Neki su jednostavno rođeni i predodređeni za uspjeh. Neki do njega dođu lako, moglo bi se reći da uspjeh pronađe njih, a neki 'po pravdi Boga', nakon dugog i mukotrpnog rada... Matjaž Kek definitivno spada u ovu drugu skupinu, slovenski je trener jedan od onih koji su se dugo i mukotrpno probijali, ali sve što je dosad u karijeri prošao na najbolji mu se način isplatilo osvajanjem naslova Prvaka Hrvatske s Rijekom! No, krenimo redom...

Igračka karijera Matjaža Keka trajala je puna dva desetljeća, počeo je u Mariboru 1979. godine, a od 1985. igrao je u Austriji - prvo u Spittal/Drau, potom je prešao u GAK Graz, a 1995. godine se vraća u Maribor gdje je 1999. godine i završio karijeru. Ostao je u 'violama' raditi kao trener do 2004. godine i osvojio dva prvenstva i Kup, potom je preuzeo slovensku U-15/U-16 reprezentaciju, a 2007. sjeda na klupu A selekcije.

'Netalentiranu' Sloveniju odveo je na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku

I tada počinje njegov trenerski uzlet. Izvan Slovenije ozbiljno su ga počeli shvaćati kad je u dodatnim kvalifikacijama za SP izbacio Rusiju i za mnoge tada 'netalentiranu' reprezentaciju Slovenije odveo u Južnu Afriku na Mundijal! Svladali su Alžir, remizirali s SAD-om i izgubili od Engleza. Dovoljno da se nakon velike euforije kući vrate već nakon prvog kruga. U svakom slučaju bolje od Hrvatske koja to Svjetsko prvenstvo nije ni vidjela...

Bila je to reprezentacija bez ijedne zvijezde, s tek prosječnim klupskim igračima, no Matjaž Kek je uspio od njih napraviti momčad koja je sjajno stajala na terenu. Istina, nisu igrali neki nezaboravno lijep nogomet, sve je bilo podređeno rezultatu, ali je funkcioniralo. Kek je insistirao na disciplini, to je bio jedini način da takva reprezentacija napravi neki zapaženiji rezultat. I isplatilo se, sustavni rad i jasno utvrđeni red odveli su Sloveniju na Mundijal. Ušli su tako i u nogometnu povijest jer su postali druga najmanja država koja je ikad nastupila na završnici SP-a, manji od njih  je tek Trinidad i Tobago koji je igrao SP 2006. godine...

No, euforija je splasnula nakon što se 'fantje' nisu uspjeli plasirati na Euro 2012. godine u Austriji/Švicarskoj pa je Kek odstupio i sreću odlučio potražiti u Saudijskoj Arabiji. Preuzeo je tamošnjeg velikana Al Ittihad, no ljubav je kratko trajala pa se Matjaž Kek vraća Europu, a u ožujku 2013. preuzima momčad Rijeke. Gotovo slučajno...

Samozatajni Kek bio je tek drugi izbor čelnika Rijeke

Naime, predsjednik kluba Damir Mišković je u ožujku 2013., nakon što je smijenjen Elvis Scoria, odlučio dovesti slovenskog stručnjaka Bojana Prašnikara. Po njega je krenuo sportski direktor Srećko Juričić, no... Prašnikar je Rijeku odbio jer operirao kuk i nije bio spreman preuzeti momčad. Preporučio je Juričiću svog dugogodišnjeg suradnika i bivšeg igrača Matjaža Keka. Tako je na Kantridu - ni kriv ni dužan - 'sletio' drugi, 'krivi' Slovenac, a ostalo je - povijest.

Samozatajni, mirni i staloženi Matjaž Kek 'na prepad' je osvojio navijače i čelnike Rijeke, a nakon četiri godine konačno je doslovno zapalio cijeli Kvarner i Primorje. Rijeka je s njim na čelu pokorila MAXtv Prvu ligu, prekinula 11-godišnju dominaciju Dinama i osvojila povijesni, prvi naslov prvaka u 71 godini postojanja kluba! 

