Hrvatska je treći put izborila nastup u nokaut fazi svjetskih prvenstava, a preko Japana osigurala i ulazak među osam najboljih reprezentacija ovog mundijala.

Vjerujući u tradiciju, Hrvatska bi trebala stići (barem) do polufinala. Iako će joj sada na putu biti strašna momčad Brazila, prepuna zvijezda koje igraju u najvećim europskim klubovima i čija je vrijednost procijenjena na milijardu i 140 milijuna eura.

No pitate li Eduarda da Silvu, najpoznatijeg Brazilca u Hrvatskoj, koji je s veseljem prihvatio hrvatsko državljanstvo i nosio dres s hrvatskim grbom, sve te priče o favoritima padaju u vodu kada sudac označi početak dvoboja.

>> Veliki intervju s legendarnim Eduardom da Silvom: Otkriva koga sprema za Hrvatsku i tko bi mu igrao u napadu da je na Dalićevom mjestu

Baš kao što su pale u vodu kada je počela utakmica Hrvatske i Japana. Jer, ruku na srce, Japan je, posebice u prvom dijelu, bio bolji i opasniji.

'Kao prvo, moram reći da je Japan strašno napredovao. A velike zasluge za njihov razvoj imaju baš Brazilci. Sjećam se da je Zico, kada je postao izbornik, poveo i puno brazilskih trenera kako bi podučili Japance. Godine 1998. bili su prvi put na Svjetskom prvenstvu, a kao što možete vidjeti, kasnije su čak četiri puta stizali do osmine finala. Vidjeli smo i protiv Hrvatske kako Japanci znaju kratkim i brzim dodavanjima izigrati protivnika', javio se iz Rija za tportal Eduardo da Silva, od milja Dudu, a koji je hrvatski dres nosio 64 puta i pritom zabio 29 golova.

Ovog puta nismo htjeli o traumi iz 2014. godine, kada u rodnom Brazilu nije dobio ni minute protiv Carioca. Ali jesmo o hrvatskom izdanju protiv Japana. Nije bilo blistavo, ali je bilo učinkovito.

'Slažem se, Hrvatska je u nekim dijelovima utakmice bila u podređenom položaju, ali imala je i perioda u kojima je bila dominantna. No najvažnije je da je znala kada treba pritisnuti. Istina, moram priznati, moglo je to i bolje. Međutim sada se više ne igra za ljepotu i dojam, već za rezultat. I znate, u Brazilu svi govore o Hrvatskoj kao o finalistu prošlog Svjetskog prvenstva, ali nitko ne spominje kako je stigla do finala, nakon tri produžetka, odnosno dva raspucavanja s bijele točke. To je sada apsolutno nevažno.'

Čemu se Hrvatska može nadati protiv lepršavog i rastrčanog Brazila?

'Svi znaju da je Brazil favorit. Ali u tome vidim priliku Hrvatske, jer može igrati rasterećeno. I svi znamo koliko je opasna kada je podcijene. Iznenađenja su uvijek moguća, baš kao što su se događala i 2018. godine. Znate, u ovakvim utakmicama, koje nisu ni prijateljske ni kvalifikacijske, kada se igra na rezultat, za veliku stvar, svi su igrači u nekom grču. I Brazilci će osjetiti s kime igraju. Oni ne vole igrati s jakim europskim momčadima, a Hrvatska spada u taj rang. I zato se nadam, jer navijam za Hrvatsku, da će se Brazilu još jednom dogoditi posrtaj kao i na zadnja četiri turnira. U Njemačkoj ih je zaustavila Francuska, u Južnoafričkoj Republici Nizozemska, na turniru u Brazilu Njemačka te u Rusiji Belgija.'

Koje je pravo lice Brazila? Jer dojma smo da dosad nisu imali opasnog suparnika.

'Mislim da možemo očekivati Brazil kao protiv Južne Koreje. Istina, tu se Brazilu brzo otvorilo i već u prvih pola sata zabio je tri gola. Ono što sam vidio od Hrvatske, a bilo je toga i u utakmicama protiv Maroka, Kanade, pa čak i Japana, to je da je dopustila protivniku da je pritisne u prvih 15-ak minuta. Tko zna, možda će sada izbornik Dalić drugačije postaviti taktiku pa će napasti na startu utakmice. Ali vjerujem, ako Hrvatska izdrži 20, 25 minuta bez primljenog gola, da utakmica može otići u željenom smjeru.'

Znači, do penala?

'Ha, ha... Neka ode do penala. Kao da je bitno kako se pobjeđuje. Glavno da Hrvatska prolazi. Ponavljam, sve je moguće, u što smo se uvjerili i prije četiri godine. Favorit postoji samo na papiru, teren je jedino mjerilo. U ovakvim utakmicama napetost raste i bitno je biti čvrst u glavi, znati što želiš. A kako vrijeme bude odmicalo, bit će sve manje rizika, kao što ga nije bilo ni u utakmici Hrvatske i Japana. Pa ni penali nisu isključeni.'

Nego, za vas znamo da ste navijač Hrvatske, a za koga će navijati vaš nasljednik, sin Matheus, novi klasni napadač?

'On je pola Brazilac, pola Hrvat. Ali rekao mi je da će navijati za Hrvatsku.'

Dakle neće Hrvatska imati navijače samo u Dohi i Lijepoj Našoj, nego i u zemlji u kojoj je nogomet - religija.