'Medvjedi' su od utorka na odmoru. Sitne obaveze koje su preostale više nemaju veze s Ebelom i sad nam ostaje čekati vijesti iz kluba. Tko odlazi, tko dolazi, hoće li još jednu sezonu braniti čudotvorac Robert Kristan, sve su to pitanja koja itekako zanimaju navijače
Druga sezona Medveščaka u Ebel ligi je završena. Pobjeda KAC-a na svom ledu u utorak navečer i ukupni rezultat 4:1 u pobjedama nešto je što se i moglo predvidjeti, bez obzira na navijački optimizam koji je prevladavao u Zagrebu. Realno, hokejaši iz Klagenfurta su bolji.
Kako ocijeniti sezonu? Ako se uspoređuje s prethodnom, kad su 'medvjedi' pobjedom nad Grazom ušli u polufinale, onda je ova, tek završena sezona ipak korak unazad. No pritom ne treba zaboraviti niz objektivnih okolnosti koje su u konačnici i rezultirale ispadanjem u četvrtfinalu doigravanja.
Ovogodišnja momčad puno je hokejaški potentnija od one kakva je igrala premijernu sezonu Medveščaka u Ebel natjecanju. Puno je tu mlađih igrača, klizački bržih, ali neiskusnijih, no to je cijena odrastanja momčadi, stvaranja ekipe za više domete. Uostalom, ove sezone smo uživali i u igri domaćih hokejaša, koji su svi redom opravdali status u momčadi. Čak bi se za Dominika Kanaeta moglo reći da je igrao i premalo!
Ozljede su svakako utjecale na ostvareni rezultat i zapravo je nevjerojatno da se toliko toga lošega dogodilo 'medvjedima'. Samo je Jonathan Filewich zaradio četiri potresa mozga, Jamie Rivers je imao problem sa slezenom i to takav da mu je u jednom trenutku i život bio u pitanju, Alan Letang punio se infuzijama u pauzama između trećina na kraju ligaškog dijela sezone, a i njemu je upitan nastavak karijere, John Hecimovic odavno igra s ne baš ugodnom ozljedom ramena… Nabrajanje samo težih ozljeda oduzelo bi previše vremena i prostora, pa jednostavno valja zaključiti - ne ponovilo se!
Igra i rezultat na startu sezone bili su izvrsni: Medveščak je čvrsto držao svoje mjesto u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice, a onda je u prosincu stigla kulminacija krize zbog koje je Ted Sator dobio božićnu čestitku u obliku otkaza. Nakon toga je stigla Arena i to ludilo je očito bilo poticajno za momčad. Na kraju je ostvaren 'sveti cilj' - doigravanje, a kako je to izgledalo u tih pet utakmica protiv KAC-a, još su svima svježa sjećanja.
U prvoj utakmici vidjeli smo kako to izgleda kad suparnik udari suparnika koji leži hokejskom palicom, bilo je to svojevrsno uprizorenje holivudskih uspješnica s barbarima i toljagama u glavnim ulogama. Srećom, Frank Banham je ostao neozlijeđen. Uslijedio je nokaut i potres mozga Waceya Rabbita, zbog čega popularni 'zeko' nije igrao preostale utakmice play-offa. Filewich je imao tu čast da se isfrustrirani suparnik na njemu iživljava, pa je na posljednjoj zagrebačkoj utakmici dobio i četvrti potres mozga u sezoni.
Bilo je tu još koječega drugoga, od nevjerojatnih sudačkih odluka do ulazaka suparničkog trenera sucima u svlačionicu. I ništa, ali baš ništa od toga vodstvo lige nije kaznilo. Čak ni upozorilo na problem! Bit će zanimljivo vidjeti kako će se prema svemu tome postaviti Medveščak, hoće li protestirati i tako si barem pokušati osigurati objektivnost iduće sezone ili će poput slovenskih i mađarske momčadi šutjeti i trpjeti.
Kako bilo, 'medvjedi' su od utorka na odmoru. Sitne obaveze koje su preostale više nemaju veze s Ebelom i sad nam ostaje čekati vijesti iz kluba. Tko odlazi, tko dolazi, hoće li još jednu sezonu braniti čudotvorac Robert Kristan, sve su to pitanja koja itekako zanimaju navijače.
Iza nas je super sezona u kojoj smo gledali puno lijepih utakmica, radovali se i tugovali s 'medvjedima', a posebno je važno što zagrebačka bajka s navijačima i dalje traje. Uostalom, Medveščak je prodao oko 98 posto karata na domaćim utakmicama i to u današnje vrijeme velike krize hrvatskog sporta dokazuje da hokej na ledu u Hrvatskoj nije samo pomodnost, nego gušt.