Sezona je sjajno počela, mjesecima je Arsenal bio na čelu Premiershipa, a onda su Londonci pali i Manchester City ih je pretekao nakon što su dobili samo dvije u posljednjih sedam utakmica. Nakon katastrofalnog domaćeg poraza od Brightona, Arsenal je drugi, zaostaje četiri boda, ali s utakmicom više. Uoči ovog vikenda do kraja prvenstva imaju dvije utakmice, City tri, a Pepu Guardioli dovoljna je još jedna pobjeda do treće titule zaredom i samo najveći optimisti vjeruju da se nešto može napraviti. U suprotnom, ostaje još jedno gorko razočarenje, bez obzira na činjenicu da su drugo mjesto i plasman u Ligu prvaka daleko bolje od ičega što je Arsenal napravio u Premiershipu u posljednjih nekoliko godina. Ukratko, baš onako kako je Hornby dijagnosticirao.

Jedno se ime posebno spominje i kad je u pitanju vjera u čudo do kraja sezone, ali i uzlet prema vrhu ljestvice: Mikel Arteta. Nakon što je njegovu momčad Brighton 'natamburao' 0:3 na Emiratesu, treneru Topnika nije preostalo drugo nego se ispričati navijačima, preuzeti krivicu uz nešto packi igračima, ali i ispaliti da 'matematički' nije još sve gotovo. Čak i njegov kapetan Martin Ødegaard svjestan je koliko su male šanse za preokret.

'Čini se da je gotovo. Bit će vrlo teško, moramo biti iskreni', rekao je Danac.

'Mrzim osjećaj kad razočaraš ljude koji su doista očekivali nešto'

Uz nešto optimizma, Arteta je za poraz koji mu je zatvorio vrata titule najviše okrivio sebe.

'Mrzim osjećaj kad razočaraš ljude koji su doista očekivali nešto. Zbog toga najviše žalim', rekao je nakon utakmice s Brightonom.

S druge strane, baš se Arteti pripisuju zasluge za najbolji plasman u epohi poslije Wengera. U tri njegove sezone Arsenal je bio osmi, zatim peti i sada (vjerojatno) drugi. No trofejnu sušu u Premiershipu nije prekinuo i klub će dogodine 'proslaviti' dvadesetu godišnjicu otkako se posljednji put okitio naslovom prvaka. U međuvremenu je osvojeno nekoliko FA Cupova, ali navijačima to može poslužiti samo kao utjeha.

No koliko god bili povremeno jaki na riječima, u Arsenalu su se očito pomirili s time da je prošla još jedna sezona u kojoj gledaju u leđa suparnicima (ili suparniku, u ovogodišnjem slučaju), pa se već okreću budućnosti. Engleski mediji izvijestili su da se Arteta susreo s vodstvom kluba, jer čeka ih važno ljeto. Osim što će krenuti u novi juriš na titulu, prvi put od sezone 2016./17. plasirali su se u Ligu prvaka. Zato se Arteta navodno zbog planiranja ljetnih transfera sastao sa supredsjednikom kluba Joshom Kroenkeom, sinom Stana Kroenkea, američkog milijardera koji u svom portfelju, osim Arsenala, ima klubove u doslovno svakom američkom momčadskom sportu, a najzvučniji su Los Angeles Rams u NFL-u i NBA momčad Denver Nuggets, koja ove sezone briljira predvođena Nikolom Jokićem.

Što su uzroci propuštanja velike šanse?

Uzroci propuštanja velike šanse najčešće se traže u vrlo mladom sastavu koji Arteta ima na raspolaganju, otud i veliki planovi o pojačanjima. Nisu ih štedjele ni ozljede, jer igrači poput Gabriela Jesusa previše su puta izostali, a kvalitetnih zamjena nije bilo. Bukayo Saka praktički nema rezervu slične kvalitete, kao ni Gabriel Martinelli i Martin Ødegaard, kojega povremeno, ali ni blizu na istoj razini, mijenja Fábio Vieira. Tako ispada da - osim pojačanja - Arteti zapravo trebaju puno bolje rezerve koje mogu uskočiti kad zatreba.

Navodno će se politika kluba ponešto mijenjati, a s odobrenim većim proračunom krenut će se u lov na krupnija imena, prema potrebama koje procijene trener Arteta i sportski direktor Edu Gaspar. Planiraju zaraditi nešto novca prodajom dijela igrača, pri čemu se najčešće spominju Arsenalovi tridesetogodišnjaci Jorginho, Thomas Partey i Granit Xhaka, bez obzira na to što je Arteta pohvalio švicarskog Albanca da je odigrao najbolju sezonu otkako je došao u klub.

