Rijetke su priče kao što je ona koja pripovijeda o ponajboljem hrvatskom napadaču svih vremena Mariju Mandžukiću
Mario Mandžukić zabio je prvi gol za Bayern u finalu Lige prvaka protiv Borussije i pola sata kasnije Bavarci su nakon konačnih 2:1 slavili svoj peti naslov europskih prvaka.
Mario je tako postao prvim Hrvatom koji je zabio pogodak u finalu Lige prvaka i sedmi koji je ljubio pehar namijenjen nogometnim bogovima. Umotan u hrvatsku zastavu, ozaren od ponosa i sreće, blistao je pred cijelim svijetom i s pravom se možemo pitati - može li netko bolje predstavljati ovu našu domovinu nego je to sinoć u Londonu činio 27-godišnji Brođanin.
Nije divljak, pa niti 'đilkoš' kako ga je svojedobno nazvao Ćiro Blažević koji nije znao prepoznati nogometnu veličinu i radnika koji bi danas našao mjesto u bilo kojoj momčadi svijeta. Nije ni kukavica ni nagodbenjak koji će mirno slušati nečije urlanje (dokazao u Dinamovoj svlačionici u Edinburghu i zato je morao iz kluba nap.a.) ili trpjeti nepravdu. Nepravdu jednostavno ne zna trpjeti, zato se i čini da je stalno u problemima. Nije ni pokvarenjak, pa niti zlopamtilo na sreću mnogih koji su ga sasvim pogrešno shvaćali i širili teoriju o razmaženom divljaku.
Nije ni incidentan, ni naprasit, ni dosadan, ni lijen. Humanitarac je u tišini, ne busa se u prsa, ne nameće stavove i nije željan pažnje. Na terenu je potpuno podređen momčadi i suigračima, trči na svaku loptu u svakom kutu terena i jedan je od najboljih braniča među nogometnim špicama. Ako ne i najbolji. Idealna je kombinacija Slavonije čiji genetski kod nosi i Njemačke gdje je proveo dio djetinjstva i čiju klupsku nogometnu povijest ispisuje. Nezamjenjiva je karika jedne od najboljih nogometnih momčadi u posljednjih 20 godina, a najbolje godine su tek pred njim...
Točno, ovakav tekst ne bi izišao da je kojim slučajem vrlo hrabra Borussia slomila bavarske gigante i Mandžu, ili da je Weidenfeller uspio presjeći Robbenovu asistenciju koju je Mario pretvorio u gol... Ali Mandžukić jednostavno nije niti običan čovjek niti običan nogometaš. Takve kvalitete u obje kategorije daleko su od svakodnevne pojave i ova, prema većini pokazatelja mediokritetna, država može biti sretna što je iznjedrila takvu sportsku zvijezdu i domoljuba koji će ju promicati i u velikim pobjedama, ali i kada je teško. Od Mandžukića se može jako puno naučiti, da je više takvih Hrvatska bi bila daleko poštenija i uspješnija zemlja.
