Hrvatska rukometna reprezentacija bila je i olimpijski i svjetski prvak, osvajala je i brojna druga odličja, no jedino što joj nedostaje jest - europsko zlato. Naravno, nakon što je dobila organizaciju netom završenog prvenstva pojavila se nada i vjera kako bi i to odličje moglo napokon biti osvojeno.

Ali umjesto borbe za zlato, Hrvatska je na kraju osvojila tek peto mjesto.

'S obzirom na sva očekivanja, koliko se truda uložilo u organizaciju, ovo peto mjesto ocjenjujem kao neuspjeh. Žao mi je igrača, izbornika i navijača i svih jer znam da su svi željeli ovaj uspjeh. Tim prije jer smo bili domaćini. Šteta. Da nam se to dogodilo negdje drugdje, onda taj plasman i ne bi djelovao tako loše', za početak razgovora svoj je stav iznio legendarni Mirza Džomba, koji je radio kao suvoditelj na RTL-u.

Pokušao je Džomba pronaći razloge ovakvog rezultatskog podbačaja.

'Znam da igra Hrvatske ne smije ovisiti samo o jednom igraču, ali kada biste Barceloni uzeli Messija ili Francuskoj Nikolu Karabatića, odnosno Danskoj Mikela Hansena, ni oni ne bi napravili neki veliki rezultat. A nama se ozlijedio već u prvoj utakmici najbolji igrač Domagoj Duvnjak. Njegov se izostanak itekako osjetio, jer njega teško netko može nadomjestiti, a znamo koliko on rupa može zakrpati. To je ustvari jedina olakotna okolnost za ovaj neuspjeh. Činjenica je da ga nije bilo sedam mjeseci i da je bilo upitno u kakvoj će formi biti, odnosno hoće li cijelo prvenstvo moći odigrati na visokom nivou. Ali cijelo prvenstvo bez njega je uistinu nemoguće odigrati.'

Koga vidite na funkciji novog izbornika? Već u lipnju počinju nove kvalifikacije.

'Vidim da se spominju razni kandidati, ali ja o imenima ne bih govorio. Znam samo da će na čelnicima HRS-a, odnosno tko će već birati izbornika, biti jako teška odluka. Međutim, koga god izaberu, trebaju imati plan, dugoročni, za sljedećih dvije, tri godine, da se zna kako će se rukomet razvijati. Jer, ne zaboravimo, već tri velika natjecanja završavamo bez medalje. Da se vratim još na ovaj neuspjeh, žao mi je da nismo uspjeli doći barem do polufinala kako bi HRS zaradio još nešto i pokrpao rupe besparice.'

Kakva je onda budućnost reprezentacije i rukometa?

'Ne trebamo se bojati jer imamo odličnih mladih igrača. Ponavljam, samo trebamo dati priliku novom izborniku, bio on mlad, star, kakav god, samo da može raditi neko vrijeme. I istrpjeti neke stvari. Na svu sreću, rukomet nije kao nogomet koji svakih četiri godine ima veliko natjecanje. U rukometu je svake godine nova prilika, pa ni nema puno vremena za tugovanje.'

Možete li se malo poigrati oko momčadi koja bi nam sljedećih godina trebala donositi uspjehe?

'Lijeva krila imamo, to su Štrlek i Mihić. Štrlek prelazi u još jači klub, Veszprem, tako da za tu poziciju ne brinem. Na desnom krilu malo škripi. Čupić se povukao, dok Zlaja Horvat ima 34 godine. Ali Hrvatska je zadnjih 20 godina na toj poziciji uvijek imala prave igrače, a već sada ima potencijala, netko će već 'izletjeti'. Na mjestu pivota imamo Marina Marića, koji je neko vrijeme bio ozlijeđen, ali sada je produžio ugovor, odličan je u napadačkom smislu i jako dobro zna odigrati poziciju dvojke. Ono što moramo napraviti i što mora biti prioritet novog izbornika jest posložiti momčad, odnosno naći šestoricu igrača koji mogu odigrati 45 minuta u kontinuitetu u obrani i napadu. Rukomet ide naprijed i sve se manje vremena gubi za promjene tijekom same utakmice. Dakle trebamo puno igrača tipa Marić, koji igraju i obranu i napad. Imamo kreaciju, nemamo snagu, ali zato brzinom možemo nadoknaditi tu snagu.'

Što s bekovskim pozicijama? Kako tu stojimo?

'Tu imamo Cindrića, 24-godišnjaka, odlično. Zatim, Duvnjaka, koji ima 29 godina, i koji sigurno, ako ga zdravlje posluži, može odraditi sigurno još jedan četverogodišnji ciklus. Zatim, tu je Karačić, odličan igrač. Imamo i Marka Mamića, Stipu Mandalinića, kojem će igranje u Berlinu dati novu snagu i da se još više iskristalizira kao pravi lijevi vanjski. Na desnom vanjskom imamo Luku Stepančića, kojeg smo dugo čekali, ali ga napokon i dočekali. Zatim tu su još niski, ali snažni Mario Vuglač, Marko Kopljar, Šime Ivić... Ta desna strana bit će najslađa briga novog izbornika.'

Ključna pozicija, odnosno golmansko mjesto?

'Definitivno, to je ključno mjesto. Golmani su čudne biljke, cijelu godinu mogu biti vrhunski, a onda na turniru, ako nemaju samopouzdanja, lako padnu. Mi igrači znali smo da nas na terenu može i netko drugi pokrpati ako ti ne ide dobro, nekome će drugome ići bolje. Nažalost, kod golmana nije tako, a to smo vidjeli i na ovom prvenstvu. Tek su tri utakmice odigrali na razini polufinala. Novi izbornik mora postaviti stvari na pravo mjesto, treba se znati tko je 'jedan', a tko 'dva', i treba imati puno strpljenja. Mirko Alilović se oprostio, ali imamo pet, šest kandidata, od toga trojicu koji dolaze. Dakle, uz Stevanovića i Pešića, tu su još Filip Ivić, Marin Šego i Matej Ašanin', vrlo jasno i konkretno obrazložio je Mirza Džomba.