Prva meta među mogućim dolascima je reprezentativac Declan Rice iz West Hama, kojem bi - kako se tvrdi - moglo biti ponuđeno oko 300 tisuća funti tjedno. Sličnu plaću osiguralo bi se i za jednu od glavnih zvijezda Arsenala, Bukayoa Saku, od kojeg se očekuje potpis na produženje ugovora. A ovakvih će vijesti sigurno biti još: govorka se o Masonu Mountu iz Chelseaja, zvijezdama Juventusa i Bayer Leverkusena Dušanu Vlahoviću i Moussi Diabyju, sve do mladih zvijezda poput brazilskih tinejdžera Vitora Roquea i Matheusa France.

No to je budućnost koju će Arteta i njegovi šefovi morati tek izgraditi žele li uistinu povratak na najslavnije dane, posebno one u kojima je sjevernim Londonom vladao Arsene Wenger. Sadašnji trener ima manje-više sve predispozicije za to. Dokazao se kao odličan strateg, igru je promijenio tako da daje dosta opipljivije rezultate, a nije bez vraga ni to što je u životu već nosio dres Arsenala - navijači obično vole kad netko od 'njihovih momaka' ostane u klubu nakon igračke karijere.

Igračku reputaciju stekao je na Otoku

Ovaj 41-godišnji Bask rođen je u San Sebastianu, a nakon kraćeg igranja u rodnom gradu pravu je karijeru počeo u omladinskom pogonu Barcelone, no napredovanje mu je kočila tadašnja vladavina Andresa Inieste i Xavija, zbog čega je ulazio u igru samo igrajući za B momčad Barcelone u španjolskoj drugoj ligi. U to vrijeme upoznao je i Pepa Guardiolu, budućeg učitelja, a onda i najvećeg rivala. No punu igračku reputaciju Arteta je - nakon kratke epizode na posudbi u PSG-u - ipak izgradio na britanskom otoku, od Glasgow Rangersa (s njima je osvojio prvenstvo i Liga kup u Škotskoj), preko Evertona, do pet godina provedenih u Arsenalu, tijekom kojih je u 110 utakmica dao 14 golova. Nakon Rangersa bio je član i Real Sociedada, o kojem je maštao kao dijete, no to je trajalo toliko kratko da jedva da je vrijedno spomena.

Nažalost, nikad se nije uspio probiti kroz preoštru konkurenciju u španjolskoj reprezentaciji, a nije da se nije trudio. U Evertonu je bio glavni igrač, dvaput osvojivši nagradu za najboljeg klupskog igrača godine. I u Arsenalu mu je dobro išlo. Došao je 2011. za odštetu od 10 milijuna funti i u drugom dijelu Wengerove ere osvojio dva FA Cupa, čak je posljednje dvije sezone, od 2014. do 2016., bio kapetan i jedan od ključnih igrača te generacije. A doveden je uz puno sumnji jer je trebao zamijeniti Cesca Fabregasa i Samira Nasrija.

Zbog svega toga se ponegdje može pročitati da je Arteta bio jedan od najboljih igrača 21. stoljeća koji nije zabilježio nijedan seniorski reprezentativni nastup. S onolikom koncentracijom genijalaca na njegovoj poziciji ofenzivnog veznjaka naprosto nije imao šanse.

Čim je u 34. godini završio igračku karijeru, Artetu je nekadašnji suigrač iz Barcelone Guardiola zaposlio kao pomoćnog trenera u Manchester Cityju, pa je doista imao priliku učiti i razvijati se uz najboljeg. To mu je bilo draže nego voditi Arsenalovu akademiju, što mu je ponudio Wenger. Bila je to posljedica prijateljstva još iz Barcelone, kad je Guardiola već bio velika zvijezda u Blaugrani. Jedna od epizoda tog prijateljstva bila je i neobična 'špijunska' Artetina uloga, kad je brifirao Guardiolu o Chelseaju uoči sudara s Barcelonom u polufinalu Lige prvaka. Tada je Pep očito shvatio da u njegovom prijatelju čuči trenerski potencijal.

Nakon tri godine takvog šegrtovanja vratio se kući, u Arsenal, te je danas glavni suparnik svome donedavnom učitelju. Bio je to drugi pokušaj povratka u London, prije toga uprava kluba dala je 2018. prednost Unaiju Emeryju. Dok je Guardiola osvajao titule prvaka (neke u svojoj kolekciji ima i njegov tadašnji pomoćnik), Arteta je među Topnicima gradio svoju trenersku filozofiju i stvarao novi Arsenal.

