Iza nas je gotovo savršen tjedan za hrvatski klupski nogomet. U utorak i četvrtak sva su četiri naša predstavnika u europskim natjecanjima ostvarila pobjede u svojim kontinentalnim debijima i uzvrate dočekuju s velikim šansama za prolazak u iduću rundu kvalifikacija. U ranim poslijepodnevnim satima petka saznali su moguće suparnike koji će ih ondje dočekati, ako uspiju proći – i razloga za zadovoljstvo bilo je napretek.

Dinamo će biti favorit bez obzira igrao protiv moldavskog Sheriffa ili crnogorske Sutjeske; danski Aalborg ili gruzijska Dila Gori suparnici su koje Hajduk može proći, a isto vrijedi i za Rijeku, koja će igrati sa slovenskom Olimpijom ili slovačkom Žilinom. Čak ni Lokomotiva ne bi bila posve bez šansi protiv turskog Trabzonspora ili irskog Derry Cityja. No prvo treba proći aktualne suparnike...

A onda je vikend donio puno uzbuđenja, zanimljivog nogometa i publike na tribinama MAXtv Prve lige. Najviše, naravno, u Splitu, gdje su Hajduk i Rijeka u uzavreloj atmosferi pred više od 20.000 gledatelja odigrali napeti jadranski derbi. Čak ni nadrealni prizori uništenog travnjaka i divovske koncertne pozornice iza južnog gola nisu pokvarili ugođaj kakav rijetko viđamo na domaćim stadionima – ugođaj pravog derbija. Solidan broj ljudi privukao je i susret prvaka Dinama i autsajdera Zadra: na Maksimiru, kao i u Puli (Istra – RNK Split) te Koprivnici (Slaven – Dragovoljac) imali smo što vidjeti.

Previše toga negativnog bilo je zadnjih godina oko hrvatskog nogometa. Afere, skandali, problemi i prepucavanja izvan terena kao da su nas odvratili od onoga što je doista najvažnije. A to su radost igre i natjecanja, atraktivni potezi igrača i taktičke zamisli trenera, navijačke strasti i rezultatska uzbuđenja... Kao da smo pomalo zaboravili da i mi imamo pravo na nogomet u punom smislu tog pojma; pravo da doista uživamo u njemu bez permanentnog cinizma u koji smo tako duboko ogrezli, pravo na prvenstvo u kojem će se prije svega pričati o onome što se događa na terenu i u sportskom smislu.

Proteklog je tjedna u dobroj mjeri bilo tako – nakon dugo, predugo vremena. Naravno, nisu se stvari odjednom i tek tako promijenile na bolje. Kronični i specifični problemi i dalje postoje, nisu ni gurnuti pod tepih, nego su samo pali u drugi plan iza pozitivnih aspekata kojih su hrvatski ljubitelji nogometa toliko željni.

Sam početak prvenstva i inače je njegovo najljepše razdoblje: srpanj, ponekad i dio kolovoza, vrijeme je u kojem se još sve čini mogućim. Naši klubovi tad pobjeđuju u Europi, u ligi se stvori iluzija kompetitivnosti jer netko uvijek iskoči u prvi plan poslije nekoliko prvih kola, a Dinamo još nije sasvim uigran. Ozbiljne europske lige još ne počinju pa nema ni baš nešto puno kvalitetnijeg nogometa na televiziji, a gledatelji znatiželjno hrle na stadione ili pred male ekrane kako bi vidjeli 'novi' Hajduk, 'novu' Rijeku, 'novi' Osijek...

Onda svi poispadaju iz Europske lige, Dinamo počne gubiti u Ligi prvaka, a njegovi domaći 'konkurenti' u prvenstvu; prodaju se neki važni igrači, počne tradicionalna sječa trenera, dogodi se nova afera, dvije, pet, a mediji i fanovi se potkraj sezone godišnjih odmora vraćaju u stari cinični i gunđavi mod.

Nemojmo biti naivni – sve nas to, više-manje, očekuje i u nastavku ove sezone. No nekako se čini da je srpanjski mini val optimizma u hrvatskom nogometu ovoga ljeta malo izraženiji: smanjena, koncentrirana liga donijela je pomak u kvaliteti i medijskom praćenju natjecanja; Dinamov 'facelifting' atraktivnim inozemnim pojačanjima, odlična atmosfera stvorena oko riječkog projekta, Splitov napredak te Hajdukove promjene u navikama i stilu igre također su povećale zanimanje. Trenutačno traje ljetna romansa Hrvata s ligom 10 i možemo samo poželjeti da potraje barem nešto dulje nego inače, što se trenutačno ne čini nemogućim.

Ali ljeto je varljivo, a srce nam zavodljivo... Jednom kad sve to završi i kad se stvari vrate na staro, sjetimo se zašto smo onomad u srpnju s optimizmom i nadom uz mora šum pratili MAXtv Prvu ligu i zašto nam je bila kul. Možda tad shvatimo da – bez obzira na sve – još uvijek jest.