Kada je krajem lipnja prošle godine Cristiano Ronaldo prodao marketinška prava na korištenje svog lika i djela singapurskom tajkunu i većinskom vlasniku Valencije Peteru Limu sekretarici u Perezovom uredu očito su bile slabe baterije. Zapravo sve što se dogodilo nakon toga sa fabriciranom viktorijanskom fabulom (loše igre pod Benitezom) te sukobom s predsjednikom do konačnog raspleta u obliku službenog zahtjeva za transfer može se objasniti jednom riječju: Pohlepa!

Pohlepa je možda i prejaka riječ kada znamo da općenito svi kada imamo više želimo po normativu još i malo malo pored toga. Ronaldo je ušao u fazu karijere kada mu je očito biznis na prvom mjestu dok nogomet pada lagano u drugi plan. Možemo riječima Ljube Jurčića zaključiti da je postao sekundarna djelatnost. Jer budimo ozbiljni, njegov brend je toliko jak da može komotno u ovom trenu u igračku mirovinu a svejedno mu se prihodi godišnje povećaju više van terena nego na njemu što je zajednička karakteristika koju djele najveći sportaši svijeta. Ono što je zanimljivo u ovoj priči je lajtmotiv. Ronaldo koji je uvijek bio prepoznat kao radoholičar i igrač koji je izgradio karijeru na svojoj tvrdoglavoj crti, ovako sa distance ispada u najmanju ruku - blefer.

Jer kako objasniti sve glasnije priče o njegovom potpunom nezalaganju na treningu, konstantnim putovanjima u Maroko, sukobu sa suigračima, trenerom i upravom? Je li Ronaldu jedostavno dosta? Moguće. Da li mu je dozlogrdilo gledati Messija sa svojom mašinom od ekipe? Moguće.

Neka brojke govore

Već je diljem svijeta opjevano da je u nekom trenutku 45% ukupnih ovosezonskih golova zabio Espanyolu i Malmou. Nadodajte na to penale i što vam ostaje? U derbijima ove godine je na nula, dok je lani Barceloni utrpao dva, Atleticu jedan i Sevilli tri, a Bilbau također tri, Valenciji jedan i Villarrealu dva. To je enorman pad produktivnosti u najvažnijim utakmicama. U udarcima prema golu koji su njegov često i negativan trademark također bilježi identičan trend. Sa rekordnih 7.2 u sezoni 2013/2104 došao je na 6.19 po utakmici. Preciznost udaraca mu generalno pada. Samo 49% udaraca uputi u okvir. Kada je tek potpisao za Real bio je na skoro 59%.
U prosjeku zabija 0.85% po utakmici što je dropoff sa lanjskih 1.37. U broju uspješnih dodavanja je na nekih 24 po susretu.To je brojka koja mu se vrti već zadnjih 6-7 godina u rezimeu gore-dolje pa je ne treba previše analizirati. Sada dolazimo do najvažnijih statističkih kategorija;

Dobiveni dueli - 51%.
Stvorene prilike po utakmici - 1.38.
Izboreni prekršaji po utakmici - 1.03.
Driblinzi po utakmici - 1.2.
Izgubljenih lopti u duelu po utakmici - 1.4

Pogledajte dobro prvu i treću kategoriju. Dobiveni dueli i izboreni prekršaji: 51% dobivenih duela u 2016. god. je svemirski loše u odnosu na 63% iz 2013. A što reći tek na podatak da je ove godine na Ronaldu u prosjeku sviran jedan jedini faul dok je u isto vrijeme 2013. bio na čak 2.4 po susretu. Opadanje fizičke moći, sebičnost i nemogućnost prilagodbe na klupske ciljeve samo su još više došli do izražaja. Tako je već lani bilo vidljivo da čovjek debelo koristi Benzeminu motoriku za pumpanje statistike. Mnogi će reći da su mu brojke slične i da je samo upao u malu krizu, ali ove su stavke nepobitne. Ronaldo je postao igrač malih utakmica. Većinu golova zabija kada Real već ima komotno vodstvo (što je izrazito zanimljiva kategorija) a kada i odluči susret često je to udarcem s bijele točke, iz prekida ili nakon potpuno odrađene akcije gdje je on konačni benefitor iste. Naravno, sad sam nabrojao cijeli niz hipotetskih situacija ali to u praksi jednostavno ne može biti usporedivo sa onim što radi Messi. I to iz čitavog niza razloga.

Ukratko, postao je samo egzekutor, što Englezi kažu 'tap in' igrač. Sada zapravo djeluje kao nekakva post verzija Ruuda van Nistelrooya i ništa više od toga. Cijena mu je po prvi put u osam godina otišla prema dolje i to je glavni pokazatelj da je Ronaldo na izlaznim vratima Reala. Osim njega treba očekivati pozdrave Jesea, Isca, Ramosa, Pepea, Arbeloe i Kroosa. James bi mogao ostati još sezonu da povrati status prvotimca prvenstveno radi buduće prodaje (jer nitko normalan ne bi sada dao 80 milijuna).U klub gotovo sigurno stižu Aubameyang i Hazard.

Real na prekretnici

Odlaskom Zidanea na ljeto, a vjerojatno i Pereza, odlaze i dvije figure ali prvenstveno osnovna ideja: Zidanes y Pavones. Jadni Zidane upao je u rupu Seedorfove dubine.

Da li je Real spreman za rekonstrukiju momčadi i podvlačenje crte? Vjerojatno nije, ali svejedno će je morati provesti i teško da neće biti bolna. Jer nogometno tržište ne nudi nijednog velikog trenera-stvaratelja. Ancelloti je u Munchenu, Guardiola i Mourinho Manchesteru, Ferguson u penziji, Klopp je vezan uz Redse, Van Gaal propada u Unitedu a Wenger u Arsenalu. Njemačka škola od Schmidta naovamo neće dočekati trenersku palicu u Španjolskoj pa sve izglednije djeluje solucija sa nekim talijanskim trenerom tipa Contea ili šok dolaskom Simeonea koje nikad nije potpuno isključeno.

Još veći problem od onog trenerskog stvara se na razini upravljanja ako s Bernabeua ode Perez. Financije su savršeno posložene ali za opravdati imidž "najvećeg kluba na svijetu" treba imati i predvodnika nove momčadi. A to nisu ni Bale ni potencijalni dolasci Hazarda, Aube ili Lewandowskog. S te strane, jasno je da je Neymarovo produljenje ugovora od vitalne važnosti za Barcelonu jer jedino on u ovom trenutku može predstavljati slamku spasa za Real. Momčad koja nije nacionalno prvenstvo osvojila više od jednog puta u šest godina za borbu protiv savršeno posložene Barcelone trebati će tešku artiljeriju u kadrovima na sve strane. A englesko i kinesko tržište će im to sve otežati, a možda i zabrana transfera.

U takvoj situaciji, prodaja Ronalda i otvaranje nove stranice bit će teže nego na prvu izgleda, a Real bi mogao još jako dugo gledati u leđa Barceloni...

Cijeli članak pročitajte OVDJE.