Tijekom četiri godine koliko je u klubu Kek je, zajedno s čelnicima kluba i glavnim financijerima - Gabrieleom Volpijem i Damirom Miškovićem - sustavnim radom od Rijeke napravio prvaka. Statističari su nabrojali nešto više od 70 igrača koji su prošli Kantridom i Rujevicom, a neke okvirne procjene govore kako je Rijeke u posljednje četiri godine u pojačanja uložila oko šest milijuna eura, a prodajom igrača zaradila je više od 30 milijuna eura! Čini se kako u Hrvatskoj ipak postoji sredina, a da nije Dinamo, u kojoj se može i zna dobro trgovati...

Nabrojat ćemo samo neke igrače koji su pod Kekovim vodstvom u Rijeci doživjeli punu afirmaciju. Politika dovođenja igrača vrlo je jednostavna, kupi jeftino, vrati ga 'u život' i prodaj. Tako su se na Kvarneru 'preporodili' ili nogometno ime izgradili i potvrdili Benko, Balaj, Kramarić, Tomečak, Lešković, Mitrović, Vargić, Vešović, Leovac, Bezjak, Radošević, Tomasov, Bradarić...

Napomenimo i to kako je Rijeka samo na prodaji od Dinama odbačenog Andreja Kramarića u engleski Leicester zaradila više od 10 milijuna eura, Benko i Tomečak otišli su za milijun, a Balaj za dva milijuna eura. Nepotrebno je isticati da su sve njih u Rijeku doveli za 'sitan novac'.

S Kekom su stigli i toliko željeni trofeji

Već u drugoj sezoni Matjaž Kek je s Rijekom uzeo i prvi trofej. U svibnju 2014. godine u dvije utakmice finala Kupa Rijeka je bila bolja od Dinama (1:0 na Maksimiru, 2:0 na Kantridi). Prva fešta na riječkom Korzu bila je najbolja 'proba' za nešto veće što se 'valjalo iza brda'. No trebalo je vremena da se sve posloži, da na Kvarneru sazre projekt koji jednostavno nije mogao propasti. Bio je predodređen za - uspjeh. 

Samo tri mjeseca kasnije, na početku sezone, Rijeka je s Kekom uzela novi trofej. Na Kantridi je u Superkupu pobijedila Dinamo 2:1. Tada je krenuo pritisak na nedodirljivi Dinamo, tri je posljednje sezone Rijeka završavala MAXtv Prvu ligu na drugom mjestu, no bodovna razlika za 'modrima' bila je sve manja i manja. Tri se sezone 'kuhalo', a ove se napokon i - skuhalo! 

Rijeka je osvojila naslov prvaka, a 31. svibnja u Varaždinu ima protiv Dinama priliku osvojiti i Kup! Izborio je Matjaž Kek sa svojim izabranicima plasman u Ligu prvaka, to će tek biti najveći izazov, kako za njega kao trenera, tako i za čelnike kluba koji će morati pokušati zadržati barem kostur momčadi na okupu. Neki će sigurno i otići, ponuda ne nedostaje, ali trebat će i pametno kupovati te složiti momčad koja će biti konkurentna u Europi. 

Na Rujevici sigurno neće biti dosadno ovog ljeta, nakon proslave zasluženo osvojene titule prvaka Keka i klupske čelnike čeka izgradnja nove momčadi. Ne sumnjamo kako će studiozni Kek ponovno pametno birati i složiti igračku križaljku momčadi s kojom mora igrati na dvije fronte. Na takvim su naporima 'pucale' puno bogatije i moćnije ekipe, dvosjekli je to mač koji može biti poguban. Jasno je to i Keku, slovenski stručnjak ima dovoljno iskustva, inače nije podložan euforiji i vrlo trezveno i racionalno promišlja svaku situaciju. Njegovi suradnici kažu kako uvijek gleda barem dva koraka unaprijed, ali i pomno prati konkurenciju. Spreman je Kek na sve izazove, ali prije svega treba - odmoriti.

