Unatoč derbiju i odličnoj utakmici Chelsea-Juventus kao pravi navijač Barcelone najviše sam pratio njihovu, malo neugledniju, utakmicu sa ruskim predstavnikom Spartakom iz Moskve.

Najave nisu mogle biti jednosmjernije. Barcelona je nagomilala ogromnu prednost pred Realom na startu španjolske lige i, onako površno, opet izgleda nezaustavljivo. Messi raspucan ko uvijek, najsavršeniji svjetski klonovi Xavi i Iniesta ne trebaju puno uigravanja, a Vilanova je naizgled sam nastavio tamo gdje je Guardiola stao. Pa ipak, gledajući nekoliko utakmica Barcelone vidljivo je da stroj ne ide baš tako podmazano kako rezultati sugeriraju.

Igra, iako i dalje vjerojatno najbolja na svijetu, ne teče uvijek bez problema i ponajviše se problema vidi u napadu. Dok je sve tamo negdje do početka drugog dijela sezone stvaranje šansi izgledalo gotovo rekreativno lako, od onda pa nadalje je to ipak malo teže. Iako je odgovor kompleksniji od toga, dobar dio rješenja se krije u činjenici da Alexis i Pedro (i definitivno Fabregas) nisu David Villa…

Nema problema u kombinatorici, tu je svaki Barcin igrač više nego jak, ali pred golom, kad je vrijeme za tiki taku završilo i treba poentirati nema boljeg od Davida Ville. Naravno, iz toga isključujem Messija koji sam sebi priprema prilike i zabija, a ono što mu asistiraju pospremi na razne načine, ali kad govorimo o Messiju govorimo o sasvim drugoj kategoriji nogometaša.

Spartak s druge strane dolazi kao ovca na klanje, ni jedna najava mu ne daje ni promil šanse iako se radi o sasvim respektabilnom sastavu sa dosta europskog iskustva, a možda najbitnije, na klupi im sjedi Unai Emery, Valencijin čudotvorac koji je taj klub kroz najteže financijske probleme održao pri vrhu španjolskog nogometa.

Barcelona je utakmicu započela u rasporedu 4-3-3: Valdes - Dani Alves, Pique, Mascherano, Adriano - Xavi, Busquets, Fabregas - Pedro, Messi, Tello.

Sastav skoro očekivan, Fabregas glumi Iniestu, Messi igra free role napadača koji se izvlači i do veznog reda po loptu pa upošljava krilne napadače Tella i Pedra u for dok se za to vrijeme i on i Fabregas i Xavi dodaju naprijed, a krilima pridružuju Alves i Adriano od iza.

Spartak je da se suprotstave izveo postavu: Dikan - Innsauralde,Suchy, Carioca, Kombarov - McGeady, Kallstrom, Kombarov, Romulo - Ari, Emenike.

Naoko hrabro, sa McGeadyem i Romulom kao pravim ofenzivnim krilima, a Kallstromom u sredini koji je sve osim odgovornog veznjaka, reklo bi se prilično otvorena postava. Ne znam za većinu, ali meni osobno dosta Spartakovih imena igrača ne znače ništa, radi se o skupu internacionalaca od kojih velika većina nema perspektivu zaigrati u top klubovima, reklo bi se čak da im je Spartak plafon karijere. Ono što upada u oči je konstitucija glavnog napadača Emenikea, radi se o gromadi od čovjeka i očita funkcija tog igrača bi bila da bude jedini istureni i zadržava loptu dok ostali se ne izvuku iz Barcinog stiska i ne pokušaju nešto odigrati.

Sve je krenulo po predviđanjima, Barcelona je stisnula, napravila pritisak sa svojom već poznatom dominacijom i rano, u 14. minuti su došli u vodstvo. Christian Tello je primio jednu loptu na rubu 16erca iskosa, izbacio čuvara varkom i desnom nogom zavrnuo loptu oko igrača u bloku u dalji kut Spartakovog gola, neobranjivo 1:0. Manja zapreka Barceloni se dogodila ozljedom Piquea što je rezultiralo ulaskom Alexa Songa na poziciju stopera. Tu se dogodio jedan nogometni raritet, od tog trenutka je Barcelona igrala sa 11 igrača od kojih ni jedan nije klasični obrambeni, eventualno se Dani Alves može smatrati bekom iako su mu sklonosti jako ofenzivne. I Mascherano i Song i Adriano su veznjaci priučeni na igru na obrambenim pozicijama.

Iako Barcelona tu praksu provodi već dugo, jasno je da ne može sve ići kao po loju u takvoj obrambenoj postavi što se uskoro vidjelo kad je Song promašio jedno uklizavanje na loptu pred svojim golom, a lopta se od noge Dani Alvesa koji je stajao iza njega odbila u kut Valdesovog gola - 1:1! Mali šok, ali nije se nitko previše uzbuđivao, od Barce se očekuje da krene još jače nakon ovog.

Ipak, osim jednog Farbregasovog pokušaja glavom i jednog poništenog gola zbog zaleđa, Barca nije stvorila puno toga konkretnoga do 60. minute. Nije ni tada, ali je zato McGeady pametno produžio jednu kontru na stranu za samog Romula koji uletava pred Valdesa i prizemno pogađa za pravi šok - 1:2!

Treba napomenuti da prije toga, a definitivno nakon toga, poznati termin 'autobus parkiran u 16ercu' nije nikad bio vidljiviji. Spartak je obrambenu liniju stavio u krilo golmanu, veznu liniju na rub 16-erca a dva napadača na oko 25-30 metara od gola i odličnom trkom, pokrivanjem leđa i pravodobnim očekivanjem Barcinih poteza držao Barcelonu dalje od pravih prilika, Barca je imala potpuni posjed, ali ništa od pravih šansi.

Dogodila se i izmjena, Dani Alves je napustio obrambenu četvorku koja ionako nije imala koga čuvati, a ušao je Alexis. Mogla se ta zamjena i bolje izvesti, Mascherano je bio potpuno nepotreban na stoperu i mogao je izaći on, a ostaviti Dani Alvesa za proboje po boku, ali Vilanova nije očito bio spreman za takav rizik, koji u stvari to ne bi ni bio.

I onda, nakon mnogo neuspjelih pokušaja, prilika se otvorila tamo gdje se ponajmanje očekuje. Puno osporavani Tello je nanizao dvojicu čuvara na lijevom krilu svojom poznatom brzinom ušao uz samu crtu igrališta u 16-erac i poslao povratnu loptu Messiju na nekih 6 metara od gola što Messi trpa u gol za 2:2!

Iako je obrana Spartaka bila za svaku pohvalu, jednostavno je previše klasa u Barceloni da ih se pohvata sve takvim načinom branjenja. Nakon izjednačenja je bilo relativno evidentno da će doći i do pobjede, Spartakovi igrači su počeli raditi mnogo faula oko zone 20-25 metara, zbog očite premorenosti i padanja pod pritiskom.

Igri se pridružio konačno i David Villa, zamijenivši Tella. Pritisak je bio neizdrživ, i stvar je pukla u 80. minuti kad jedan ubačaj s desna Alexisa, onaj mali Messi dočekuje na drugoj stativi i glavom posprema u mrežu za 3:2. Po tko zna koji put, Messi donosi bodove Barceloni…

Do kraja više nismo gledali puno uzbuđenja osim još nekoliko pritisaka Barcelone, ali očito je bilo da su se i oni ispuhali, utakmica je završila 3:2 za jasne favorite, uz puno muke…

Cijelu analizu možete pročitati OVDJE.