Kad je ruski car Petar Veliki 1703. osvojio Nyenskans, švedsku tvrđavu na istočnoj obali baltičkog mora, okolno područje bilo je prostrana močvara nepogodna za trajnije naseljavanje. No caru je silno trebala ta geostrateški povoljna lokacija za uspostavljanje vojne i trgovačke sile na moru, kao i jačanja ruskog utjecaja u Europi. Već iste godine je na mjestu Nyenskansa osnovao novi grad – Sankt Peterburg i za manje od deset godina ga učinio novom ruskom prijestolnicom.

Ono što se činilo nemogućim, ostvareno je. Car je iz dalekih je europskih zemalja doveo projektante, arhitekte i druge stručnjake koji su stvorili jedinstveni izgled grada, spoj Istoka i Zapada; deseci tisuća kmetova poginuli su tijekom izgradnje, ali naposljetku je iz nepristupačne močvare niknuo lijepi, veliki grad.

Tri stotine godina kasnije, odjeci vremena i ambicija Petra Velikog zamjetni su u Zenitu, nogometnom klubu koji ubrzano postaje nova, univerzalno prepoznatljiva znamenitost i simbol moći drugog po veličini ruskog grada. U klub je 2005. ušao Gazprom – najveći svjetski proizvođač prirodnog plina i jedna od najvećih korporacija na svijetu. Ona sama donosi desetinu cjelokupnog bruto domaćeg proizvoda u Rusiji (ili otprilike trostruko više nego što iznosi hrvatski bruto domaći proizvod). Osim što se bavi prirodnim plinom i naftom, korporacija u vlasništvu drži neke medije, investicijske i graditeljske kompanije te još ponešto. Gazpromov moto je: 'Nemoguće je ostvarivo.'

'Neće biti nikakvo čudo ako za dvije godine osvojimo Ligu prvaka', izjavio je prije nekoliko dana je Vjačeslav Malafejev, vratar koji je rođen u Sankt Peterburgu i u Zenitu proveo cijelu svoju dosadašnju karijeru. 'Čisto objektivno gledajući: po igri, igračima koje imamo na raspolaganju, infrastrukturi i stabilnosti, Zenit će se uskoro moći boriti za europski naslov', objasnio je.

Njegova izjava u inozemstvu je uzburkala duhove više nego u samoj Rusiji. Naime, došla je neposredno nakon što je klub za ukupni iznos koji premašuje 90 milijuna eura doveo dvije nove zvijezde: Hulka iz Porta i Axela Witsela iz Benfice. Tu dvojicu igrača željeli su tradicionalno veći klubovi iz nogometno bogatijih zemalja, ali nisu mogli platiti onoliko koliko je traženo. Zenit jest, a još je poslije toga poslao i 'nemoralnu' ponudu za Nanija, koju je Manchester United ipak odbio.

Zenit je već dugi niz godina prisutan na najvećoj europskoj sceni. U posljednjih pet sezona klub je triput osvojio naslov ruskog prvaka, 2008. osvojio je i Kup UEFA. Lani je prvi put prošao skupinu Lige prvaka, ali je njegov nalet zaustavila lisabonska Benfica, kojoj je sada uzeo jednog od najboljih igrača. Ipak, megalomanska investicija u pojačanja vrhunske klase došla je iznenada i nagovještaj je najvećih mogućih ambicija kluba iz Sankt Peterburga. Najava da bi prijestolnica nogometne Europe uskoro mogla preseliti na obalu Baltičkog mora za tradicionaliste sigurno zvuči uznemirujuće.

'Zasad je nešto takvo još nemoguće', kaže Ivan Kalašnjikov, zamjenik glavnog urednika ruskog portala Sports.ru i poznati nogometni novinar. 'Bilo bi sjajno da Zenit najprije prođe skupinu Lige prvaka, recimo, tri sezone zaredom. Time će privući još više kvalitetnih igrača i onda ćemo vidjeti što se može dogoditi...', zagonetno dodaje.

Ove sezone ždrijeb je donio oslabljeni AC Milan, Málagu i Anderlecht. U takvoj konkurenciji ruski prvak mora se smatrati favoritom skupine, unatoč neuvjerljivoj igri u posljednje vrijeme: u zadnjem kolu ruskog prvenstva Zenit je kod kuće izgubio od iznenađujućeg lidera, Tereka iz Groznog. Na klupi je Luciano Spalletti, zasigurno jedan od ponajboljih europskih trenera; kralježnicu momčadi čine ruski reprezentativci Anjukov, Denisov, Širokov, Bistrov i Keržakov, tu su još Portugalci Bruno Alves i Danny, Talijan Criscito, Belgijac Lombaerts, Slovak Hubočan, sada i Witsel i Hulk...

