Prvi sabor hrvatske košarke održan je 17. studenoga 1991, tada je predloženo da novooformljeni Hrvatski košarkaški savez uputi hitan zahtjev za prijam u Svjetsku košarkašku federaciju FIBA. Najvažniji zadatak čelnika HKS-a bilo je FIBA-ino priznavanje te ulazak u kvalifikacijski turnir za sudjelovanje na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. Hrvatska je imala veliku potporu u Bori Stankoviću, prvome čovjeku FIBA-e. Mirko Novosel je rekao:

'Da nije bilo Bore Stankovića, Hrvatska sigurno ne bi igrala na Olimpijadi u Barceloni. Ali velike zasluge je imao prvi čovjek američke košarkaške federacije, moj osobni prijatelj Dave Gavitt. On je pisao predsjedniku Međunarodnoga olimpijskoga komiteta Juanu Antoniju Samaranchu, a između ostalog napisao je i ovo: 'Ja u Barcelonu dovodim 11 najboljih košarkaša NBA lige, dovodim svjetske sportske megaveličine koje će biti glavna atrakcija Olimpijskih igara. Želimo da tamo igra i Hrvatska, koja ima iznimno jaku reprezentaciju.' Poslije se pokazalo kako je to pismo otvorilo oči Samaranchu, on je bio za to da Hrvatska uđe u ždrijeb kvalifikacija. Trebalo nam je još priznanje FIBA-e, ulazak u bubanj kvalifikacija', kazao je Novosel.

Hrvatska je tako 19. siječnja 1992. postala članicom FIBA-e. Sutradan, 20. siječnja, obavljen je ždrijeb kvalifikacija za sudjelovanje na Olimpijskim igrama u Barceloni. Hrvatska je dobila skupinu C u Murciji zajedno s Grčkom, Njemačkom, Rumunjskom, Portugalom i Islandom.

Dražen je bio prvi kapetan reprezentacije Hrvatske. Okupljanje je bilo 14. svibnja 1992. Izbornik Petar Skansi pozvao je ovih 15 igrača: Dražen Petrović (New Jersey Nets), Velimir Perasović (Slobodna Dalmacija Split), Danko Cvjetićanin (Cibona), Vladan Alanović (Cibona), Alan Gregov (Zadar), Toni Kukoč (Benetton Treviso), Arijan Komazec (Zadar), Veljko Mršić (Cibona), Aramis Naglić (Slobodna Dalmacija Split), Siniša Kelečević (Zadar), Dino Rađa (Il Messaggero Roma), Stojko Vranković (Boston Celtics), Žan Tabak (Slobodna Dalmacija Split), Goran Sobin (Cibona), Stipe Šarlija (Zadar). Stojka Vrankovića (NBA obveze s Bostonom) je na početku priprema mijenjao Franjo Arapović (Cibona). Povijesnu prvu utakmicu Hrvatska je odigrala 20. svibnja 1992. u 19.30 sati u Slovenskim Konjicama.

SLOVENIJA – HRVATSKA 74:93 (32:53)
SLOVENIJA: Roman Horvat 8, Zoran Golc, Bojan Brodnik, Darko Mirt, Primož Bačar 2 (2-2), Vlado Mićunović 2 (2-4), Dušan Hauptman 7 (4-7), Teoman Alibegović 16 (4-7), Peter Vilfan 14 (2-3), Boris Gorenc 4 (0-1), Slavko Kotnik 10 (2-6), Žarko Đurišić 9 (0-1), Jaka Daneu 2
Izbornik: Zmago Sagadin
HRVATSKA: Dražen Petrović 18 (4-4), Velimir Perasović 9 (2-2), Žan Tabak 8 (2-2), Toni Kukoč 8, Vladan Alanović 3 (1-2), Stipe Šarlija 11 (7-8), Goran Sobin 2 (2-2), Franjo Arapović 6 (2-2), Siniša Kelečević 0, Arijan Komazec 9 (3-3), Dino Rađa 10, Aramis Naglić 5 (3-3), Alan Gregov 2 (2-2), Veljko Mršić 2
Petorka: Petrović, Perasović, Kukoč, Šarlija, Tabak

U srpnju i kolovozu 1992. Dražen je kao kapetan hrvatske reprezentacije sudjelovao na Olimpijskim igrama u Barceloni gdje se okitio srebrnom medaljom zlatnog sjaja. U polufinalu protiv Zajednice Neovisnih Država (bivši SSSR) devet sekundi prije kraja Dražen pogađa dva slobodna bacanja i odvodi nas u finale protiv američkog Dream Teama. Dražen je vjerovao da se možemo nositi s Dream Teamom, čak smo u jednom trenutku sredinom prvog poluvremena senzacionalno poveli 25:23, ali na kraju smo uvjerljivo izgubili, a Dražen je zabio najviše u finalu, 24 koša.

