Teško je i zamisliti turnir u Umagu bez Slavka Rasbergera, no čini se da ćemo idućeg ljeta i to doživjeti. Dosadašnja Alfa i Omega turnira bila je zaista omiljena; i kod igrača, i navijača i novinara. Nemojmo zaboraviti tko je sve dolazio u Umag i u koje vrijeme. Domovinski rat nije prekinuo nisku organizacije natjecanja, dolazili su u Stella Maris i Goran Ivanišević, i Thomas Muster, i Alberto Berasategui, i Sergi Bruguera, i Marcelo Rios i Carlos Moya, a Rafael Nadal baš je u Umagu osvojio svoj prvi naslov. Istina, u parovima, no pokal s natpisom ATP Croatia Open Umag krasi njegovu prebogatu trofejnu vitrinu.

Nemojmo zaboraviti ni to da su predsjednici države Tuđman i Mesić rado posjećivali finala turnira i rado se odazivali zamolbi da uruče pobjednički trofej pobjedniku. Tenisači su ne jednom rekli da su oduševljeni takvom praksom i da tako nešto nisu nigdje doživljavali. I to je jedna od ideja dosadašnjeg direktora.

Za vrijeme dvadesetogodišnje vladavine, Rasberger je napravio puno toga na čemu su mu se otvoreno i javno divili mnogi direktori drugih turnira. Recimo, polufinale i finale turnira već godinama je rasprodano tjednima i mjesecima ranije, ljudi su kupovali ulaznice i ne znajući tko će točno i stići u Umag, a poznate face odavno ne zaobilaze tamošnje tulume koji su također proslavili natjecanje. Uostalom, brojni tenisači bili su dijelom tih tuluma i nikad nisu bježali ni od fotoobjektiva niti od fanova.

Novinari su posebna priča. S njima je Rasberger oduvijek imao ne samo poslovni, nego i prijateljski odnos. Ne sjećamo se dana kad direktor nije ušao u press centar, pa makar i u dva ujutro, i pitao novinare za zdravlje ili potrebe. Uostalom, autor ovih redaka nikad nije doživio da mu se direktor Umaga ne javi na mobitel. Pa i onda kad nije sve bilo ružičasto. I nije jedini!

Jasno, nitko nije nezamjenjiv, pa tako ni Slavko Rasberger. I nakon njega će biti umaškog turnira i nakon njega će se održavati tulumi oko Stella Marisa, no začudo u Istraturistu, koji je vlasnik ATP licence i čiji je Rasberger bio zaposlenik, nitko nije smatrao shodnim da se, osim šturog priopćenja o sporazumnom raskidu ugovora, i javno zahvali svom direktoru na svemu što je učinio za promociju tvrtke i turnira. Čudno, no istinito.

Navodni razlozi za raskid poslovne suradnje između tvrtke i direktora turnira su priče kako je ATP Umag postao mjesto oživljavanja mita o Sodomi i Gomori, pričalo se i o prostituciji hostesa, o mnogočemu što do danas nitko nije ni pokušao dokazati. No pečat je očito ostao. I očito ga je koštao posla. Bit će zanimljivo vidjeti kako će sve 'klapati' već za 10-ak mjeseci, tko će se od tenisača odazvati i koliko će sponzori i gledatelji prihvatiti nove zamisli. Odlaskom Slavka Rasbergera s trona ne mora značiti da će sve otići k vragu. Štoviše, treba imati povjerenja i optimizma, jer uvijek može bolje, pa i onda kad se čini da je sve savršeno.