Beneš, koji je umro u utorak u 67. godini, za života je zatražio da ga se pokopa uz zvuke himne koja ga je pratila na desecima mečeva koje je dobio pod zastavom bivše SFRJ.

Po njegovoj je želji na komemoraciji u Banskom dvoru u Banjoj Luci odsvirana i pjesma 'Zbog jedne divne crne žene' Kiće Slabinca.

Banjolučki gradonačelnik Igor Radojičić kazao je da su u tom gradu Beneša uvijek smatrali svojim, iako u njemu nije rođen.

'Antologijski meč 1979. u (dvorani) 'Boriku' i dalje je živ u našim sjećanjima, a ta Marijanova borba i njegova životna energija nikada neće pasti u zaborav. Legende ne umiru već nađu svoje mjesto među zvijezdama', kazao je Radojičić, podsjećajući na spektakularni Benešov trijumf kada je osvojio tutulu prvaka Europe u lako-velter kategoriji.

Najavio je kako će u znak zahvalnosti jedna od banjolučkih ulica uskoro dobiti ime po Benešu koji je u grad doselio s roditeljima kada je imao 16 godina i ostao zauvijek vezan uz taj grad. Tijekom rata, kao Hrvat postao je nepoželjan i prognan, no nakon sukoba ipak se vratio.

Marijan Beneš umro je u utorak u Banjoj Luci u 67. godini od posljedica teške bolesti. Bolovao je od Alzheimerove bolesti i mjesecima je bio u bolnici.

Uz Matu Parlova bio je najpoznatiji boksač bivše Jugoslavije, a pokazao i talent za poeziju i glazbu.

Beneš je četiri puta ponio naslov prvaka u boksu u bivšoj Jugoslaviji, a iz aktivnog bavljenja tim sportom povukao se 1983. godine.

Tijekom amaterske karijere osvojio je devet naslova prvaka Bosne i Hercegovine, četiri naslova prvaka Jugoslavije i brojne revijalne titule.

Nastupio je u 299 amaterskih i profesionalnih mečeva, od čega je pobijedio u njih 272, 16 je izgubio, a 11 ih je završeno bez pobjednika.

Beneš je slovio za neustrašivog boksača koji je na protivnika jurišao ne obazirući se na rizik i ozljede. Karijeru mu je na kraju prekinula teška ozljeda oka.

Rođen je u Beogradu 1951., a djetinjstvo je proveo u Tuzli da bi se sa 16 godina doselio u Banju Luku gdje u boksačkom klubu 'Slavija' ubrzo otkrivaju njegov talent.

Zlatnu medalje osvojio je kao amater na prvenstvu Europe u boksu 1973. godine u Beogradu, a nakon toga odlazi u profesionalni boks u kojem 1979. godine osvaja titulu europskog prvaka u lako-velter kategoriji.