No moć na terenu nije glavni razlog zašto su mnogi skloni povjerovati u priču o skorom usponu Zenita na sam krov Europe. Moć s kojom ga se poistovjećuje je ona u rukama njegovog vlasnika Gazproma

Prije nego što je odlučio potrošiti tih 90-ak milijuna eura na pojačanja, Gazprom je ovoga ljeta ubrizgao poveću količinu novca (iznos nije objavljen) u Chelsea – klub u vlasništvu Romana Abramoviča, čiju je kompaniju Sibneft Gazprom 'progutao' iste godine kad je preuzeo Zenit, 2005. Novčana injekcija iz 'Majke Rusije' sigurno je Chelseaju bila od velike pomoći pri dovođenju skupocjenih pojačanja kao što su Hazard i Oscar, jer Chelsea je ovog ljeta potrošio oko sto milijuna eura na transfere. O pozadini i motivima 'deala' s Abramovičem možemo samo nagađati, ali svakako je neobično da vlasnik jednog kluba ulaže u drugi klub: Gazprom već sponzorira Crvenu zvezdu i Schalke, ali pomaganje europskom prvaku ipak zvuči malo drukčije.

Još bi neobičnije trebalo biti to što je vlasnik Zenita ujedno i sponzor Lige prvaka. U srpnju je kompanija potpisala trogodišnji ugovor s UEFA-om kojim se pridružila elitnoj grupici 'partnera' koji imaju ekskluzivna prava na oglašavanje u svim utakmicama tog natjecanja. Očito je namjera širenje utjecaja i imidža, ali mnogi se sada pitaju hoće li Zenit imati 'popust' od UEFA-e prilikom primjene pravila Financijskog fair playa... Uostalom, kako će suci reagirati kad se nađu u dvojbenoj situaciji koju mogu dosuditi za ili protiv Zenita?

Kalašnjikov kaže da ne vjeruje u teorije zavjere, ali skreće pažnju da je Gazprom poznat po kršenju pravila i 'zamagljivanju' granica političkog i ekonomskog utjecaja. 'Gazprom JEST Rusija', tvrdi ruski novinar. 'On je oličenje naše zemlje – neograničeni izvori, enormna korupcija, politička i industrijska moć pomiješana u jedno. Najveća tvrtka u zemlji diktira i politička pravila, a nitko ne može razlučiti radi li se o privatnoj ili državnoj instituciji. Gazprom predstavlja ono što je najgore u Rusiji, a to je krajnje nepravedna raspodjela potencijala s kojima raspolažemo. Postoji ogromni jaz između bogatih i siromašnih, a Gazprom radi na njegovom povećavanju.'

Zenit je u mnogim aspektima ponajviše 'zapadnjački' klub u Rusiji. Klima u klubu je stabilna, marketingu se pridaje puno pozornosti, znatno se ulaže u razvoj mladih igrača... Jedino što nije baš 'europski' su navijači – najvjerniji su u Rusiji, možda i najfanatičniji, ali prati ih glas da su rasisti. Zbog toga je, primjerice, francuski reprezentativac Yann M'Vila ovog ljeta odbio vrlo izdašnu ponudu iz Sankt Peterburga, ali ozbiljno se radi na otklanjanju te sramotne etikete.

Svejedno postoji nešto neodređeno oko samog kluba – njegovog imidža, dresova, učinkovitosti i čudnovate, neobične raskoši baltičkog velegrada izgrađenog na isušenoj močvari – što zapadnjacima ulijeva strepnju. Netko je nedavno Zenit nazvao 'futurističkim' referirajući se možda i na njegov budući stadion. Zenit je 2007. postao 'prvi nogometni klub u svemiru': poslije osvajanja prve titule prvaka u nezavisnoj Rusiji (a druge uopće), kozmonaut Jurij Malenčenko je u svemiru obukao dres s imenom Anatolija Timoščuka – zbog toga je prikladno da je na natječaju za novi Zenitov stadion pobijedio projekt pod imenom 'Svemirski brod'. Potpisuje ga proslavljeni Japanac Kisho Kurokawa (koji je umro ubrzo nakon pobjede na natječaju): njegove hladne i doista monumentalne arhitektonske linije zaista podsjećaju na nekakvu futurističku svemirsku letjelicu.

Zdanje se gradi na mjestu nekadašnjeg stadiona Kirov, gdje je Zenit igrao sve do 2006., kad je privremeno preselio na Petrovskij. Primat će 62.000 gledatelja, trebao bi biti otvoren 2015. i bit će najskuplji nogometni stadion ikad izgrađen. Na njemu će se, naravno, igrati i utakmice Svjetskog prvenstva 2018. Budući da je ista oligarhija koja vodi Gazprom i Zenit isposlovala Rusiji i to SP, za pretpostaviti je da će učiniti sve što je u njenoj moći da do tada u Sankt Peterburgu stvori europsku šampionsku momčad. Hulk i Witsel samo su jedan u nizu koraka prema tome cilju.