Nastup u Pekingu je kroz poprilično kompliciran sustav kvalifikacija izborila Riječanka Lea Jugovac.

'Sustav kvalifikacija u snowboardu je dosta drugačiji od drugih sportova, na ZOI se kvalificira samo 30 žena i 30 muškaraca. Kvalifikacije su išle zajedno za dvije discipline - Slopestyle i Big Air, i to tako da se zbrajalo šest najboljih rezultata sa Svjetskih kupova u Slopestyleu i četiri u Big Airu te rezultati u obje discipline sa Svjetskog prvenstva. Prvotno su se trebali gledati rezultati od rujna 2020. godine, pa do pred same ZOI, ali su se usred kvalifikacijskog perioda retroaktivno promijenila pravila pa se period produžio i na sezonu 2019./2020', pojasnila je Lea Jugovac svoj put do Pekinga.

Lea će na ZOI nastupiti u obje spomenute discipline – Big Airu i Slopestyleu.

'Big Air, kako se dade zaključiti i iz samog naziva, je disciplina u kojoj se skače jedan veliki skok i pokušava se napraviti najbolji trik. Slopestyle čine nekoliko različitih skokova i elemenata (railova). Na svakom natjecanju nas dočeka neko iznenađenje jer je staza na svakom natjecanju drugačije pripremljena. Nekad imamo dva, a nekad tri skoka, a u zadnje vrijeme to nisu samo klasični skokovi nego različite snježne strukture, tzv. 'side kickeri' koji zapravo stoje okomito. A što se tiče elemenata tu je još veća raznolikost, od njihove dužine, širine, oblika i načina na koji su postavljeni, nalaze li se prije, između skokova ili na kraju Slopestyle staze', prenosi njezine riječi HOO.

U objavi svojeg plasmana na ZOI u Pekingu, Lea je na Facebooku istaknula godine napornog rada te 'krv, znoj i suze'. Koliko godina traje put do Igara?

'Uh, na ovo pitanje je gotovo nemoguće odgovoriti. Toliko raznih faktora će utjecati tijekom dugog niza godina, također puno ovisi i o samoj kvaliteti treninga, pa koliko si tijekom te godine trenirao, s koliko si godina počeo, koliko ozljeda si pretrpio, pa naravno i element sreće ponekad ima utjecaja. A krv, znoj i suze… Mislim da znoj ne treba posebno objašnjavati, krv je najčešće bila u igri u slučajevima raznih padova i time prouzročenih modrica preko cijele noge i slično, a suze se pojavljuju u raznim formama, od boli prilikom nekog pada, do slučajeva frustracije i nezadovoljstva kada neki trik konstantno griješiš ili loše prođeš na natjecanju.'

Govoreći o treninzima, Lea ih tek manji dio može odraditi u Hrvatskoj.

'Jedini dio treninga koji se može odraditi u Hrvatskoj su fizičke pripreme i održavanje forme tijekom godine, dakle teretana, treninzi snage i slično. Zahvaljujući Snowboard klubu Ri-fun i Goranskom sportskom centru zadnjih sezona imamo i mali snowpark na Platku u kojem smo uspjeli provesti nekoliko dana treninga. To je poseban gušt s obzirom na to da sam 'doma'. Mali park je odličan za klince i nove generacije u stvaranju jer svoje prve treninge i upoznavanje s parkom mogu imati u Hrvatskoj. Inače treniramo po Europi, najčešće u Austriji. Prije smo cijela ljeta provodili u Francuskoj, sada malo rjeđe. Često idemo i do Švicarske i Italije, pogotovo u zadnje vrijeme. Prije par sezona smo po mjesec dana bili i na Novom Zelandu, ali otkad se pojavila korona oni su zatvorili granice tako da je pitanje kada i hoćemo li u skorijoj budućnosti opet ići dolje.'

Snowboard u Hrvatskoj nije naročito popularan sport, za što postoji dosta objektivnih i subjektivnih razloga.

'Prvo bih rekla da postoji velika razlika između rekreativnog i profesionalnog bavljenja snowboardom, za koji mislim da velik broj ljudi nije ni svjestan da postoji, odnosno da se može trenirati. Mislim da je rekreativni snowboard u Hrvatskoj dosta popularan, kad dođete na Platak na stazi ćete pronaći više snowboardera nego skijaša. Ali profesionalni snowboard je već druga priča. Teško je u ograničenim snježnim uvjetima organizirati neke ozbiljnije treninge za mlađe generacije, a tu su i putovanja u inozemstvo. Također, medijski prostor koji snowboard dobiva je limitiran samo na slučajeve nekih 'značajnijih uspjeha'. Tu je još i problem pronalaska odgovarajućeg osoblja koje bi, osim u djelu zimske sezone, bilo dostupno cijele godine s timom ići na pripreme.'

Budući da snowboard nije jeftin sport, sve je to trebalo i nekako isfinancirati.

'Mislim da profesionalno bavljenje bilo kojim sportom podrazumijeva i velike financijske izdatke, a snowboard kao takav spada u skupe sportove. Sama oprema, putovanja, ski karte... Sve to, naravno, košta i zato sam iznimno zahvalna podršci koju dugi niz godina imam od Hrvatskog skijaškog saveza, Hrvatskog olimpijskog odbora, Riječkog sportskog saveza, mojeg kluba Ri-fun i sponzora - Nitro snowboards, L1 Premium Goods i TSG', zaključila je Lea Jugovac koju već 5. veljače očekuju kvalifikacijska natjecanja na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu.