Agresija, u pozitivnom smislu, prepoznatljivi je element ove reprezentacije. Ona počinje od napadačke linije te završava s obrambenom, a taj je stil igre izbornik Jorge Sampaioli pokupio od bivšeg čileanskog izbornika Marcela 'El Loca' Bielse, s kojim dijeli mnoge poglede na taktiku i strategiju.

Sampaioli voli igrati s tri napadača, dva krilna i jednim centralnim, ali kako je u sastav uvrstio Jorgea Valdiviju, ofenzivnog veznog igrača brazilskog Palmeirasa, morao je lagano modificirati formaciju s njim na mjestu 'desetke' te Eduardom Vargasom (Valencia) i Alexisom Sanchezom (Barcelona) u špici. Sada je to sličnije sustavu 3-5-2 nego 3-4-3.

Važan dio cijele koncepcije čine i bočne pozicije – Eugenio Mena (Santos) lijevo te Mauricio Isla (Juventus) desno – koji igraju uzduž cijele aut linije, budući da se radi o formaciji s tri braniča. Obojica su brzi i pouzdani igrači, baš kakvi i trebaju biti za ovu formaciju, te kako bi mogli držati cijelu stranu terena.

Kako u napadu nema visokih igrača, centaršutevi nisu učestalo oružje za ovu reprezentaciju, a tijekom prekida većina je ubačaja usmjerena na prvu vratnicu gdje Sanchez ili Vargas mogu svojom brzinom i pozicioniranjem doći do izražaja. Veza Isla-Sanchez sjajno funkcionira još od vremena kada su obojica igrali u dresu Udinesea, pa je to kombinacija koje se protivnici trebaju najviše bojati.

Ostale pozicije trebali bi u idealnom slučaju popuniti vratar Claudio Bravo (Real Sociedad), braniči Gary Medel (Cardiff City), Marcos Gonzalez (Union Espanola) i Gonzalo Jara (Nottingham Forest), a u sredini veznog reda Juventusov Arturo Vidal i Baselov Marcelo Diaz

Čile igra svojevrsni 'totalni nogomet', tako da se od svakog veznog ili ofenzivnog igrača može očekivati da bude opasan po gol, a to njihovim akcijama daje i dodatnu nepredvidljivost.