Zvijezda Philadelphia 76ersa do izbora za najboljeg u prvom dijelu lige došao je nadmašivši Nikolu Jokića, kojem je dvije godine gledao u leđa. S prosjekom od 33,1 koša, 10,2 skoka, 4,2 asistencije i 1,7 blokada, titula MVP-a ove mu godine nije mogla pobjeći, a Jokiću ostaje neostvaren san o three-peatu. Odigrao je sezonu života, a kad je Bostonu utrpao 52 koša uz 13 skokova, trener Doc Rivers odmah je ispalio: 'Utrka za MVP-a je gotova.'

Embiid (29) je prije glasanja o najboljem pokušao odati dojam kao da za njega ima mnoštvo važnijih stvari od ove nagrade, ali kad je vijest stigla, ipak je pokazao koliko mu znači:

'Ovu je ligu teško osvojiti i teško je biti uspješan u njoj. Ima razloga za to što su ovdje okupljeni najbolji košarkaši na svijetu i sjajno je čuti da sam osvojio nešto poput titule najkorisnijeg igrača. Međutim sve je to dio moje priče, jer uvijek sam osjećao da moram biti uzor, posebno mojim Kameruncima i narodima Afrike. Oni sada mogu, gledajući moju priču, reći - wow, uspio je', kazao je Embiid u prvoj reakciji američkim medijima.

'U Africi nemamo mnogo prilika doseći ovakvu poziciju'

I onda se opet osvrnuo na svoje nasljeđe:

'Vjerojatnost da će netko poput mene početi igrati košarku u 15. godini i postati MVP lige manja je od nule. U Africi nemamo mnogo prilika doseći ovakvu poziciju. No nevjerojatno nije isto što i nemoguće i dokle god vjerujete u ono što radite te doista naporno radite, sve je moguće', govori Embiid, očito u skladu s američkom filozofijom 'sve je moguće ako to želiš'.

A njegova priča doista djeluje tako. Igrač koji je prve dvije sezone u NBA ligi, nakon što je 2014. s drafta 'sletio' u Sixerse, propustio zbog ozljede stopala sada je osvojio 73 od ukupno sto glasova. I postao drugi MVP s afričkog kontinenta, nakon velikog Hakeema Olajuwona u sezoni 1993./94. Preostaje mu postići još nešto što je postigao legendarni Nigerijac s Houston Rocketsima - donijeti titulu prvaka Sixersima, prvu još od 1983., kad su Philadelphijom hodali bogovi Julius Erving i Moses Malone. Dovoljno je kompetitivan za takav iskorak, a na parketu je uz njega i James Harden, MVP u sezoni 2017./18. te trostruki prvi strijelac lige koji je svoju igru sasvim prilagodio partnerstvu s Embiidom.

U očekivanju titule, Embiid je postao tek peti MVP među Sixersima: Wilt Chamberlain je to bio tri puta od 1966. do 1968., Dr. J 1981., Malone 1983., a Allen Iverson 2001. Prva trojica imaju u svojoj karijeri prsten prvaka, Iverson ga nema, i Embiid ga ima priliku preskočiti. Ima još najmanje četiri godine 'fore' da to postigne, jer od sljedeće sezone kreće mu novi ugovor potpisan do 2027. te težak 196 milijuna dolara.

Kako je najveći talent završio kao treći na NBA draftu?

Solidan spomenik Embiid može podignuti i bivšem generalnom menadžeru Samu Hinkieju. Uzeo ga je kao trećeg na draftu, pa strpljivo čekao dok nije zaliječio stopalo, govoreći da 'vjeruje u proces'. Pogodio je, premda ozljede prate kamerunskog igrača do danas, a usput je zaradio i nadimak Joel 'The Process' Embiid. Među onima koji su 'vjerovali u proces' je i Embiidov trener na Sveučilištu Kansas Bill Self, a on mu je odmah rekao da ne vjeruje da će završiti petogodišnji studij jer bi mogao biti prvi izbor na draftu. Tadašnji brucoš, tek pristigao iz srednje škole na Floridi, nije mu naročito vjerovao jer je smatrao košarku samo putem do diplome i pristojnog posla. Na koncu je za sveučilište do drafta odigrao samo 28 utakmica, a ozljeda leđa - jedna od mnogih budućih - spriječila ga je u davanju većeg doprinosa. No nije ga zaustavila na putu prema NBA-u.

