Sve je bliže 21 sat kada će hrvatski i španjolski rukometaši izaći u veliku dvoranu u Krakowu i međusobno odlučiti o finalistu Europskog prvenstva. Misli tijekom tih 'odbrojavanja' odlutaju, a u ovom slučaju moraju se zaustaviti na - utakmici za pamćenje
Svaki hrvatski rukometni navijač sa zadovoljstvom će se prisjetiti 2003. godine. Lino Červar preuzeo je selekciju nakon što su godinu ranije na EP-u bili 16. Zadnji, ispred je bio čak i Izrael... Došlo je vrijeme za promjene, ali nitko nije očekivao da su pred vratima - zlatna vremena.
Priče iz Portugala vjerojatno se sjećate. Prvo šok protiv Argentine, pa 'iskupljenje' protiv Saudijske Arabije i onda - dominacija. Padali su do zlata Rusi, Francuzi, Mađari, Egipćani, Danci, Španjolci i Nijemci. Nevjerojatan niz protkan velikim dramama, ali jedna se isticala. Španjolska u polufinalu!
Dvoboj je s dva produžetka trajao 80 minuta, činilo se da neće završiti nikada. Vlado Šola briljirao je na golu, Valter Matošević obranio ključan šut. Slavko Goluža držao nas je 'na životu' tijekom većeg dijela produžetaka, Balić je dirigirao, Lacković pokazivao u kakvu 'ubojicu' će se pretvoriti. Metličić, Dominiković, Špoljarić, Valčić i ostali ginuli u obrani, Sulić i Jović držali crtu, a Džomba i Kaleb letjeli po krilima. Sve je to nadgledao Lino Červar, čudak kojega, kao ni Babića danas, mnogi nisu 'probavili' do prvih velikih uspjeha.
Završilo je 39:37 i Hrvatska se izravno s europskog dna dva dana kasnije uspela na svjetski vrh! I prije samo dva dana bili su na dnu, nitko (ni potpisani, apsolutno!) im nije davao izglede za veliko čudo, ali i današnja generacija pokazala je koliko može i zna.
Španjolci su opet tvrdi i čvrsti kao i ona generacija predvođena te večeri sjajnim Masipom. Kotiraju i kao najveći kandidati za osvajanje zlata. No, danas više nema nikoga tko će otpisati Hrvatsku. Onakva drama ne mora se ponoviti, možda više nikada ni neće, ali rezultat neka ostane sličan. Puno je poveznica, čekamo onu najvažniju...