Ljetuje u Sukošanu, obožava Opatiju, vino i jazz glazbu

I dok o njegovom nogometnom znanju najbolje govore dosadašnji rezultati, o privatnom životu Matjaža Keka malo se zna. Trudi se da ostane - privatan

'Jedna od mojih najvećih pogrešaka bila je kada sam svojedobno dozvolio da fotoreporteri uđu u moju kuću i slikaju obitelj', kazao je jednom Kek koji je nakon proslave veličanstvenog naslova prvaka ipak 'popustio'. Na Rujevici su njegov uspjeh pratili supruga Goga te sin Matjaž s djevojkom.

'Goga je bila na proslavi, ali istu je večer krenula nazad za Maribor jer radi u osiguravajućoj kući. Ponedjeljak je radni dan... Sin i još neki prijatelji ostali su uživati još malo u Rijeci', otkrio je Kek koji na hrvatskoj obali ima svoj 'mali raj'. Njegova je destinacija - Sukošan.

'To je naš obiteljski mir. Većina tamo navija za Hajduk, ali nema nikakvih problema. Dapače, tamo ljudi jako poštuju moj rad', kaže Matjaž Kek koji je glavninu vremena posvećen samo nogometu.

Njegovi suradnici kažu kako je apsolutni perfekcionist, uvijek traži više kako od igrača i suradnika, tako i od sebe. Na njegovom se trenerskom 'potpisu' odražava igračka karijera u kojoj je bio stoper. Zamjerali su mu da njegova momčad igra 'ziheraški', kontrolirani nogomet bez previše rizika i inicijative. Rijeka se do ove sezone uzdala u čvrsti obrambeni blok, baš onako kako ga voli i Jose Mourinho, te brze i ubojite kontre i polukontre.

No, Kek je ove sezone krenuo malo riskantnije i - isplatilo mu se. Rijeka je u 35 kola zabila 69 golova, gotovo dva po utakmici u prosjeku, a i dalje ima najbolju obranu, u cijeloj je sezoni primila samo 18 golova!

Novi ugovor s klubom još nije potpisao, kaže da ima vremena. Nedavno su ga srpski mediji 'gurali' na klupu Crvene zvezde, ali bila je to samo priča za jedan dan...

'Nema tog novca koji me može natjerati da radim negdje gdje mi se ne sviđaju ljudi s kojima ću raditi, kad sam pregovarao oko dolaska u Rijeku do posljednjeg trenutka nismo razgovarali o novcu. Važnija mi je ta 'vibra', osjećaj da se događa i rađa nešto dobro i veliko', kazao je svojedobno Kek i pojasnio:

'Pomislio sam 'Ima u toj ekipi iz Rijeke nečeg posebnog, nečeg što mi se sviđa i uklapa u moje promišljanje nogometa'. Iskreni su, objektivni, realni...'

I tako je ostalo do današnjih dana, u suradnji s čelnim ljudima kluba, prije svih s Damirom Miškovićem, Kek je odveo Rijeku do naslova prvaka. I 'kupio' si novi, sigurno puno izdašniji ugovor. I on sam kaže kako mu je na Kvarneru sve 'leglo' kako treba.

'U Rijeci mi je svakako lijepo, a život u Opatiji je uistinu baš po mom ukusu. Predivan grad, u jutro džogiram, bicikliram po Učkoj, odem na Veprinac', otkriva Kek i nastavlja:

'Volim se družiti s ljudima, na placu, na stadionu... Vrlo brzo sam stekao krug ljudi koji su me sjajno prihvatili.'

No, i dalje se najbolje osjeća u svom domu u Mariboru. Matjaž Kek gušta uz čašu dobrog vina, preferira crno, a ima i bogatu vinoteku. Jedna je flaša 'pukla' i nakon osvajanja naslova prvaka.

'U društvu obitelji i nekoliko prijatelja popila se dobra boca šampanjca. Nešto što je baš top, za doživljaj i uživanje', priznao je Kek i nastavio:

'One prave boce iz moje kolekcije čuvam za prijatelje u Mariboru i Sukošanu. No, meni je uživanje u vinu dio kulture, ne pijanstvo...'

Zato ga 'opiti' može dobra glazba. Matjaž Kek najčešće se opušta uz jazz, no voli poslušati blues, rock... Navodno ima prebogatu kolekciju gramofonskih ploča, njih čak više od 12.000! A od nedavno sakuplja i trofeje, krenuo je dobrim putem...