'Stvarno smo dali sve od sebe. Nažalost, nismo uspjeli...', započeo je Luka Cindrić (24) tihim glasom analizu netom završenog rukometnog EP-a. Hrvatska je kao domaćin završila na petom mjestu, snovi o medalji rasplinuli su se prvo porazom od Šveđana u Splitu, a konačni potop doživjeli smo teškim porazom od Francuza.

'Na kraju, ponosan sam na svoje suigrače i publiku koja nas je tako zdušno bodrila cijelo vrijeme. Morate znati da smo stvarno dali sve od sebe, željeli smo najbolje, ali nije išlo. Teško nam je, ostaje žal što nismo stigli do borbe za medalje, tko zna kako bi to ispalo', kaže Cindrić i dodaje:

'Pokazali smo da možemo, pozitivno je da smo protiv Francuza bili u ponoru, ali smo se uspjeli vratiti. Znači da ipak ima nešto, da nije sve tako crno. Dobra je to škola za budućnost.'

Protiv Francuza se pojavio problem u igri 7 na 6, koja je najavljivana kao naše 'tajno oružje' i element iznenađenja. Gdje je bila pogreška?

'Da, kad staneš 7 na 6, imaš osjećaj da si u nekoj prednosti, da imaš neku polušansu, rješenje više. A u isto vrijeme nemaš golmana... I kad pogriješiš, protivnik to spremno kažnjava. Protiv Francuza to nije nikako funkcioniralo, točno su znali gdje nas i kako treba pritisnuti, tu su se lako odvojili', misli naš srednji vanjski te napominje kako je poraz od Šveđana ostavio dubok trag na našim igračima:

'Ta nas je utakmica dobro poremetila i puno koštala. Sve se poklopilo, loš dan, loša utakmica, njihovo sjajno izdanje... Bili su bolji od prve do zadnje minute. No ne bih rekao da nas je taj poraz od Švedske koštao medalje, ali morali smo bolje reagirati. Tako bismo možda mi bili u polufinalu, u borbi za medalju.'

Puno toga je poremetila ozljeda Domagoja Duvnjaka na samom početku EP-a. Sav je teret pao na leđa Luke Cindrića...

'Sigurno da bi s Duletom bilo sve lakše, ali što je, tu je. Ta njegova ozljeda nije se mogla očekivati... Dogodilo se... Najbitnije je zdravlje, neka se on što prije oporavi i vrati se u reprezentaciju u punoj snazi. Imat će ova generacija još prilika. Osobno, nemam problema s time da preuzmem odgovornost, dapače, tu sam, spreman sam na sve izazove. No nisam tu sam, ovo je momčadski sport, samo zajedničkim naporom možemo zajedno napredovati i pobjeđivati, pojedinac ne može ništa sam napraviti', pojašnjava naš najbolji i najsvestraniji igrač na ovom EP-u. Odigrao je Luka svih sedam utakmica, na terenu je proveo više od tri sata u igri, zabio je 25 golova (Štrlek je najbolji s 29, a 25 je zabio i Stepančić), podijelio je 22 asistencije suigračima, izborio tri sedmerca te izgubio 13 lopti... 

Već na sljedećem okupljanju reprezentacija će izgledati drugačije jer je na kraju ovog EP-a bilo dosta oproštaja, kraj reprezentativne karijere objavili su Igor Vori, Ivan Čupić, Denis Buntić i Mirko Alilović, odlazi izbornik Lino Červar. Baš bi Luka Cindrić sljedećih desetak godina trebao biti predvodnik nove hrvatske reprezentacije.

'Svi smo željeli da se svi ti dečki oproste s medaljom na ovom EP-u. Žao mi je jer su zaslužili takav oproštaj, a nisu ga dobili. To nije smjelo tako ispasti, ali eto... Hrvatska definitivno ima budućnost, dio te budućnosti vidjeli smo i na ovom EP-u, a tu je još nekoliko igrača koji su zaslužili priliku. Možemo i trebamo biti ponosni na to, sigurno je da za budućnost hrvatskog rukometa ne treba brinuti, dosta je igrača koji su spremni uskočiti i preuzeti odgovornost. Što se mene osobno tiče, ja sam tu, spreman sam preuzeti odgovornost, tu sam, na raspolaganju', izravan je Cindrić, uvjeren da budućnost reprezentacije nije upitna:

'Treba krenuti dalje, skupiti glave i probati što bezbolnije izvući najbolje iz trenutne situacije. Imamo dosta vrhunskih igrača, igrati moraju samo najbolji i najspremniji. A Hrvatska tu ima širinu, mladost... Igrati za reprezentaciju je privilegija i čast, to svakome mora biti jasno. To je ponos, nositi hrvatski dres, boriti se za njega. Uvjeren sam da ćemo mi koji ostajemo i dalje igrati na visokom nivou. Stvarno smo svi bili kao jedna obitelj, nema tu podjela 'stari', 'mladi', 'visoki', 'niski'... Baš svi dišemo kao jedan, više od mjesec dana smo zajedno, ovisimo jedni o drugima... Veliko je to zajedništvo, tako se stvaraju velike stvari i baš sam ponosan na to.'

To zajedništvo pomoglo je da se što brže prebrodi šokantni poraz od Francuza i ispadanje iz polufinala. Kakvo je bilo stanje u svlačionici nakon Francuske?

'Uh, bilo je teško, ali skupili smo se zajedno, održali sastanak. Nismo dozvolili da nas psihološki dotuče taj poraz, da nas uništi. Jako sam ponosan na sve dečke. Bilo je to veliko emotivno pražnjenje, doslovno smo se 'izbili', nije bilo lako. Teški su to trenuci, ali i to je sastavni dio sporta, moraš proći sve, od pobjede i euforije do poraza i očaja', otkriva Cindrić i naglašava kako vjeruje u mlade igrače koji neminovno dolaze:

'Ne bih izdvajao nikoga, da nekoga ne izostavim, ima tu dosta imena koja zaslužuju priliku. U isto vrijeme znam po sebi koliko je teško isplivati u Hrvatskoj, izboriti se za minute na terenu i mjesto u momčadi, a klubovi ne plaćaju. Onda premladi odlaze van i ne stignu se razviti kako treba. Imamo jako puno talenata, dobrih igrača, a vjerujem da će za dvije ili tri godine isplivati još nekoliko jakih imena', kazao je Cindrić i za kraj opisao svoj odnos s Linom Červarom koji ga je praktički izvukao iz Hrvatske i u skopskom Metalurgu dao mu priliku da se igrački razvije:

>> Govorili su mu da je prenizak, radio je na parkingu, a danas je novi Ivano Balić!

'Činjenica je da mi je Lino dao priliku, pozvao me u Metalurg, bacio u vatru. Moram reći da sam mu zahvalan na svemu tome, ali i napomenuti da sam tu šansu koju sam dobio i iskoristio. Mislim da sam mu svojim igrama vratio sve to povjerenje. Jasno je da mi je puno pomogao, nije lako otići tako mlad u drugu zemlju, gdje praktički ne znaš ništa. Červar me usmjerio, igrački i životno, hvala mu na tome.'