Već u prvoj sezoni kao trener osvojio je FA Cup

'Želim da ljudi preuzmu odgovornost za svoj posao, želim ljude koji mogu dati strast i energiju klubu. Tko to ne može pratiti ili širi negativu oko sebe, nije dovoljno dobar za ovu kulturu', rekao je u prvoj izjavi nakon potpisa ugovora.

Već u prvoj sezoni 2019. osvojio je FA Cup, a dvije godine kasnije dogurali su i do polufinala Europske lige, ali je u prvenstvu Arsenal zauzeo tek osmo mjesto i prvi put nakon 25 godina ostao bez plasmana u neki europski kup. Ni sljedeća sezona nije počela dobro, ali se uprava kluba othrvala navijačkim pritiscima da otpusti trenera, čime su pogodili, jer ih je sljedeće godine vratio u Europsku ligu osvojivši peto mjesto u Premiershipu.

A onda je počelo ovogodišnje ludo prvenstvo. Krenulo je sjajno: prvi put u svojoj povijesti Arsenal je pobijedio u devet od prvih deset utakmica, a sam Arteta postao je trener s najboljim postotkom pobjeda u klupskoj povijesti, nadmašivši i Wengera. Prednost pred konkurentima je rasla, a on je samo ponavljao: 'Imamo još prostora za napredovanje.' U prvih 19 utakmica Arsenal je osvojio čak 50 bodova, 15 više nego lani.

No onda je došao neobjašnjiv pad. U sljedećih 17 utakmica osvojili su samo 31 bod te je Guardiola s Haalandom i društvom prohujao pored Artetinog Arsenala, zasjeo na čelo tablice i očito će tamo ostati treću godinu zaredom. A samo deset kola prije kraja Arsenal je imao komotnih osam bodova prednosti pred Cityjem. Tako će ipak morati još pričekati prekid najduže šampionske suše u povijesti.

Svejedno, Arteta je vratio Arsenal na staze stare slave. Bez obzira na rezultatski pad koji ih je očito koštao titule, napokon su se izvukli iz rupe u koju su upali krajem Wengerove vladavine i nakon njegova odlaska. Naširoko se analizira što je to Španjolac donio Topnicima, posebno njegove trenažne metode. The Athletic je nedavno - doduše prije Arsenalove nizbrdice pri kraju prvenstva - donio opširan pregled načina na koji Arteta vodi treninge i taktikom 3-2-5 stvara stroj kojem se u napadačkoj fazi malo tko može oduprijeti. Osim Guardiole, a on gura vrlo sličnu taktiku.

Artetina trenerska filozofija

Artetina trenerska filozofija zapravo je jako nalik školi nogometa na Pirinejskom poluotoku, dakle u Španjolskoj i Portugalu, i kojoj je vrlo blizak i Guardiola - pozicijskoj igri. Čak su otkrili da je Arteta na terenima Arsenala za trening podijelio travnjak dodatnim linijama kojima određuje poziciju svojih napadača, a slično je u Manchesteru napravio njegov učitelj Guardiola. Ima i drugih sličnosti među njima dvojicom, pa zato i ne čudi to što upravo ta dva kluba prednjače, primjerice, u posjedu lopte, a oba su na prosjeku iznad 60 posto.

Pri tome Arteta inzistira na što većem broju dodavanja te je, karikirano govoreći, igračima zabranjeno više od jednog dodira lopte, a jednom je rekao da želi '300 tisuća dodavanja na protivničkoj polovici'. Konstantno se traži slobodan igrač i odmah mu se dodaje lopta, uz neprekidno stvaranje krugova. Otprilike onaj rondo koji je još davno izmislio Cruijff, a unaprijedio Guardiola. Arteta bi mogao biti sljedeći korak u evoluciji ovog sustava, uz prava pojačanja. I njegovi igrači ga itekako prate, a Ødegaard je svojedobno sve opisao riječima koje puno govore: da im Arteta ne govori samo što trebaju raditi, nego i zašto.

Na taj način drži se svoje filozofije kojom se rukovodio još u igračkim danima - The Athletic citira njegovu izjavu iz 2014., kad je rekao da 'ne može igrati nogomet po konceptu temeljenom na protivniku - mi moramo diktirati igru'.

I tako se i ponaša, pa treninzima postiže što veću razinu automatizma. Zato je nedavno tražio od tehničkog osoblja da na trenažnom kompleksu u London Colneyju naslikaju veliki klupski grb, slavni top, iznad kojeg piše 'Train to Win' (Treningom do pobjede). Sada treba naći načina na koji to rastegnuti na cijelu sezonu i donijeti toliko željen trofej.