Vratimo se nešto dublje u prošlost. Prije nego je stigao u SAD, Embiid je u rodnom Yaoundeu (rođen je 16. ožujka 1994.), glavnom gradu Kameruna, prvo počeo igrati nogomet, ali je odustao kad mu je prijatelj objasnio da u tom sportu ima malo uspješnih dvometraša. Nogomet i danas voli, veliki je navijač Reala i obično puni Twitter objavama kad igraju Modrić i društvo.

Velika odbojkaška nada

Mnogo je nade polagao u odbojku, a ambicije su mu završavale na europskoj karijeri u tom sportu. Umjesto toga, u zaokretu sudbine s 15 godina odvukli su ga u košarkaški kamp koji je organizirao Luc Mbah a Moute, jedan od dvojice dotadašnjih Kamerunaca u NBA-u. Kad je vidio s kim ima posla, počela je skoro filmska priča. Mbah a Moute nagovorio je obitelj Embiid - oca Thomasa i majku Christine - da puste sina na Floridu i pomogao mu pri upisu na Montverde Academy, privatni internat u Orlandu i jednu od najboljih košarkaških škola u zemlji.

Školski trener Kevin Boyle, već iskusan lovac na talente, Embiida je prvi put zamijetio na teniskom terenu, a oduševile su ga gipke kretnje pridošlice iz Kameruna. No momak je bio praktički bez ikakvog košarkaškog iskustva, pa su njegovi prvi pokušaji kasnije izgledali beskrajno smiješno, na oduševljenje društvenih mreža.

Jedini mu je Boyle vjerovao, toliko da je morao stalno smirivati Embiidove sukobe s drugim igračima koji su mu se rugali. Jednom im je rekao: 'Jednog dana pitat ćete ga da vam posudi novac. Zato pazite kako postupate s njim.' No srednjoškolski vrhunac ipak nije dočekao u Montverdeu, nego u kršćanskoj školi The Rock, s kojom je postao prvak Floride i prometnuo se u traženu 'robu' među sveučilišnim skautima.

Zbog ozljede propustio prve dvije sezone u NBA-u

Nakon što mu je studentski život u Kansasu doslovno proletio u trenu, a Sixersi ga izabrali 2014. kao trećeg na draftu, trebala je krenuti bajka, no nije bilo tako. Prvu sezonu propustio je zbog teške ozljede stopala, a onda i drugu, jer stopalo nije nikako zacjeljivalo i čekala ga je druga operacija. Začudo, 21-godišnji Embiid nije bio naročito zabrinut, premda mu je perspektiva bila loša. Tadašnji pomoćni trener Billy Lange kasnije se prisjećao da su svi oko igrača bili prestravljeni, a on je prolazio kroz sve to sa smiješkom. Lange to pripisuje očito najvažnijem dobitku dotadašnjeg Embiidova košarkaškog školovanja: samopouzdanju.

'Nikad nije sumnjao u ono što je danas postigao. Pokazivao je fantastičnu razinu strpljenja i otpornosti na probleme s kojima se suočavao. Jednostavno je vjerovao da će uspjeh doći', svojedobno je prepričavao Lange. Sve kasnije sezone, u kojima je stalno napredovao, potvrdile su takvo uvjerenje.

Dok je trajala rehabilitacija, njih dvojica bi došla u dvoranu sat prije svih, a Embiid je trenirao pucajući na koš sjedeći na stolici. To im je brzo dosadilo i pokušavali su unijeti varijacije, recimo da digne ozlijeđenu nogu na stolicu i puca skokom unatrag na jednoj nozi, kako je to radio Dirk Nowitzki. Napredak je bio fantastičan, a motivacija Embiida je rasla bez obzira na katastrofalne rezultate kluba. Kažu da je na treninzima nakon završenog prvenstva 'jeo' suigrače, kao da igra finale. On željan igre, a oni iscijeđeni. I kažu da je takav - motiviran, samopouzdan, ali miran - sve do danas. Brz u učenju novih stvari, pedantan u analizi svoje i tuđe igre. To ga je i dovelo na vrh, uz šest sudjelovanja u All Star utakmici, dvije titule najboljeg strijelca lige, četiri uvrštenja u najbolju momčad lige i svakojake druge 'naj'. Nije loše za igrača kojega toliko prate ozljede, koji se u studenome 2021. jedva oporavio od teškog oblika covida i kojem su većinom predviđali status autsajdera.