Tako mislim korisnik s community portala Tribina.hr, Cehtunger, koji je na pomalo spekulativan način povezao neke karike priče o došao do mogućeg razloga zašto je Guardiola otišao iz Barcelone. Cijela stvar započinje s TPO-om (third party ownership), odnosno kompanijama koje većinom posluju po Južnoj Americi, a koje se optužuje za 'mešetaranje' nogometašima i usputno pranje novca:

'Third party ownership'

Pionir TPO-a, izvjesni Kia Joorabchian, zapravo nikada nije želio otkriti tko su pravi investitori, odakle zapravo dolaze sredstva kompanijama koje se bave ovim poslom. S obzirom da se uglavnom radi o offshore kompanijama i bankovnim računima, čijim pravim vlasnicima je nemoguće ući u trag, postavlja se pitanje je li u tim poslovima sve čisto. Zapravo špekulira se o jednom imenu. Navodno je Roman Abramovič imao 15% udjela u MSI-u. Ovo je zapravo glavni problem TPO-a. Postoji opravdana sumnja kako iza TPO kompanija zapravo stoje vlasnici ili visoki djelatnici nogometnih klubova. Koje su posljedice toga, zapravo je najbolje pokazati na primjeru.

Recimo da ste vlasnik određene TPO kompanije koja ima udio u pravima određenog igrača. Istovremeno obnašate i neku visoku funkciju određenog kluba. Sada ste u poziciji utjecati na to da klub kupi tog igrača, pritom ga plativši više nego što objektivno vrijedi. Na taj način ste zapravo potpuno legalno (bar što se tiče čistoće novca, jer ovo nije primjer pranja novca), klupski novac isplatili sebi. Naravno da vjerojatno ne postoji država u kojoj ovo ne bi podlijegalo nekom obliku zakona o sukobu interesa, te je poprilično jasno zašto bi se u ovom slučaju pravi identiteti ulagača skrivali pod svaku cijenu. Zašto onda zapravo FIFA odugovlači sa potpunom zabranom TPO-a nije jasno, no možda bi Joorabchianova izjava da je TPO zapravo sveprisutan moglo ponešto objasniti po tom pitanju.

Rosell

Kakve sad zapravo Rosell ima veze s time? Između ostalog, on je također i osnivač kompanije Ailanto, koja se bavi organiziranjem nogometnih evenata u Brazilu. Ailanto je trenutno pod istragom zbog sumnje u korupciju, povezane s organizacijom prijateljskih susreta brazilske reprezentacije. U trenutku kada je Rosell došao na vlast Guardiola je bio već vrlo uspješan trener Barcelone s momčadi koja je proglašavana za najbolju u povijesti, a koja je bila većinom plod njegovih ideja. Stoga je Guardiolina objava da krajem sezone 2011/12. napušta klub bila veliko iznenađenje, pogotovo jer je došla u trenutku kada je Barcelona bila još uvijek u odličnoj formi i kada su bili objektivno najveći favoriti za obranu naslova pobjednika Lige Prvaka (što se na kraju spletom okolnosti nije desilo). Pepovo objašnjenje bilo je da se zasitio i zbog umora, no to više zvuči kao mlako objašnjenje koje neće potezati pitanja, dok je pravi razlog zadržao za sebe.

Pogotovo u trenutku kada ste na vrhu, imate priliku tamo ostati i postavljati uvjete kako vama paše. Ista stvar vrijedi i za Rosellovu ostavku. Malo je vjerojatno da su priče o osobnim razlozima išta više od priče za javnost. Za Pepa je to postalo i više nego očito kada je prihvatio ulogu trenera Bayerna. Zamijeniti jedan klub koji je najbolji u povijesti, drugim koji ima dobre šanse to postati je znak da vam je itekako stalo do nogometa i trenerskog posla. Da u vezi Guardiolinog odlaska ipak nije sve rečeno dao je vrlo znakovito naslutiti i bivši predsjednik Laporta, koji je u jednoj izjavi kako se ponovno namjerava kandidirati dodao i kako će mu jedan od prvih zadataka biti vratiti Pepa u klub.

Rješenje?

Iako je ovo zasad vrlo spekulativno, čini se kao vrlo moguće objašnjenje… Pravi vlasnici TPO kompanija i ulagači su zapravo ljudi koji su istovremeno na visokim pozicijama u nogometnim klubovima, što ih stavlja u poziciju sukoba interesa i zbog čega se to skriva. Sandro Rosell je jedan od njih, ili je usko povezan s njima. Rosellova politika vođenja kluba bila je vođena tim interesima, što se nikako nije uklapalo u Guardiolinu viziju koja je bila striktno sportska. Guardiola, svjestan što bi otvoreno prozivanje izazvalo, ne samo u klubu, već u cijelom nogometnom svijetu, odlučuje se mirno povući, a nešto kasnije novi posao dobiva u državi i klubu za koje se smatra da je pravno i financijski najsređenija. Nakon svih kontroverzi oko Neymarovog transfera, pokretanje sudskog postupka rezultira Rosellovom ostavkom koji se nada da će tim činom biti spriječena detaljnija istraga, a koja bi otkrila mnoge nepravilnosti i moguće u velikoj mjeri potresla nogometni svijet.

Sumnjam da će ovo imati veći utjecaj na samu Barcelonu, puno veće pitanje je hoće li se ovaj slučaj iskoristiti kako bi se konačno istražili i razjasnili načini na koji TPO zapravo funkcionira, tj. tko zapravo stoji iza tih kompanija, koje, treba naglasiti, uglavnom dolaze iz Južne Amerike, gdje je iz poslovnog gledišta pogodno tlo za tako nešto, s obzirom da se tamošnji klubovi uvelike financiraju transferima u Europu, no i sa pravnog, s obzirom da su zakoni puno manje rigorozni nego u Europi po tom pitanju. Ne treba zanemariti niti ekonomsku situaciju tamo, a koja je i više nego plodno tlo za raznorazne korupcijske malverzacije. Ili će možda ipak sve biti polagano zaboravljeno, a u interesu svih strana. Ili bar svih onih kojima je upravo to u interesu...

Na našem portalu Tribina.hr - interaktivnom web communityju – sudjelujte u raspravi.