Umjesto zlata ili najmanje borbe za medalju, hrvatska muška rukometna reprezentacija na Euru, kojem smo bili domaćini, zauzela je peto mjesto. Svjestan da nije ispunio očekivanja, Lino Červar nakon pobjede nad Češkom najavio je odlazak.

'Točno je da sam imao ugovor do kraja ovog prvenstva, vodio sam reprezentaciju 166. put i stvarno se nisam štedio. Naravno da i bez mene hrvatski rukomet i reprezentacija imaju budućnost. Vjerujem da u Hrvatskoj postoje stručni ljudi koji mogu nastaviti niz odličja, a ja ću podržati novog izbornika. Trebamo vjerovati u čovjeka kojeg želimo. Nisam pristalica nekog kratkog rada, nema čuda i magije'.

Cijela ta situacija prouzročila je da Hrvatska trenutno nema izbornika. A u lipnju se igraju utakmice dodatnih kvalifikacija za plasman na Svjetsko prvenstvo 2019. godine, na kojem će našim rukometašima suparnik biti Crna Gora.

U Hrvatskom rukometnom savezu odlučili su novog izbornika tražiti putem natječaja. Iako zasad nema apsolutno nikakvih signala niti izlaze s imenima potencijalnih kandidata, u rukometnim krugovima, ali i među navijačima, jedno ime ima posebnu težinu. Riječ je o Nenadu Kljaiću, legendarnom rukometašu Zagreba, ali i hrvatske reprezentacije, s kojom je 1996. godine osvojio olimpijsko zlato u Atlanti.

Prije nego smo se dotaknuli pitanja moguće kandidature Neno Kljajić osvrnuo se na nastup Hrvatske na Euru.

'Svi smo očekivali da će naši rukometaši uzeti zlato i da ćemo iskoristiti domaćinstvo. Nažalost, nismo uspjeli', počeo je Kljaić, koji je posljednji trenerski angažman imao kao izbornik Saudijske Arabije.

Jesmo li uopće mogli više očekivati? Što je bio problem, izbor igrača, nedostatak sreće ili bolji suparnici?

'Definitivno, ne da se moglo, nego se moralo više. A razlozi su sve pomalo. No najveći je bio taj što su nam golmani branili loše. Bez njih ne možeš očekivati borbu za najviši plasman. Izbornik Červar pogriješio je u izboru trenera golmana (op.a. Vlado Šola) i ja to ne skrivam. Dapače, to sam Červaru i rekao kada se u Lisinskom održavao ždrijeb Eura.'

Sin legendarnog stručnjaka Velimira Kljajića nastavio je u istom tonu.

'Po mom mišljenju, ni izbor igrača nije bio najbolji. Međutim sada bi bilo nekorektno u tome tražiti opravdanja za loš rezultat jer svaki trener ima svoju viziju. I sigurno razmišlja kako svakog igrača najbolje iskoristiti. Ali lako je sada govoriti jer znamo onu narodnu - lako je biti general poslije bitke.'

Koliko je opravdanje to što se Domagoj Duvnjak, najbolji hrvatski igrač, ozlijedio već u prvoj utakmici?

'Svi znamo koliko Duvnjak znači za ovu ekipu, ali smo također i znali da je iza Domagoja bila duga stanka. Ja sam uvjeren da smo i bez njega imali momčad za medalju.'

Vaš suigrač Patrik Ćavar izjavio je da mu se ova priča oko natječaja za izbornika baš i ne sviđa.

'Iskreno, ne znam ni ja što bih rekao.'

Dobro, ali hoćete li se prijaviti?

'Hoću, ali samo iz razloga da mi netko ne može kasnije reći - zašto se nisi javio? Jer oni u Savezu već znaju koga će izabrati. Također, znaju i s kime mogu osvojiti medalju, a s kime ne mogu. Zadovoljavaju li se konstatacijom da je reprezentacija 'uvijek tu negdje'? Ili žele u Japanu 2020. ići po olimpijsko zlato? Mi od 2004. i olimpijskog zlata u Ateni nismo osvojili nijedno zlatno odličje, a siguran sam da smo mogli uzeti barem još koje', zaključio je Nenad Kljaić, koji zbog svojih stavova i uvjerenja nikad nije htio pognuti glavu.

Nakon ovih riječi samo se možemo upitati zar je moguće da je to istina?

Vjerojatno je zato on u 'fajtu' s nekim ljudima u HRS-u, koji strahuju od Kljunova autoriteta. No vrijeme će pokazati. Možda i glavni čovjek hrvatskog rukometa Zoran Gobac i društvo promijene stav te prihvate izazov i daju mu priliku da im donese obećana zlata.