Na današnji prije 54 godine u Šibeniku je rođen Dražen Petrović, jedan od najboljih europskih košarkaša svih vremena. Od 1993. godine, kada je stradao u prometnoj nesreći, puno je toga ispričano i napisano o njemu. Njegov suigrač iz šibenskih dana Ivica Žurić prisjetio se jedne anegdote
Da tog kobnog 7. lipnja 1993. godine nije u Frankfurtu ušao u automobil s tadašnjom djevojkom Klarom Szalantzy, njemačkom manekenkom mađarskog porijekla, danas bi Dražen Petrović proslavio 54. rođendan.
U prometnoj nesreći na autocesti pored njemačkog Ingolstadta poginuo je na mjestu suvozača. Za upravljačem je bila njegova djevojka, a u automobilu se nalazila i turska košarkašica Hilal Edebal, koja je završila s teškim ozljedama mozga.
U svojoj kratkoj i uspješnoj karijeri Dražen Petrović osvojio je gotovo sve što se može, a ostat će upamćen kao predvodnik vala europskih košarkaša u NBA-u, što današnji velikani košarke poput Dirka Nowitzkog, Paua Gasola ili Tonyja Parkera često naglašavaju.
vezane vijesti
Svoju briljantnu profesionalnu karijeru Dražen je počeo sa svega 15 godina, kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenke ubacio u igru. Već tada dalo se naslutiti kako je riječ o posebnom igraču koji se igrao košarke. Ono po čemu je Dražen ubrzo postao poznat je naporan rad; uvijek bi ostajao poslije treninga sam u dvorani i šutirao dok nije ubacio minimalno 500 lopti. Dok je u rodnom Šibeniku pohađao školu, bio je poznat po tome što je svaki dan u šest ujutro dolazio u praznu dvoranu i naporno trenirao. Samo on, lopta i čistačica Ana.
Upravo tih dana, prije nego je krenuo na odsluženje vojnog roka (JNA), nakon čega je u ljeto 1984. potpisao za zagrebačku Cibonu, prisjetio se za Večernji list 53-godišnji Ivica Žurić Zloćo koji je s Draženom dijelio svlačionicu dok su igrali za Šibenku.
'Prva tri mjeseca sezone 1982./83. Dražen i ja smo izlazili i znalo se dogoditi da ostanemo do 1-2 sata iza ponoći. No onda se s njim nešto dogodilo i on je od Nove godine prestao izlaziti kao do tada, a ako bi i izašao, to bi bilo do 22.30, najviše 23 sata. Zato je počeo ustajati u šest ujutro kako bi prije škole ispucao 500 šutova. Kao da je sazrio u jednom danu', kazao je 205 centimetara visoki Žurić, za kojeg su mnogi treneri tada govorili kako je bio puno talentiraniji od Dražena.
No Žurić je nadimak Zloćo dobio upravo zbog svog temperamenta, ali i ludih noćnih provoda. Tko zna gdje bi mu bio kraj da je krenuo Draženovim stopama i da se držao njegove izjave 'kako je talent samo jedan posto, sve ostalo je rad'.
'Nisam izlazio jedino večer prije utakmice, no ne bih mogao zaspati do pet ujutro jer tijelo pamti. Tada nisam razmišljao o novcu, već sam živio život punim plućima. Neki ljudi ne mogu to shvatiti, no sa 16-17 godina mene je zanimalo puno stvari, a ne samo sport. Zanimale su me djevojke, noćni život, ali i košarka, pa sam trebao dan od 48, a ne 24 sata', prisjetio se Žurić koji je nakon Šibenke dubok trag ostavio u dresu Cibone, ali i u dresu hrvatske reprezentacije.
No teška ozljeda koljena koju je zadobio kao 23-godišnjak, umjesto prema NBA ligi, za što je sigurno imao kvalitetu jer su ga već tada primijetili skauti, odvela ga je u drugom smjeru. Umjesto da 1988. kao jedan od najboljih igrača YU lige bude član bivše Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Seulu, tadašnji izbornik Dušan Ivković nije ga želio u momčadi zbog njegova karaktera i jednog konflikta s njime.
'Imao sam 23 godine i doživio ozljedu koja će mi uzdrmati i definirati nastavak karijere te donijeti brojne probleme koji će s tim koljenom uslijediti', prisjetio se Žurić, a nedavno je doživio i infarkt, zbog čega je preko noći promijenio način života. Ostavio je cigarete, izbacio je masnu hranu i svaki dan puno hoda. I naravno, spava svaki dan osam sati. Tko zna gdje bi mu bio kraj da je kao tinejdžer krenuo Draženovim stopama…
