'Mislim da je Maksimir nepopravljiv i da ga više ne treba ni pokušavati popraviti. To se jednostavno ne isplati. Treba ga na neki način konzervirati i prepustiti atletici i nekim manje zahtjevnim sportskim kolektivima', smatra Zlatko Mateša, aktualni predsjednik HOO-a, te predlažući izgradnju novog stadiona za Dinamo i Zagreb daje ideju kako namaknuti novac: 

'Našlo bi se investitora, ali vjerujem da bismo mogli postići i samofinanciranje kroz model javno-privatnog partnerstva.'

Kako to s javnim partnerstvom izgleda, vidjeli smo na primjeru dvorana za rukometno Svjetsko prvenstvo prošle godine. Čeka li nas nešto slično i sa stadionima? Kako bilo, stotine milijuna kuna već su 'ulupane' u maksimirski stadion i nakon prvih otpadanja ploča, pločica i žbuke s te gradske ruine sasvim je jasno da bi se morao uložiti još višestruko veći novac da se od ružnog pačeta napravi predivni labud. Realno, to je suluda investicija. Mateša to zna i zato se zalaže za izgradnju novog stadiona koji bi dijelili Dinamo i Zagreb.

'Ako u Milanu dva slavna i vrhunska kluba, dva konkurenta poput Milana i Intera mogu dijeliti isti stadion, zašto to ne bi mogli Dinamo i Zagreb? A onda bi se prodajom nekretnina u Kranjčevićevoj moglo riješiti pitanje novog stadiona za oba kluba.'

Navijači 'modrih' teško će se složiti s idejom da se negdje drugdje izgradi stadion za njihovu svetinju. Maksimir je bio i ostao pojam domaćeg travnjaka zagrebačkog Dinama, tu su dolazili najveći europski klubovi i napuštali ga pognute glave. No u Matešinim riječima provlači se i pitanje prodaje Kranjčevićeve, što je u građevinskom miljeu već godinama misao-vodilja. Ta je lokacija, naime, prava poslastica za građevinare i dugo vremena se u Zagrebu lome koplja oko nje. Dosad je građevinski lobi nije dobio na raspolaganje, ali sasvim je očito da će prije ili kasnije do nje doći.