Oko 30 tisuća kljudi vidjelo je gol Lucha Ibaneza u 92. minuti, koji je produljio Dinamovu seriju pobjeda, a atmosfera je bila prilično zanimljiva. Karta je opet, svima je znano, koštala jednu kunu, ali stadion nije bio krcat kao protiv Nefčija. S obzirom na to da Dinamo najvećim djelom susreta nije izgledao kao momčad koja ima što tražiti u Ligi prvaka, nebo iznad Maksmira često su parali zvižduci.

Poglavito u drugom poluvremenu, kada ih je utišao tek Ibanezov pogodak. Pred kraj je prilično velik broj navijača skandirao treneru Jurčiću da odstupi. Većina njih, očito, smatra da za jednu kunu nisu dobili adekvatnu predstavu. Na sredini sjevera, gdje obično stoluju danas odsutni Bad Blue Boysi, skupila se grupa od 200-tinjak navijača koja je davala ritam.

Povremeno su vrlo solidno navijali, povremeno ih se nije moglo čuti, a istaknuli su se i ustaškim povicima 'Za dom spremni', 'Za koga, za poglavnika', 'Ajmo, ajmo, ustaše'.

S igračke strane najveći novitet je ozljeda Mehmeda Alispahića, što je dovelo do uvrštavanja Matea Kovačića u udarni Dinamov sastav. On mazi loptu kao majka dijete, ali je taktički (kretanje) još na juniorskom nivou, a i tek će trebati dokazati da nije najslabija karika u presingu.

Dinamo je bio dosadan, ali rezultat iz Finske mu je to dozvoljavao i svi se okreću ždrijebu u petak. Sanja se Liga prvaka, put do nje vrlo će se brzo zaboraviti.

Ovo je, prema najavama Dinamove uprave, zadnja utakmica za jednu kunu. Sljedeća stepenica je ujedno i zadnja na putu prema eliti i to je klub odlučio naplatiti.