Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Mario Stanić, koji je u karijeri nastupao za mnoge velike klubove, između ostalih za Chelsea, u svojoj se najnovijoj kolumni na portalu Igralište.hr osvrnuo na nove-stare europske prvake, Španjolce
U kolumni pod naslovom Dosadno uspješna Furija, objavljenoj na portalu Igralište.hr, Mario Stanić iznio je svoja zapažanja o 'mudrosti' Vicentea del Bosquea, nadmoći 'furije'..., a prenosimo zanimljive dijelove.
'Završeno je Europsko prvenstvo, pobjednik je Španjolska koja je postavila neke nove nogometne standarde i rekorde. Što reći pametno o njihovoj apsolutnoj dominaciji koja, evo, traje i traje? Skoro pa savršeni, to vam je moje mišljenje. Vrlo kratka rečenica koja puno govori!
Trebalo bi mi tko zna koliko kolumni, a i volje da djelomice objasnim sebi i drugima sve kvalitete španjolske reprezentacije. Kako objasniti kvalitete njihovog trenera kojeg poznajem isto kao i vi, gledajući ga preko TV-a? Meni se Del Bosque čini onako kao neki fini, mirni stariji gospodin. Kad je počeo prvu tekmu u sustavu 4-6–0, prvo sam pomislio duboko u sebi da je možda posenilio i da godine čine svoje...
Svakakvih komentara sam se naslušao tijekom Eura, svakakvih sam pametnih rečenica i izjava čuo, donekle sam obogatio i svoje nogometno znanje, ali moram priznati da je malo od izrečenog bilo mudro. Mudrost je vještina koja je velikim dijelom zanemarena kod nas. Teško je biti mudar, zapravo je strahovito teško biti mudar. Mi tu riječ poprilično dobro izbjegavamo i rijetko je koristimo. Nama je draže kad je netko iskusan, a iskustvo i mudrost, čini mi se - brkamo!
Ja vam kažem da je lako biti iskusan, ali mudar... e, to već ide puno teže. Dajemo prednost iskustvu ispred mudrosti, a možda i ne znamo dovoljno dobro razliku između ta dva pojma. U neznanju je čovjek kadar napraviti puno grešaka, ali nema veze, bit će nam oprošteno! Volio bih da svatko tko čita ovaj tekst aktivno sudjeluje i razmišlja pa ću postaviti pitanje...
Još mi je jedan detalj zapeo za oko. Oni apsolutno ne robuju sustavu ili nekim šablonama igre. Ne pjevaju ni himnu pa se pitam koliki su zapravo patrioti. Pa kako da pjevaju kad njihova himna nema teksta, nema riječi, samo muzika?! Ako ne pjevaju, kako su onda osvojili ovaj i prošli Euro, kako su onako nijemi osvojili Svjetsko prvenstvo? Možda je tajna u toj dubokoj meditativnoj koncentraciji i himni bez teksta. Možda su se Talijani previše potrošili urlajući refren svoje himne Fratelli d'Italia.
Mediji prenose da je u Njemačkoj nastala cijela frka zbog igrača koji ne pjevaju himnu. Detektirali su konačno glavni razlog neuspjeha. Kasno su otkrili gdje je problem tek kad su ispali. Morat će malo poraditi na preventivi, satima pjevanja, kao i integraciji svih mogućih potencijalnih reprezentativaca iz obitelji emigranata!'
Cijelu kolumnu pročitajte ovdje