Nepunih mjesec dana nakon posljednje NBA utakmice koju je odigrao za New Jersey Netse u play-offu 1993., zajedno s hrvatskom reprezentacijom zaputio se u poljski Wroclaw, na kvalifikacije za Europsko prvenstvo u Njemačkoj. Draženu ništa nije bilo teško, pa tako ni igranje za Hrvatsku na kvalifikacijama za EP. Realno, Hrvatska bi se i bez njega plasirala lakoćom na EP, ali Dražen je i na tom kvalifikacijskom turniru želio igrati iako je još vukao ozljedu koljena od nekoliko mjeseci ranije. Dok danas mnogi igrači odbijaju igrati za Hrvatsku zbog umora ili privatnih obveza, Draženu kao istinskoj superzvijezdi ništa nije bilo teško. Reprezentacija mu je bila svetinja. Iz tog vremena datira njegova izjava (izvor legendarni šibenski novinar Ivo Mikuličin):

'Kad je stigao na zadnji turnir u životu, održan u poljskom Wroclavu, njega i ostale reprezentativce Hrvatske dočekao je katastrofalan smještaj u hotelu D kategorije sa zajedničkom upotrebom WC-a i kupaonice za cijeli kat! Dok se ondašnji izbornik Mirko Novosel preznojavao, bojeći se reakcije hrvatskih NBA zvijezda, ljutiti Dražen je sve ušutkao rečenicom: 'Kad naši vršnjaci koji brane Hrvatsku mogu čučati mjesec dana u rovovima, možemo i mi izdržati pet dana u ovom hotelu!'

To samo dokazuje kakav je Dražen bio domoljub. Uostalom, poznato je kako je tijekom domovinskog rata Dražen iskoristio tri slobodna dana tijekom NBA sezone kako bi posjetio prijatelje u Zagrebu i Šibeniku koji su branili Hrvatsku.

Posljednja Draženova utakmica u životu:

HRVATSKA – SLOVENIJA 90:94 (58:61)
Wroclaw, 6. lipnja 1993.
Dvorana Ludowa
Suci: Costas Koromilas (Grčka), Maris Bernats (Latvija)
HRVATSKA: Dražen Petrović 30 (11-15), Velimir Perasović 4 (2-2), Alan Gregov (nije ulazio u igru), Ivica Žurić (nije ulazio u igru), Vladan Alanović 8 (2-2), Franjo Arapović (nije ulazio u igru), Žan Tabak 8 (2-3), Stojko Vranković 13 (1-1), Danko Cvjetićanin 13, Veljko Mršić 2, Dino Rađa 12 (2-4), Emilio Kovačić 0
Petorka: Alanović, Petrović, Perasović, Rađa, Vranković

Točno 40 sekundi prije kraja gubili smo pet koševa (89:94), a Dražen je u sljedećem napadu, nakon prekršaja, postigao samo jedan od dva koša iz slobodnih bacanja. Bili su to njegovi posljednji koševi u životu…

Odigrao je 40 utakmica za reprezentaciju Hrvatske, u zapisniku je bio 42 puta, nije ulazio u igru tek na dvije utakmice, protiv Angole na Olimpijskim igrama u Barceloni te protiv Makedonije u kvalifikacijama za EP 1993. Ukupno je zabio 1.004 koša za hrvatsku reprezentaciju, po tome je na devetom mjestu. Najviše koševa zabio je Dino Rađa (1764), na drugom mjestu je Damir Mulaomerović (1673 koša), a na trećem Marko Popović (1470 koševa).

Dražen je za Hrvatsku odigrao 24 službene utakmice, a zabio je 603 koša (prosjek 25,1). U 16 prijateljskih utakmica zabio je 401 koš (prosjek 25,1 koš). Po prosjeku koševa uvjerljivo je vodeći u reprezentaciji, drugi najbolji prosjek ima Dino Rađa (17,1 koševa), a treći Arijan Komazec (15,5 koševa).

Bez kapetana i vođe hrvatska košarka od 1993. počele je tonuti i nije se u potpunosti oporavila svih ovih godina.

Život leti, kapetane…