Loïs Openda iz Vitessea - uz promociju 'radničke klase', Frankowskog, Machada, Gradita, Sotoce i drugih koji su mogli odgovoriti na Haiseov koncept izvlačenja najboljeg iz 'materijala' koji ima na raspolaganju.

Što to Haise radi, a drugi ne uspijevaju? Riječ 'zarazno', koju je upotrijebio Henry, možda najbolje opisuje stvar. Uspio je izgraditi momčadski duh o kakvom PSG može samo sanjati, ako to tamošnje zvijezde uopće zanima. Dobar primjer je video koji je iscurio iz kluba kad je Clauss dobio prvi poziv u reprezentaciju. Njegovi suigrači slavili su kao da je svaki od njih postao svjetski prvak. Na terenu pak Lens gaji napadački nogomet s trojicom u zadnjem redu, sustav u kojem se svaki od napadača začas može pretvoriti u obrambeni zid, a onda jurnuti naprijed. Zato su primili najmanje golova u ligi, a samo PSG ima bolju gol-razliku. Oughourlian je pak osigurao infrastrukturu u vidu stabilnih financija i autonomije odlučivanja sportskog segmenta.

Zato je sljedeća sezona veliki test za Lens. Dosadašnji temelj momčadi Fofana već je odavno na meti nogometnih bogataša, pa će njegovo zadržavanje vjerojatno biti glavni zadatak i uprave i trenera. Kako su se dosad stvari gradile u Lensu, nije isključeno da u tome i uspiju. Klub svakako nije sirotinja, ma koliko zaostajao za najbogatijima, pa će biti zanimljivo vidjeti kombinaciju nešto ulaganja i zaklinjanja u mantru 'nije u šoldima sve' u natjecanju zahtjevnom poput Lige prvaka.