Gubitak sponzora, bol od dugotrajnih ozljeda, izolacija od obitelji tijekom pandemije Covida i ogromni medicinski računi, sve je to uzelo danak njegovom mentalnom zdravlju. Iz te bitke izašao je kao pobjednik, osvojio broncu, a sada je po prvi puta priznao da si je pokušao oduzeti život.

'Kad sam vidio svoje ime na semaforu kao trećeplasirano, jednostavno sam pao na stazu jer su ove tri godine bile apsolutni pakao. Godina 2018. bila je dobra, postao sam europski prvak iako nije sve išlo po planu, no godinu kasnije potrgao sam Ahilovu, pokidao tetivu koljena i oštetio kuk. Godine 2020. je bio Covid. Imao sam velikih problema s mentalnim zdravljem 2021. Malo ljudi to zna, ali ja sam doslovno pokušao samoubojstvo', priznao je Britanac i nastavio:

'Utrkivao sam se, znajući da sam cijelo vrijeme povrijeđen, išao na utrke znajući da nisam 100 posto. Svi koji su bili oko mene – moj agent, trener, obitelj, djevojka – bili su mi najbolja podrška. No tijekom Covida zaglavio sam u Americi potpuno sam. Volim Ameriku, ali sam želio biti sa svojom obitelji. Bilo je teško, čovječe. Bio je to emocionalni tobogan.'

Dok je bio izvan staze zbog ozljede, Hudson-Smith je u SAD-u nagomilao 'veliki dug' kroz američki zdravstveni sustav.

'Nisam imao osiguranje. To je Amerika, čovječe. Skupo je. Moja mama i djevojka su rekle: 'Daj izdrži još godinu dana'. Umjesto toga sam namjeravao biti električar. Pokušavao sam dobiti svoju zelenu kartu, ali mi je odbijena. Ipak, stvari funkcioniraju na misteriozne načine. Sada imam ovu medalju.'

Osvrnuo se na finalnu utrku. Ispred njega su bili Michael Norman iz SAD-a te bivši olimpijski i svjetski prvak Kirani James iz Grenade.

'Sada sam možda ušutkao nekoliko ljudi koji su govorili da sam trebao ostati kod kuće. Sve sam čuo. Sada više ne mogu ništa reći.'